Foto: iStock
Ukoliko pogledate promotivni poster za film koji je Netflix prvobitno podelio, postaje jasno da je u pitanju izuzetno seksualizovan prikaz četiri oskudno obučene jedanaestogodišnjakinje u provokativnim plesnim pozama.
Levica, desnica i svi između na Tviteru su retko saglasni, ali je nešto ipak na trenutak uspelo da ih ujedini – zgražavanje nad francuskim filmom Cuties koji je od nedavno dostupan na popularnoj stirming platformi Netfliks (Netflix). Film je prvo izazvao ogromnu kontroverzu u Sjedinjenim Američkim Državama, a s obzirom na to da je Netliks dostupan i u Srbiji, ubrzo je postao tema i na domaćem Tviteru.
Ukoliko pogledate promotivni poster za film koji je Netflix prvobitno podelio, postaje jasno da je u pitanju izuzetno seksualizovan prikaz četiri oskudno obučene jedanaestogodišnjakinje u provokativnim plesnim pozama. Kao što je Poter Stjuart, američki sudija Vrhovnog suda, 1970-ih rekao da zna šta je pornografija “kada je vidi”, za veliki broj ljudi bilo je dosta očigledno da je u pitanju neprimerena seksualizacija maloletnica. Ovaj utisak osnažio je i prvobitni opis filma koji je Netfliks postavio – “Ejmi (11) postaje fascinirana plesnom grupom koja tverkuje. U nadi da će im se pridružiti, Ejmi počinje da istražuje svoju ženstvenost, prkoseći tradiciji njene porodice”. Sve ovo postaje dodatno problematično ako znate da je tverking (twerking) tip plesa u kojem je akcenat na pomeranju kukova i zadnjice, a koji je postao popularan kao izrazito seksualno provokativan ples. Zašto bi iko želeo da gleda kako jedanaestogodišnjakinje provokativno plešu, kamoli da snima film o tome?
Netflix is comfortable with this. Plenty of people will defend it. This is where our culture is at. pic.twitter.com/UlqEmXALmd
— Mary Margaret Olohan (@MaryMargOlohan) September 10, 2020
Ubrzo nakon objavljivanja postera, pojavile su se peticije protiv filma, kao i hešteg #CancelNetflix, a povećanje u otkazivanju pretplata se zaista i dogodilo, što govori da bes javnosti nije ostao samo na tvitovima. Shvativši da je javno mnjenje jasno i glasno poručilo šta misli, Netfliks je uklonio poster, promenio opis filma i poslao javno izvinjenje, ali sam film nije uklonjen. Netfliks je u saopštenju dodao i da je Cuties zapravo “društveni komentar” na trend sve veće seksualizacije dece. FIlm je nastavio da izaziva kontroverze kada su internetom krenuli da kruže različiti isečci u kojima devojčice igraju izuzetno provokativno, uključujući i delove filma gde je tokom više minuta kamera postavljena tako da je fokus upravo na delovima njihovog tela, što je opravdano uznemirilo mnoge. Jedan od isečaka uključuje i scenu u kojoj 4 devojčice u sklopu koreografije dodiruju svoje genitalije. Mnogi su film nazvali dečjom pornografijom i primerom eksploatacije maloletnih glumica, pozivajući nadležne u SAD da pokrenu slučaj protiv svih uključenih u njegovu produkciju i distribuciju.
Imajući sve ovo na umu, očigledno se nameće zaključak da je u pitanju film koji neprimereno seksualizuje maloletnice, ali ako bismo se zadržali samo na ovome, propustili bismo veliki deo onoga što film zapravo jeste. Iako je film postao popularan na Netfliksu, deluje da krstaški rat protiv njega mahom vode ljudi koji ga nisu pogledali u celosti, već su videli prvobitni poster i isečke iz filma, što ne odaje čitavu sliku o tome šta ovaj film želi da poruči i šta je njegova originalna zamisao.
Šta je zapravo tema filma Cuties?
