Budućnost coworking prostora i položaj digitalnih nomada

Autorka

Vreme čitanja: 8 minuta

Foto: iStock

S obzirom na to da je pandemija COVID-19 uticala na gotovo svaki deo  ekonomije, ni coworking prostori nisu pošteđeni. O budućnosti coworking prostora u Srbiji za Talas govorili su Veljko Bogdanović (Smart Office), Kosta Andrić (ICT Hub), Marko Radenković (Nova Iskra) i Pavle Krivokuća (Impact Hub).

 

Nema potrebe za jutarnjim guranjem u autobusu, umesto kancelarija možemo da radimo u svojoj sobi, obučeni u najobičniju trenerku ili čak pidžamu – ovo je danas realnost velikog broja zaposlenih. Usled ne baš srećnog spleta događaja, proteklih meseci videli smo kako su se kompanije širom sveta (delimično) uspešno preusmerile na rad od kuće. Šta ako bismo ipak mogli da spojimo sve prednosti rada od kuće sa stvarima koje volimo kod rada u kancelariji? Upravo ovde na scenu stupa koncept coworking prostora, tj. rada u deljenom i zajedničkom prostoru, uz plaćanje određene naknade, za koji pojedini tvrde da predstavlja budućnost rada u post-pandemijskom univerzumu.

 

Šta je tačno coworking?

Ukoliko ste frilenser ili IT osoba, pojam coworking prostora vam je verovatno poznat. Najčešće opremljeni kuhinjom, štampačima ili makar neograničenim količinama kafe, ovi prostori pružaju mogućnost interakcije i razmene ideja sa drugim ljudima koji rade pored vas. Možete iznajmiti sto, kao i čitave sale za grupne sastanke, što je naročito primamljivo za sve manje kompanije i startape koji ne žele da troše veliku količinu novca na stanarinu i zakup kancelarijskog prostora na duži vremenski period. Moguće je iznajmiti i različite vrste ‘stolova’ – hot desks uglavnom označavaju da možete koristiti bilo koji slobodan sto u tom trenutku, dok se dedicated desks odnose na rezervisanje i korišćenje specifičnog stola, najčešće na nekoliko dana. S druge strane, za frilensere je dobra alternativa radu od kuće ili radu iz obližnjeg kafića.

Nije iznenađenje ni to da su se coworking prostori prvo pojavili u San Francisku, nezvaničnoj prestonici Silicijumske doline. Programer Bred Neuberg otvorio je prvi coworking prostor 2005. godine u San Francisku, ali su već krajem 1990-ih počeli da se pojavljuju različiti prostori u Njujorku i Berlinu gde su hakeri, programeri i preduzetnici mogli da se sastaju i rade. Prošle godine je vrednost sektora coworking prostora procenjena na oko 9,27 milijardi dolara, a Evropa i Azija predstavljaju najveća tržišta. Prema nekim proračunima, do 2024. godine širom sveta postojaće preko 40.000 ovakvih prostora.

Ipak, s obzirom na to da je pandemija COVID-19 uticala na gotovo svaki deo ekonomije, ni coworking prostori nisu pošteđeni. Prema brojnim procenama, očekuje se sporiji rast i manji profit kompanija koje stoje iza coworking prostora, a očekivani pad njihovih prihoda je -12.9%, ponajviše zbog problema u ostatku ekonomije, mogućih daljih ograničenja kretanja i okupljanja, kao i sporijeg osnivanja novih startapa koji se oslanjaju na coworking. Ako izgubite posao, smanjite obim poslovanja ili zbog zdravstvenog rizika ne želite da radite okruženi drugim ljudima, kancelarijski prostori su ti koji imaju finansijski gubitak.

Iako se pojavio malo kasnije, Srbiju takođe nije zaobišao coworking trend, a najveći broj njih se nalazi u Beogradu. Trenutno postoji preko 40 ovakvih prostora, uključujući i prvi co-living prostor otvoren 2016. godine u Mokrinu. Nakon nekoliko godina vrtoglavog uspeha, srpski coworking sektor takođe se suočio sa velikim izazovom globalne pandemije. Veljko Bogdanović, direktor i suvlasnik Smart Office-a u razgovoru za Talas kaže da je većina coworking prostora u svetu privremeno zatvorila svoje prostorije u martu, a da postoje i primeri trajnih zatvranja. “Ljudi se postepeno vraćaju. Ima novih klijenata. Naravno, još uvek postoji oprez, ali vidimo da su se ljudi uželeli starih navika, kontakta, komunikacije, viđanja kolega, izlaska iz kuće”, ističe on.

