Foto: Gage Skidmore
Ukoliko malo bliže pogledate Grenelove stavove i biografiju, lako je uočiti brojne paralele i sličnosti sa američkim predsednikom.
Brojna imena inostranih, a naročito američkih, diplomata ostala su zapamćena u Srbiji po značajnoj ulozi u novijoj istoriji ovog regiona, a usput su dobila i gotovo mističnu auru u srpskoj javnosti. Ričard Holbruk, Havijer Solana i Medlin Olbrajt samo su neki od primera, a po svemu sudeći, deo ove liste postaće i američki diplomata Ričard Grenel.
Grenel, koji prema pisanju medija insistira da ga svi oslovljavaju sa “Rik”, pre dolaska na vlast aktuelnog američkog predsednika Donalda Trampa nije bio naročito poznata figura široj javnosti, ali se to promenilo 2018. godine kada je postao američki ambasador u Nemačkoj. Grenel je u oktobru prošle godine postao i specijalni izvestilac za pregovore Beograda i Prištine, da bi ove godine kratko obavljao funkciju privremenog šefa svih američkih obaveštajnih službi. Grenelova biografija otkriva zanimljiv portret istinski jedinstvenog američkog diplomate, a brojne sličnosti sa predsednikom Trampom ukazuju na to da on ima svetlu budućnost u američkoj diplomatiji ukoliko Tramp uspe da u novembru zadrži predsedničko mesto.
Ujedinjene nacije kao poligon za vežbu
Glavne crtice Grenelove biografije verovatno su već poznate čitaocima – od 2001. do 2008. godine bio je savetnik za komunikacije američkim ambasadorima u Ujedinjenim nacijama. Nakon toga osnovao je kompaniju za odnose sa javnošću, preživeo je rak limfnog sistema. Grenel je gej konzervativac. Njegova diplomatska karijera oblikovana je godinama provedenim u Ujedinjenim nacijama, a zanimljivo je da se ne ustručava da oštro kritikuje rad ovog međunarodnog tela. Od načina na koji se raspodeljuje budžet, preko politike zapošljavanja koja primarno uzima u obzir regionalnu zastupljenost, pa sve do brojnih osuda Izraela, Grenel ne štedi zamerke na račun UN-a. Njegova retorika je slična onoj koju smo mogli čuti i od Niki Hejli, bivše američke ambasadorke u Ujedinjenim nacijama, koja je više puta govorila o “nefer” tretmanu Sjedinjenih Američih država, inače najvećeg donatora ove organizacije. Upravo zbog ovog iskustva, Grenelovo ime pojavljivalo se u medijima kao potencijalni odabir za ambasadora pri UN-u u nakon što je Hejli podnela ostavku na to mesto.
Nakon boravka u UN-u, Grenel je spoj znanja iz spoljne politike i poznavanje američkih medija upotrebio u stvaranju firme Capitol Media Partners. Nastavio je da se pojavljuje u medijima i piše različite članke o spoljnoj politici, a njegov angažman u ovoj sferi došao je pod lupu američke javnosti prilikom procesa njegovog potvrđivanja na mesto ambasadora 2018. godine. Grenel je više puta pisao o političkoj situaciji u Moldaviji, otvoreno podržavajući aktuelni režim i navodeći da je moldavski uzbunjivač, koji je izneo dokaze o korupciji vlasti, zapravo ruski špijun. Pisao je i o Nigeriji, podržavajući tada aktuelnog predsednika Džonatana Gudvila, a verovatno najkontroverzniji deo njegovog rada tiče se saradnje sa mađarskom fondacijom koja je u potpunosti finansirana od strane mađarske vlade, sa ciljem da “promoviše mađarsku kulturu u Severnoj Americi”. Ovo je otvorilo pitanje da li je bilo neophodno da Grenel registruje svoju aktivnost zato što je u pitanju lobiranje u ime strane države, a nekoliko američkih medija je u ovom svetlu problematizovalo i Grenelov konsultantski angažman.
Što na umu to na drumu – neortodoksan pristup diplomatiji
Određeni uvid u to kako Grenel pristupa diplomatiji mogli smo da vidimo i tokom njegove najnovije posete Beogradu, kad je predsednik Aleksandar Vučić objavio fotografiju na kojoj je srpski predsednik u odelu, a pored njega se nalazi Grenel u običnoj beloj majici sa prugama. Uprkos godinama provedenim u Ujedinjenim nacijama, Grenel baštini drugačiji diplomatski stil – neformalan, direktan i otvoren. Za njega je iskrenost i otvorenost ono na šta ljudi u diplomatiji odgovaraju najbolje jer im to daje prostor da i oni takođe budu direktni, što je dobra osnova za dalje dogovore. U pitanju nije samo odevanje ili stil govora, već ono što je Grenel u jednom intervjuu nazvao public diplomacy, nasuprot tradicionalnim tajnim dogovorima izvan očiju javnosti. Zbog toga ne treba da nas čudi ni to što Grenel za jednog diplomatu ima izrazito “nediplomatski” Tviter nalog, na kojem često direktno odgovara drugim političarima i medijima.