Prvobitno prikazan na čuvenom filmskom festivalu Sundance, u pitanju je film francuske režiserke Maimune Dukure, poreklom iz Senegala. Cuties je njen prvi dugometražni film, a u centru zapleta nalazi se jedanaestogodišnjakinja Ejmi čija porodica je došla iz Senegala u Francusku. Ejmi je odgajana u tradicionalnoj muslimanskoj zajednici, a njen otac se ne pojavljuje tokom celog filma. Razlog za to je njegov povratak u Senegal kako bi odatle doveo još jednu ženu kojom će se venčati, a koja će potom živeti sa njima. Posmatrajući svoju majku koja ne preduzima ništa iako pati zbog njegove odluke, Ejmi u pokušaju bega postaje bliska sa nekoliko devojčica iz plesne grupe Cuties. Ejmi biva privučena ponašanjem članice ove grupe koje potpuno odskače od okruženja u kojem je odrasla – one se oblače provokativno, prilaze dečacima, ne plaše se da budu primećene i glasne, što uključuje i vežbanje koreografija u školskom dvorištu i napuštenim delovima grada. Nakon toga, Ejmi polako, ali sigurno, kroz internet i društvene mreže vidi sve više hiperseksualizovanih žena, usled čega kreće da se oblači smelije i smišlja dosta provokativniju koreografiju za plesno takmičenje koje predstoji. Njena konfuzija tokom filma postaje još veća kad njen “novi identitet” naiđe na negativne reakcije vršnjaka i porodice. Nakon što plesna koreografija koju Cuties izvode na plesnom takmičenju izazove gotovo šok u publici zbog preterano seksualnih pokreta, Ejmi doživljava mentalni krah, koji se završava tako što odbija seksualizovanu verziju sebe, ali i patrijarhalne okvire koje joj nameće islamska kultura. Ovo je simbolično prikazano na kraju filma kada Ejmi, obučena kao i svaka druga jedanaestogodišnjakinja, odlazi da se igra sa decom u komšiluku.
Režiserka Maimune Dukure je tokom brojnih intervjua istakla da je jedna od motivacija iza filma bila da oslika i svoje iskustvo paralelnog odrastanja u dve kulture (senegalskoj i francuskoj/zapadnoj) i sve izazove koji dolaze sa tim. Takođe, Dukure navodi da je Cuties zapravo pokušaj da se privuče pažnja i na dva dodatna problema. Prvo, verzija feminizma u kojoj se hiperseksualizacija ženskog tela slavi kao pobeda nije ono ka čemu treba težiti. “Sposobni smo da vidimo opresiju žena u drugim kulturama. Moje pitanje je ipak, zar nije objektifikacija ženskog tela koju često vidimo u kulturi na Zapadu samo drugi oblik opresije?”, navela je Dukure u intervjuu početkom avgusta. Drugo, tinejdžeri i oni koji su na granici da uđu u to doba izloženi su velikoj količini hiperseksualizovanog i gotovo pornografskog sadržaja, usled čega su naročito devojčice te koje se suočavaju sa izazovima prilikom definisanja svog identiteta i ženstvenosti, ističe ova francuska režiserka.
Detaljniji opis filma i ideja režiserke je važan kako bismo došli do odgovora na pitanje da li je hiperseksualizacija maloletnica bila namera iza filma, što po svemu sudeći nije bila zamisao. Čak su i neki američki konzervativni komentatori poput Bena Šapira istakli da je poruka filma usmerena upravo protiv trenda seksualizovanog prikazivanja sve mlađih devojčica. Film prikazuje koliko je teško pronaći “svoj put” ukoliko ste tinejdžerka sa telefonom u ruci. Od dopamina nakon lajkova koji dobijate u trenutku kada postavite provokativne fotografije, pa sve do popularnih muzičkih spotova kao što je trenutni rep hit WAP, tinejdžerke su bombardovane jednom porukom – tvoje telo je najbitnije i stoga treba da bude što seksualnije prikazano. Kada je nedavno otkriveno da je poznati srpski jutjuber Bogdan Ilić (Baka Prase na Jutjubu) imao seksualne odnose sa maloletnicama, dosta ljudi je skočilo u njegovu odbranu zato što se danas “klinke sve provokativnije ponašaju i oblače”, pa je stoga teško zaključiti da su zapravo maloletne. Pored toga što ovo nikako nije opravdanje, nije neosnovano reći da devojčice danas sve ranije postaju predmet objektifikacije i seksualizacije, ali se to nije dogodilo samo od sebe. Isti ljudi koji ovako opravdavaju Baku Praseta su isti oni koji će gledati njegove video snimke u kojima “rangira” zadnjice devojaka koje često nemaju više od 17 godina. Ako živite u društvu koje glorifikuje vaše telo i vidi ga vrednim jedino kroz prizmu seksualnosti, nije teško uvideti kako sve veći broj tinejdžerki izvlači poruku da se njihova zrelost i vrednost meri upravo tako što će se ponašati i izgledati sve seksualnije, čak iako ne razumeju zašto je to tako.
