Foto: iStock
Hrvatski think tank Centar za javne politike i ekonomske analize (CEA) pokrenuo je projekt “Hrvatska 2025” kako bi dizajnirao mjerljiva rješenja za srednjoročno jačanje konkurentnosti i ekonomske slobode Hrvatske
Često možemo čuti kako nam trebaju reforme i kako se one ne provode. Što više ponavljamo ovakve i slične fraze, dolazi nam zamor. Reforme sigurno nisu nekakav upaljač pa ili ima ili nema vatre.
Takav pojednostavljen pristup javnim politikama može dovesti do pojave populizma, kao i do dezinformacija. Drugim riječima, mase se mogu zavesti površnim narativima o tome što bi neka reforma trebala značiti, a onda se kroz generaliziranja, te paušalne i trivijalne zaključke, jave neprecizne i netočne informacije o javnim politikama. Zato mogu pomoći razne globalne metodologije odnosno izvješća, s obzirom na to da sadrže i niz korisnih indikatora za objektivnije mjerenje ili barem procjenu (ne)uspješnosti pojedinih javnih politika.
Upravo zbog toga hrvatski think tank Centar za javne politike i ekonomske analize (CEA) pokrenuo je projekt “Hrvatska 2025“ kako bi dizajnirao mjerljiva rješenja za srednjoročno jačanje konkurentnosti i ekonomske slobode Hrvatske. Zbog toga bi zadatak Hrvatske već na srednji rok trebao biti sustizanje rezultata usporedivih zemalja Srednje i Istočne Europe, kao što su Poljska, Estonija, Litva i Češka.
S obzirom na to da zemlje bivše Jugoslavije dijele iste ili slične probleme uzrokovane zakašnjelom tranzicijom iz jugoslavenskog socijalizma, a dijele slične institucionalne i vrijednosne izazove, CEA projekt Hrvatska 2025 im može poslužiti kao policy alat koji se, uz adekvatnu policy analitiku, može prilagoditi specifičnim okolnostima svake zemlje.
Na temelju globalnih metodologija o javnim politikama, CEA je na osnovi svojih prethodnih redovnih policy analiza i istraživanja prva u Hrvatskoj definirala konkretne, mjerljive i objedinjene odgovore na pitanja kako Hrvatska već na srednji rok može povećati konkurentnost, ekonomske slobode, slobodno tržište i lakoću poslovanja.
Također, CEA je već izradila specifična rješenja za reforme kao što su flat tax porezna reforma, jednostavno oporezivanje, porezno rasterećenje rada kroz smanjenje socijalnih doprinosa uvjetovano mirovinskom i zdravstvenom reformom, te privatizacije državnih poduzeća.
Pritom se koriste reformske preporuke Europske komisije, Nacionalni program reformi i drugi bitni izvori kako bi se ažurno analizirale činjenice o provedenim i planiranim aktivnostima u pojedinim područjima, te kako bi se vidjelo što sve i u kojoj mjeri nedostaje u odnosu na CEA ciljeve.
Glavni dio projekta je detaljna tablica koja sadrži set reformi i javnih politika koje bi se trebale provesti, odnosno nastaviti provoditi do kraja 2024, kako bi se do kraja 2025. mogli vrednovati i komunicirati rezultati i učinci. Svaka javna politika ima svoj pokazatelj provedbi, bilo da je riječ o zakonodavnoj prilagodbi, određenom minimalnom broju, statističkom pokazatelju s jasnim izvorom i slično. Potom se brojkama uspoređuje stanje s kraja 2015. godine (unazad pet godina), stanje tijekom 2020, te u odnosu na isto postavlja se srednjoročni cilj. Na kraju se ocjenom od 1 do 3 procjenjuje status odnosno razina provedbe.
Pogledajmo sada koji su to primjeri reformi i konkretnih minimalnih ciljeva koje bi Hrvatska trebala ispuniti do kraja 2025.
6 ciljeva za Hrvatsku do 2025.
1. Privatizacija
Privatizacije su sigurno jedna od ključnih reformi koja se dosad u velikoj mjeri odgađala. Dok su s jedne strane tek poneke privatizacije, uglavnom u bankarskom, telekomunikacijskom i naftnom sektoru, stvorile dezinformaciju da je sve rasprodano, činjenice govore kako Hrvatska ima vrlo veliki sektor državnih poduzeća, uključujući u mrežnim sektorima. Osim Fraserovog izvješća o ekonomskoj slobodi, to najbolje potvrđuje OECD PMR izvješće, prema kojemu je Hrvatska snizila reguliranost pristupa tržištu usluga, ali je zadržala veliki opseg državnih poduzeća, uz tek male privatizacije. Tome svjedoče i službeni podaci o 39 strateških pravnih osoba (koje nisu predviđene za privatizacije) i stotinama poduzeća u kojima središnja država ima većinske ili manjinske odjele (čiji se CERP portfelj smanjuje, a što se treba ubrzati).