Grenelov “tvrd” stav iskusili su nemački političari tokom njegovog boravka na mestu ambasadora. Odnosi između Donalda Trampa i nemačke kancelarke Angele Merkel bili su zategnuti i pre nego što je Grenel došao na tu poziciju, ali ga to nije sprečilo da iznenadi nemačke političare svojom direktnošću. On je preko Tvitera zahtevao od nemačkih firmi da prekinu poslovanje u Iranu, a javno je govorio da Nemačka mora da poveća svoje izdatke za vojni sektor i radi na tome da bude manje energetski zavisna od Rusije. Na zatvorenim sastancima je nemačkim zvaničnicima poručivao da su sve trzavice u odnosima SAD i Nemačke rešive ukoliko bi “Nemačka bila fleksibilnija”. Potpuno očekivano, nemačka javnost nije reagovala sa puno odobravanja na ove zahteve. Grenel je prekršio i neke druge diplomatske tradicije i formalnosti kada se na primer na aerodromu sastao sa izraelskim premijerom Benjaminom Netanjahom, suprotno ustaljenom diplomatskom protokolu. Njegove izjave kritikovali su nemački mediji, a nekolicina nemačkih političara izjavila je da se Grenel ponaša “neambasadorski”.
Da li je ovakav pristup urodio plodom u Nemačkoj? Odgovor zavisi od toga koga pitate. Nakon više godina odbijanja, Nemačka je od dolaska Grenela pristala da iz SAD bude izručen čuvar jednog koncentracionog logora tokom Holokausta, uprkos tome što nikada nije bio nemački državljanin. Dogovoreno je i subvencionisanje postrojenja za skladištenje tečnog prirodnog gasa u Nemačkoj, što bi u teoriji smanjilo troškove njegovog uvoženja iz SAD. Ipak, Nemačka nije odustala od izgradnje gasovoda Severni tok 2, koji bi dovodio ruski gas u Evropu putem Baltičkog mora, zaobilazeću Ukrajinu i vezujući snažnije Rusiju i Nemačku. Dodatno, uprkos protivljenju Trampove administracije, sve je izvesnije da će izgradnja nemačke infrastrukture za 5G mrežu biti poverena kineskoj kompaniji Huavej, koja se već nekoliko meseci nalazi na tapetu američke administracije zbog optužbi za špijuniranje.
Kao što smo mogli da vidimo i tokom posredovanja u pregovorima Beograda i Prištine, Grenel poput Trampa vidi diplomatiju kao mesto gde ekonomski podsticaji treba da igraju značajno veću ulogu. Umesto tipičnih diplomata, Grenel je izjavio da u američkim ambasadama, poput one u Nemačkoj, treba da postoji više zaposlenih koji će imati različita ekonomska znanja, kako bi na osnovu toga mogla da se kreira bolja spoljna politika.
Zanimljivo je i da je Grenel svestan da svojim ponašanjem nije zadobio velike simpatije u Nemačkoj, ali je u intervjuu kod voditelja Dejva Rubina istakao da to što je nemačka javnost imala pozitivno mišljenje o bivšem američkom predsedniku Baraku Obami nije zapravo dovelo do ispunjenja američkih zahteva. Stil nije važan ukoliko postižete rezultate.
Zašto Tramp vidi Grenela kao čoveka od poverenja?
Prethodne četiri godine boravka Donalda Trampa u Beloj kući obeležene su brojnim kontroverzama, ali i čestim kadrovskim promenama. Usled ličnih neslaganja sa Trampovim potezima ili izjavama, iz administracije je otišlo više funkcionera, dok su neki bili i otpušteni (kasnije to iskustvo pretvorili i u knjige), a čitava administracija je dobila reputaciju kao nestabilna. U svemu tome, Grenel je ipak uspeo ne samo da postane ambasador u zemlji čije je savezništvo značajno za SAD, već je uspeo da postane i osoba od velikog Trampovog poverenja, usled čega su ga neki mediji etiketirali i kao “Trampovog lojalistu”. U trenutku kada je postojalo veliko neslaganje među različitim američkim obaveštajnim telima, Tramp je odabrao da se Grenel, makar i privremeno, posveti rešavanju ovih problema upravo zbog poverenja koje ima u njega, iako sam Grenel nema mnogo iskustva u poslovima obaveštajne zajednice. Uprkos brojnim kadrovskim promenama, Grenel je jedna od malobrojnih konstanti u Trampovoj administraciji, što je zaista jedinstveno.