Ejmi u filmu dobija ideje o promeni ponašanja i oblačenja upravo sa društvenih mreža i interneta, ali je zanimljivo da je ona iskusila i još jednu jako čestu reakciju – porugu i neprimereni fizički kontakt od strane jednog vršnjaka, sa opravdanjem da je to u redu upravo zbog toga što se “provokativno ponašala”. Ne samo da je žensko telo seksualizovano, nego se često i aktivno kažnjava ukoliko zapravo odlučite da se tako ponašate. Ako imate sumnju u ovo, samo pogledajte komentare ispod bilo koje malo provokativnije fotografije mlade žene sa velikim brojem pratilaca na društvenim mrežama. Američka javnost je naročito navikla na ovo, ako u obzir uzmemo postojanje emisija kao što su Toddlers & Tiaras gde se devojčice, koje često nemaju ni 7 godina, pod punom šminkom i često u kupaćim kostimima takmiče na izborima lepote.
Sličan motiv je 2012. godine imao i kontroverzni film Klip srpske režiserke Maje Miloš. Protagonista filma je Jasna, tinejdžerka iz beogradskog predgrađa koja se, takođe u pokušaju bega od porodičnih problema, upušta u eksperimentisanje sa seksom, narkoticima i generalno seksualizovanim ponašanjem. Sve ovo je zabeleženo i kamerom na njenom telefonu, što ponovo naglašava koliko je percepcija tinejdžerki danas oblikovana mogućnošću da projektujemo određenu sliku o sebi putem interneta. Slično kao i Dukure, režiserka Maja Miloš bila je inspirisana sve većim brojem internet snimaka na kojima se srpski tinejdežeri upuštaju u različita stigmatizovana ponašanja. Još jedna zanimljiva paralela je i to što je trenutku snimanja filma glumica Isidora Simijonović koja igra Jasnu imala samo 14 godina, isto kao i Fatia Jusuf, glavna glumica filma Cuties.
Da li je neprijatno gledati Cuties, naročito u scenama gde seksualizacija postaje očigledna? Naravno da jeste, kao što je neprijatno gledati i Klip, ali mislim da je ovo i deo namere filma. Kroz nelagodu se prenosi samo deo konfuzije koju sve više tinejdžerki preživljava tokom adolescencije. Iako definitivno postoji argument da je dobro ukoliko žene konačno mogu da biraju da slobodno izraze svoju seksulnost (kao što na primer radi reperka Mimi Mercedez), ovo nije slobodan, već nametnut izbor za sve veći broj tinejdžerki i mladih žena. Ako vam je nelagodno tokom gledanja filma, dobro došli u svet u kojem danas odrastaju devojčice.
Da li film kao što je Cuties treba da postoji?
Iako sam film ukazuje na stvaran problem, brojne scene u filmu su izuzetno problematične. Ne samo da je prvobitni poster koji je Netfliks objavio užasno neprimeren, već i mnoge scene, blago rečeno, prelaze granicu dobrog ukusa. Od dugačkih kadrova u kojima devojčice igraju, a gde je kamera usmerena ka delovima njihovih tela, pa sve do dodirivanja genitalija u sklopu koreografije, Cuties na više mesta, u pokušaju kritike seksualizacije maloletnica, radi upravo to. Problematične plesne koreografije često su praćene veselom muzičkom podlogom, usled čega neke scene zbog načina na koji su snimljene izgledaju gotovo požudno. Sve ovo postaje još više uznemiravajuće ukoliko uzmemo u obzir i to da glavna glumica ima samo 14 godina, što znači da potencijalno nije svesna kako tačno njeni pokreti izgledaju, niti šta znače. Nema sumnje u to da će Cuties postati i predmet žudnje najproblematičnijih ljudi na internetu koji su u potrazi za dečjom pornografijom, što je samo po sebi užasno.
Upravo zbog svega ovoga, prava poruka filma, koja je smislena, nije ono što će većina gledalaca zapamtiti zato što je u filmu više vremena posvećeno požudnom prikazu jedanaestogodišnjakinja. Ipak, ono što film (bezuspešno) pokušava da poruči je suštinski tačno – društvene mreže i sve veće prisustvo dece na njima je udaljilo roditelje, pružilo kontrolu nad odrastanjem internet trendovima, a jedna posledica toga su tinejdžerke koje iz pop kulture upijaju objektifikaciju i seksualizaciju ženskog tela. To je već problem svih nas, a ne jednog francuskog filma.