Sa izazovima se suočio i ICT Hub, a Kosta Andrić, izvršni direktor, za Talas navodi da coworking prostor predstavlja samo deo poslovanja njihovog haba i da poslednjih meseci beleže promene u tipu korisnika, odnosno u tipu njihovih stanara. “Kada su svi krenuli da rade od kuće, naši stanari su takođe otišli. Zanimljivo je da u maju, kada su doneta pravila kako može da se radi iz office space-a, ljudi su krenuli da se vraćaju. Primećujemo da se događa promena, a to je da oni koji su zaključili da su produktivniji dok rade od kuće će to nastaviti da rade, dok neki nisu i oni se vraćaju. Iz našeg ugla ovo je otvorilo novo tržište za ljude koji rade u korporacijama po smenama, na primer na svake 2 nedelje i ne odgovora im rad od kuće. Dinamika se svakako promenila”, ističe on.

Andrić ipak nije pesimističan po pitanju budućnosti njihovog poslovanja. “Suprotno analizama i očekivanjima, coworking prostori će biti nešto što će tek da zaživi zbog fleksibilnosti. Naravno, pričamo u situaciji kada se pandemija završi”, navodi Andrić. On dodaje da je “nova normala” to da su pametni lideri ljudima poslali poruku da je office space opcija, više se očekuje da ti ostvariš svoj deo posla, nije toliko važno gde”.

Slično iskustvo u razgovoru za Talas deli i Marko Radenković, osnivač Nove Iskre koja uključuje i coworking prostor Nova Iskra Workspace. “Pandemija je dosta uticala generalno na sve modele poslovne koji baziraju svoj prihod na pružanju kancelarijskog prostora, međutim ono što predstavlja potencijalno pozitivan ishod jeste to što je ovo sada idealan trenutak da kompanije, startapi, organizacije i pojedinci preispitaju ovo kao novi koncept radnog okruženja u kojem mogu da rade”, kaže Radenković.

On kao najveću promenu u budućnosti vidi upravo fleksibilnost, koju pružaju isključivo coworking prostori i koja se odražava u organizaciji rada sa zaposlenima i članovima tima. “Neki broj kompanija je već sada prinudno ubačen u remote model rada, iako možda nisu zamišljali da ikada mogu da pristupe tom načinu rada. Velike kompanije uviđaju da zaposlenima mogu da ponude fleksibilnije modele i prostore za rad koji su bliži njihovom mestu stanovanja. Coworking predstavlja dobar poligon za takve kompanije. Dugoročno gledano, sada naš model postaje jasan velikom krugu organizacija i kompanija”, zaključuje Radenković.

Podaci na svetskom nivou za sada potvrđuju ova predviđanja. Prema rezultatima istraživanja Global Coworking Growth Study 2020, u periodu od februara do kraja maja ove godine coworking prostori su na svetskom nivou zabeležili veći broj zahteva za pristup, naročito za iznajmljivanje većih i privatnih kancelarija, kao i češće zahteve za dugoročno ustupanje prostora. Po svemu sudeći, velike korporacije istinski teže da decentralizuju svoje poslovanje kroz stvaranje manjeg broja privremenih kancelarija na različitim lokacijama, dobijajući na taj način veliku fleksibilnost u organizaciji. S druge strane, opala je potražnja za hot desks, odnosno stolovma koji se najčešće iznajmljuju na dnevnoj bazi, a ona će se najsporije vratiti na nivo pre početka pandemije. Autori studije Global Coworking Growth Study 2020 zaključuju i da će coworking u narednom periodu postati uobičajena stvar.

“Našu zamisao najpreciznije opravdava opadajući trend fizičkog odlaska na posao na ispod 50% (projekcije ukazuju da će nastaviti da opada do 20%), a posledično povećanja digitalnog remote aranžmana na preko 50%”, predviđa u razgovoru za Talas Pavle Krivokuća, managing partner i CRO u Impact Hub-u. On navodi i da je reč o promeni modela razmišljanja o coworking prostoru i da smo trenutno u fazi adaptacije, fizičke i digitalne, na takozvani smart work režim. “To podrazumeva duboko razumevanje značenja co-workinga – kako i kada pojedinci i timovi treba da koriste fizički prostor, šta im je cilj i na koji način im to iskustvo povećava efikasnost ali i efektivnost rada na daljinu”, dodaje Krivokuća.

