Guranje ljudi ka "racionalnim" izborima – šta će raditi nova savetodavna grupa SZO?
Vreme čitanja: 4 minuta

Foto: iStock

U pomenutoj knjizi je pre svega predstavljen koncept arhitekture izbora, koji podrazumeva dizajniranje opcija i konteksta u kojem se donose odluke na takav način da se oni koji biraju suptilno “gurkaju” (nudging) ka određenim izborima.

 

Kako rešiti nešto što je viđeno kao veliki društveni problem? Među prvim asocijacijama su verovatno kazne, zabrane i ekonomski podsticaji kako bi se problematično ponašanje izmenilo. Primeri su obavezno stavljanje pojasa u automobilu, naplata kesa u prodavnici i aktuelno nošenje maski. Međutim, sve je zastupljeniji pristup koji se zasniva na bihejvioralnoj ekonomiji i koji znači uticaj na ponašanje bez zabrana, menjanja ekonomskih podsticaja i ograničavanja slobode izbora. Na čelo novoformirane tehničke savetodavne grupe za bihejvioralne uvide i nauke vezane za zdravlje pri SZO je nedavno došao Kas Sanstin, koji je stručnjak upravo za prethodno pomenute vrste javnih politika. Cilj grupe je primena saznanja iz bihejvioralne nauke u rešavanju problema koji se tiču zdravlja. Koje ideje zastupa Kas Sanstin i šta je mogla biti inspiracija za ovu grupu?

 

Nudge: knjiga od koje je sve počelo

Bihejvioralna ekonomija se bavi sistemskim odstupanjima od pretpostavke “racionalnog ponašanja”. Ponavljajuća i predvidiva odstupanja od racionalnih pretpostavki su brojna. Različite formulacije suštinski iste opcije i redosled opcija utiču na izbore (framing), procenjujemo učestalost nekog događaja na osnovu toga koliko ga se lako i emotivno prisećamo (availability heuristics), držimo se trenutnog stanja čak i ako bi promena donela veću korist (status quo bias) i pod uticajem smo toga kako se ponašaju drugi (herd behavior). Zbog toga Dan Arijeli kaže da su ljudi ,,predvidivo iracionalni’’.

Kas Sanstin je zajedno sa Ričardom Talerom,  dobitnikom Nobelove nagrade za ekonomiju, u popularnoj i uticajnoj knjizi Nudge: Improving Decisions About Health, Wealth, and Happiness predstavio ideju da se na specifičan način utiče na odstupanja od racionalnog ponašanja. Taj uticaj kojim se usmerava ponašanje bi bio zasnovan na uvidima iz bihejvioralne ekonomije o tome kako se ljudi ,,zaista ponašaju’’ i ne bi podrazumevao zabrane, kao ni izmene ekonomskih podsticaja.

 

Arhitektura izbora

U pomenutoj knjizi je pre svega predstavljen koncept arhitekture izbora, koji podrazumeva dizajniranje opcija i konteksta u kojem se donose odluke na takav način da se oni koji biraju suptilno “gurkaju” (nudging) ka određenim izborima. Autori navode primer školske kafeterije: arhitektura izbora znači da bi trebalo organizovati kontekst na način da zdrava hrana bude istaknutija, kao i da redosled hrane bude takav da ide u prilog biranju zdrave ishrane. Takođe, podešavanje štampača tako da mu podrazumevana opcija bude dvostrano štampanje bi bila arhitektura izbora koja dovodi do manje upotrebe papira. Važno je napomenuti da arhitektura izbora ne podrazumeva zabrane i sankcije, već samo različite dizajne opcija (redosled, formulacija, plasiranje informacija na određen način, podrazumevane opcije koje mogu lako da se promene, itd). Libertarijanskim paternalizmom autori nazivaju ideju koja je spoj slobode izbora i usmeravanja ka opcijama koje bi doprinele blagostanju pojedinaca.

 

Sprovođenje ideja u realnosti – zdravstvene politike

Nakon ove knjige, usledilo je osnivanje agencija u UK i SAD koje su se bavile predlozima javnih politika zasnovanim na bihejvioralnoj ekonomiji i arhitekturi izbora. Neke od analiza i predloga su se ticale i zdravstvenih politika. Taler i Sanstin su pominjali uticaj definisanja podrazumevane opcije (onoga što važi ako se uzdržimo od donošenja odluke) kada je reč o doniranju organa. Podrazumevani pristanak, nepristanak i primoravanje na izjašnjavanje o doniranju organa nakon smrti mogu da nose različite ishode. Dalje, smanjenje preteranog korišćenja antibiotika može da bude postignuto porukom za 20% lekara koji su pri vrhu u prepisivanju antibiotika, gde bi se obavestili o tome da 80% njihovih kolega ređe prepisuje antibiotike.

Pored toga što redosled i raspored opcija mogu da utiču na zdraviji izbor hrane, u SAD je 2011. doneta odluka da kompanije mogu da kažu da je određeni proizvod 90% bez masti (fat-free) samo ako takođe kažu da proizvod sadrži 10% masti. Kako formulisati poruku koja će dovesti do većeg odaziva ljudi na pregled za rano otkrivanje raka? Studije sugerišu da je efikasnija poruka koja je definisana u domenu gubitaka, odnosno povećanja rizika ukoliko se ne ode na skrining. Efikasnost poruka može da varira od vrste raka i ciljne grupe, zbog čega se rade istraživanja koja uzimaju u obzir kontekst. Trenutno se intenzivno radi i na uvidima i preporukama koje se tiču suočavanja sa koronavirusom i njegovim posledicama.

 

Prednosti i kritike nudge pristupa

Do sada je predstavljena je izuzetno široka tema, sa manje i više kontroverznim idejama i predlozima. Određeni uvidi svakako mogu biti od velike koristi, a aktuelna kriza je pokazala da je znanje o tome kako komunicirati poruke od izuzetne važnosti za njihovo prihvatanje i razumevanje od strane građana. Međutim, postoje i brojne kritike, od kojih sam izdvojio dve. Pojmove “racionalno ponašanje” i to kako se ljudi “zaista ponašaju” u drugom pasusu ovog teksta nisam slučajno stavio pod navodnike.

Šta tačno znači reč racionalno? Da li je, na primer, “panika” na samom početku COVID-19 krize bila potpuno racionalan odgovor na nepoznatu opasnost sa potencijalom za eksponencijalni rast ili je u pitanju bilo iracionalno i preterano ponašanje, koje je Kas Sanstin objašnjavao predrasudom (bias-om) koju naziva zanemarivanje verovatnoće? Od toga kako shvatamo iracionalnost zavisi koje intervencije će biti primenjene i u kom pravcu će ponašanje da se menja. Dalje, kada je reč o razumevanju toga kako se ljudi zaista ponašaju, Sanstin i Taler se oslanjanju na niz psiholoških istraživanja koja otkrivaju pravilnosti i opšte tendencije u ponašanju. Međutim, postavlja se pitanje u kojoj meri je moguće osloniti se na njih – tzv. kriza replikabilnosti je pokazala da rezultate nekih studija nije moguće ponoviti (replicirati). Jedan od autora Ričard Taler je nedavno na Tviteru napisao da su svesni toga da neke studije na koje se pozivaju u knjizi nisu uspele da se repliciraju, kao i da se sprema njeno reizdanje.

 

*Stavovi izraženi u kolumnama na Slobodnom uglu predstavljaju isključivo lične stavove autora, a ne stavove uredništva Talasa.