Zašto je Tramp postao blizak sa ne toliko poznatim diplomatom koji se ne uklapa u kalup tipičnog republikanca? Iako odgovor na ovo pitanje verovatno uključuje i ponešto što šira javnost ne zna, ukoliko malo bliže pogledate Grenelove stavove i biografiju, lako je uočiti brojne paralele i sličnosti sa američkim predsednikom. Prvenstveno, obojica su autsajderi, što je Grenel posebno podvukao. Uprkos tome što je Donald Tramp mnogo pre dolaska na vlast bio poznat američkoj javnosti, nikada nije istinski pripadao eliti republikanske partije i malo vremena je zapravo provodio u Vašingtonu pre izbora 2016. godine. S druge strane, Ričard Grenel je delimično autsajder u vašingtonskim političkim krugovima usled njegove karijere u Ujedinjenim nacijama, ali je neko vreme za deo republikanaca izazov predstavljala i njegova seksualna orijentacija. Grenel je prvi put učestvovao u predsedničkoj kampanji 1992. godine kada je kandidat bio Džord Buš stariji, a značajniju ulogu je dobio tek 20 godina kasnije tokom predsedničke kampanje republikanca Mita Romnija. On je tada postao portparol za spoljnu politiku, čime je postao prvi otvoreno gej portparol nekog republikanskog predsedničkog kandidata. Ovo je ipak stvorilo nelagodu kod pojedinih republikanaca – kako portparol socijalno konzervativnog predsedničkog kandidata može biti otvoreno gej? Dodatno, Grenel je pre toga u jednom tekstu podržao pravo na istopolne brakove. Mit Romni ga tada ipak nije otvoreno odbranio od napada pojedinih konzervativaca, što je za njega bio dovoljan povod da se povuče sa pozicije.
Tramp i Grenel dele zajedničko neodobravanje ponašanja vašingtonskih političkih elita, a obojica su više puta naglašavali koliko kao problem vide elitizam američke politike. Ovo je bio veliki deo retorike tokom Trampove predsedničke kampanje 2016. godine, ali je slične zamerke više puta izneo i Grenel. Ne samo da je govorio protiv političkih elita u Demokratskoj partiji, već se usprotivio i konzervativcima koji ne podržavaju Trampa. “Mislim da su oni stvorenja Vašingtona, oni žive u Vašingtonu i žele da ljudi igraju po pravilima. Ljudi koji imaju koristi od pravila i koji žele da svi koji dođu igraju po pravilima, nalaze se na obe strane političkog spektra. Ovo nije partijsko pitanje uopšte”, izjavio je Grenel u intervjuu početkom godine. Ovo je sličan način razmišljanja Trampovom, a Grenel je više puta istakao i to koliko poštuje predsednikov stav prema političkim elitama.
Još jedna sličnost između Grenela i Trampa – obojica ne podnose navodnu pristrasnost pojedinih mejnstrim američkih medija, kao što je MSNBC. Nije novost da je, izuzev Foksa (Fox), većina američkih medija kritički nastrojena prema Trampovoj administraciji, a nije ni novost da Tramp delimično privlači konzervativne glasače time što stalno kritkuje mejnstrim medije. Slično ponašanje vidimo i kod Grenela, koji na svom Tviteru više puta kritikuje i ispravlja američke medije. Nedavno je popularan postao video na kojem se on raspravlja sa novinarom i govori mu da većina novinara zapravo i ne može da na mapi pokaže gde se Kosovo i Srbija nalaze.
Grenel i Tramp imaju i sličan neformalni i direktan stil obraćanja, čak i kada su u pitanju diplomatski odnosi. Obojica aktivno koriste Tviter i ne plaše se da upravo tu objave velike spoljnopolitičke poruke, kao ni da uđu u sukob na ovoj mreži. Grenel je dobio kritike na račun toga što se ne ponaša dovoljno “ambasadorski”, kao što su i Trampa optuživali za “nepredsedničko” ponašanje. Kаkav odnos Tramp ima prema Grenelu možemo videti i u angedoti koju je podelio u pomenutom intervju sa Rubinom – Tramp mu je poverio zadatak o kojem on nije znao ništa, ali mu je Tramp rekao da “veruje da će se snaći”. Ukratko, ne samo da postoji sličnost u njihovom pristupu politici i diplomatiji, već i sličan pogled na svet, što objašnjava zašto Grenel uživa veliko poverenje američkog predsednika. Usled svega ovoga nije iznenađenje to što je Tramp dopustio i da Grenel ostavi svoj pečat na rad administracije kroz pokretanje globalne kampanje za dekriminalizaciju homoseksualnosti u zemljama u kojima je ona i dalje kriminalizovana, kao i kroz aktivniji angažman na pregovorima Beograda i Prištine. Ako Tramp pobedi u novembru, nema sumnje da će Grenel i tada imati visoku poziciju i značajnu ulogu u budućim spoljnopolitičkim planovima. Tramp se oseća sigurno ako je okružen ljudima koji su mu slični i kojima zbog toga veruje, a Ričar Grenel je upravo to.