 

Coworking prostori – kancelarije budućnosti ili rizična investicija?

Pored razvoja IT sektora u kojem zaposleni nisu više vezani fizički za jedno mesto, već samo za svoj laptop, brojni drugi faktori pospešili su razvoj coworking prostora. Pojava startapa, odnosno kompanija koje nemaju nužno mnogo sredstava za duži zakup kancelarijskog prostora u kombinaciji za učestalom pojavom frilensera doprinele su širenju broja zajedničkih prostora za rad širom sveta. Ipak, nakon prvobitnog entuzijazma biznis zajednice, došlo je i otrežnjujuće iskustvo američke kompanije WeWork. Poslovni model se sastojao u tome da WeWork iznajmljuje poslovni prostor, preuredi ga, a nakon toga bi se prostor dalje iznajmljivao pojedincima ili kompanijama. Iako zvuči kao ne previše inovativan biznis model, WeWork je uspeo da sebe predstavi investitorima kao “tehnološku kompaniju” budućnosti, usled čega je u jednom trenutku vrednost kompanije iznosila čak 47 milijardi dolara. Nakon otvaranja novih lokacija širom sveta, u javnosti su počeli da se pojavljuju podaci o lošem finansijskom stanju firme, ekscentričnom i problematičnom ponašanju jednog ko-osnivača i generalnog direktora Adama Njumana i o sveukupno neopravdano visokoj proceni vrednosti kompanije. WeWork i dalje postoji i radi, ali je kompanija izgubila gotovo pola svoje nekadašnje vrednosti, trenutno je u procesu prodaje brojnih nekretnina, a došlo je i do promene menadžmenta.

Primer WeWorka pokazuje koliko opasna može biti glorifikacija poslovnog modela ovih kompanija, a Kosta Andrić iz ICT Hub-a ističe da svuda u svetu uvek neka firma stoji iza coworking prostor. “Ako je to ceo posao onda su ‘sva jaja u jednoj torbi’ i onda prostor mora stalno da bude pun”, navodi on i dodaje da coworking prostor u ovom smislu jeste dosta ranjiv i da bi bio održiv, mora da bude do pune mere eksploatisan kroz stanare i kroz organizovanje događaja. Uprkos pokušajima WeWork-a da se predstavi kao tehnološka kompanija 21. veka, u pitanju je ipak jedan mnogo stariji deo ekonomije – sektor nekretnina.  “Ja verujem u model coworking-a, to je real estate posao i mislim da će pandemija uticati na neophodnu transformaciju jako old school sektora koji funkcioniše po starim principima. Izazov je da coworking preživi ovu transformaciju i dovoljno dugo istraje i dočeka radni prostor 2.0”, navodi Marko Radenković, osnivač Nove Iskre.

Uprkos rizicima, i dalje postoje brojne prednosti koje coworking prostori mogu da ponude, usled čega deluje da pandemija COVID-19 neće biti kraj ovog sektora. “Jedna od najvećih prednosti coworkinga je činjenica da je za manje timove i pojedince daleko jeftinije da rade iz coworking prostora nego da iznajme stan ili klasičan kancelarijski prostor. Drugo, u coworking prostoru klijent ima komfor i privilegiju da se fokusira isključivo na suštinu svog posla, a sve ostale dodatne obaveze vezane za prostor, logistiku i slično, prepušta menadžmentu coworking prostora. Treće, coworking prostori su zajednice koje okupljaju mlade poslovne ljude iz različitih branši. Tu se ljudi upoznaju, povezuju, sarađuju i napreduju”, navodi Veljko Boganović iz Smart Office-a.

 

Simbioza – digitalni nomadi i  coworking

Sve veća potražnja za coworking prostorima u Srbiji nije motivisana samo rastom domaćeg startap sektora, već i sve većim brojem frilensera, naročito onih koji se bave programiranjem, grafičkim dizajnom i brojnim drugim oblastima koje je danas moguće u potpunosti raditi onlajn. Jednu podgrupu frilensera čine i digitalni nomadi, ljudi koji na prvi pogled žive san mnogih – to su zaposleni koji su odlučili da nemaju stabilnu adresu sa koje rade, već da putuju na različite lokacije, gde rade koristeći coworking i co-living prostore. Stil života digitalnih nomada je poslednjih godina popularizovan kroz blogove i društvene mreže (ko ne želi da radi na plaži?), ali ovo ipak nije svakodnevica za sve digitalne nomade.

Prilikom odabira gde tačno će neko vreme da provedu, digitalni nomadi uzimaju različite parametre u obzir, uključujući troškove života, turističku ponudu, infrastrukturu, bezbednost i brzinu interneta. Neke od najpopularnijih destinacija su zemlje Jugoistočne Azije, ponajviše zbog niskih troškova života i toplog vremena, a u Evropi prednjače gradovi poput Lisabona i Praga. Pojedine zemlje su čak stvorile i posebne vizne programe, poput Estonije koja je među prvima počela da izdaje vize digitalnim nomadima, pomoću koje će moći godinu dana da borave i rade u Estoniji.

Inicijativa “Digitalna Srbija” zajedno sa Programom Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) nedavno je objavila Skener digitalnih nomada, odnosno izveštaj o svim profesionalcima koji su se opredelili da neko vreme rade upravo iz Beograda. Srbija je 16. zemlja u Evropi po broju godišnjih poseta digitalnih nomada, a po nekoliko osnova zaostajemo za drugim evropskim zemljama u pogledu privlačenja digitalnih nomada. Specifično se izdvajaju problemi tolerancije prema manjinama, efikasnost avio prevoza i povezanost sa drugim aerodromima. Izveštaj ističe da je Srbija privlačna lokacija upravo zbog sličnog stila života onom u Zapadnoj Evropi, ali uz značajno niže troškove. Tipičan digitalni nomad u Srbiji ima 34 godine, dolazi iz Severne Amerike i uglavnom je IT preduzetnik.

Gotovo svi digitalni nomadi nakon dolaska u Srbiju ostaju u Beogradu, ali problem predstavljaju zagađenje vazduha, dozvoljeno pušenje u zatvorenim prostorima i nepovoljno vreme zimi, navodi se u Skeneru digitalnih nomada. Postoji veliki potencijal za privlačenje većeg broja ovih preduzetnika, Beograd je 2020. godine bio na putu da postane jedna od najpopularnijih destinacija za digitalne nomade, ali je pandemija to poremetila. Oni se se prilikom malo dužeg boravka u Srbiji suočavaju sa problemima koji muče i srpske preduzetnike – državna birokratija prilikom pokretanja biznisa, poteškoća pri preuzimanju zarađenog novca iz inostranstva, kao i otežano regrutovanje novih zaposlenih.

Iako coworking prostori deluju kao idealno mesto za digitalne nomade koji žele da upoznaju druge profesionalce u sličnoj branši, i dalje postoji nekoliko prepreka. Manjina digitalnih nomada zapravo koristi coworking prostore, kako zbog problema plaćanja (nije svuda moguće platiti karticom ili putem PayPal računa, a zabranjeno je plaćanje stranom valutom), tako i zbog nedovoljnog broja organizovanih događaja na engleskom jeziku, navodi se u Skeneru digitalnih nomada.

 

Gde ćemo i kako raditi nakon pandemije?

Pored toga što je u pitanju elegantno rešenje u svetu gde svakodnevni odlazak u kancelariju postaje stvar prošlosti, coworking prostori na specifičan način daju svoj doprinos razvoju preduzetništva u Srbiji. “Trenutno kod nas u prostoru postoji 7 tehnoloških startapa, tu su dva tima koja dolaze iz velike koroparacije koje razvijaju nove proizvode, kao i jedan investicioni fond. Gde u gradu možeš da odeš i upoznaš tako diversifikovanu publiku?”, navodi Kosta Andrić iz ICT Hub-a. Ovo je samo jedna od pozitivnih strana coworking prostora, a uticaj veće fleksibilnosti na razvoj preduzetništva ćemo tek osetiti u narednom periodu.

Ideja o velikom kompanijskom predstavništvu u koje svakog dana dolazi više hiljada zaposlenih iz različitih delova grada sada deluje kao stvar prošlosti, a novo “radno mesto” mnogo više postaje fuzija različitih koncepata nego rigidna ideja. Razvoj coworking prostora je kompatibilan i sa porastom broja digitalnih nomada u Srbiji, mada je na ovom planu neophodno još dosta toga uraditi.

Iako je neukusno izvlačiti pozitivne aspekte iz nečega što je prouzrokovalo gubitke života, posla i ušteđevina, pandemija COVID-19 je zadala snažan udarac brojnim neosnovanim predrasudama o tome kako i gde moramo da radimo, a budućnost, makar u tom aspektu, deluje svetlo.