2. Državna potrošnja
Veličina državne potrošnje već je mnogo puta komunicirana u hrvatskoj javnosti kao veliki problem, ali zasad nema primjera (osim tek 2012) da je novi državni proračun bio manjih ukupnih rashoda od prethodnog. Indikatori kojima se mjeri razina konkurentnosti i ekonomske slobode nedvojbeno ukazuju na problem. Dovoljno govori podatak Eurostata kako je potrošnja opće države 2019. zauzimala 47% BDP-a Hrvatske. Također, s obzirom na ekonomske mjere slijedom COVID-19, Program konvergencije Republike Hrvatske za 2020. i 2021. godinu predviđa kratkoročni rast tog udjela na 53% 2020. i onda spuštanje na 50% u 2021. Dodatno, postavlja se pitanje učinka i drugih planiranih troškova, dok nema naznaka o značajnijem smanjenju ukupnih rashoda kako bi se prilagodili kretanju BDP-a.
Dok neke vrlo razvijene zemlje imaju i viši udio države u BDP-u, to nije ekvivalentna utjeha jer treba sagledati velike razlike u BDP-u po stanovniku, kvaliteti javnog menadžmenta i druge pokazatelje. Zato Hrvatskoj usporedive zemlje prema Eurostatu imaju ponešto manje brojke: Slovenija i Poljska su na 42%, Slovačka na 41%, Estonija na 40%, Latvija na 39%, Rumunjska na 35%, odnosno Litva na 34%. Dakle, Hrvatska bi svoj srednjoročni cilj trebala odabrati uzimajući u obzir brojke vezane uz navedene zemlje, kao i svoje proračunske okolnosti. Tako je CEA odabrala da bi srednjoročni cilj trebao za Hrvatsku biti maksimalno 40%, gdje je već sada Estonija.
3. Javne plaće
Kada je riječ o specifičnim proračunskim stavkama, trošak javnih plaća gleda se kroz udio u BDP-u. Dok je u Hrvatskoj taj udio gotovo 12%, prema podacima Eurostata, u Poljskoj i Češkoj je oko 10%, a u Njemačkoj 8%. Ove brojke ukazuju na važnost smanjenja tog ukupnog troška, što ne znači nužno linearna smanjenja, već i potrebu za kompetitivnijim uređenjem javnih plaća.
4. Porezi
Kada su porezi u pitanju, poznat je plan dodatnih rasterećenja, nastavno na ona provedena tijekom 2017-2020. Tako će gornji porez na dohodak biti 30% (umjesto 36%), što je otprilike na razini Latvije, a i blizu Slovačke (a obje više nemaju flat tax). Ipak, postavlja se pitanje zašto ne uvesti samo jednu stopu od primjerice 12 do 15%? Također, porez na dobit se malim i srednjim poduzetnicima smanjuje na 10%, dok gornja stopa ostaje 18%. Zašto primjerice ne uvesti oslobođenje reinvestirane dobiti i zadržati samo oporezivanje isplaćene dobiti, uz ukidanje poreza na dividendu?
5. Administracija
Mogu se gledati i specifični pokazatelji za racionalizaciju administracije. Primjerice, cilj Vlade je smanjiti broj lokalnih dužnosnika za 50% i članova lokalnih predstavničkih tijela za 25%. Također, može se mjeriti broj javnih usluga koje treba digitalizirati. Dok ih je trenutno 73 takvih, očekuje se digitalizacija više stotina javnih usluga. Isto tako, važno je istaknuti kako je cilj Vlade zakonski obvezati sve lokalne jedinice na uvođenje transparentnosti javnih financija, a po uzoru na Grad Bjelovar. Znači da će se moći mjeriti koliki broj lokalnih jedinica ima objavljene online portale koji prate priljev i odljev svake javne lipe.
6. Provedene mjere
U kontekstu započete regulatorne reforme gospodarstva, već se precizno mjere broj provedenih mjera i iznosi administrativnih rasterećenja gospodarstva, smanjenja neporeznih i parafiskalnih davanja, kao i broj provedenih mjera liberalizacije tržišta usluga. Rezultati u navedenom području mogu se vidjeti kroz poboljšanja u OECD PMR izvješću (usporedba 2018. s 2013. godinom), kroz Fraserovo izvješće o ekonomskoj slobodi u segmentu regulacija i izvješće o lakoći poslovanja.
—
Ovo su samo neki primjeri koji se mogu vidjeti iz detaljne policy tablice. Mjerljivost je prevencija generaliziranja, paušaliziranja i trivijaliziranja, odnosno jamstvo je da se zna o čemu se priča. Stvari nisu crno bijele, odnosno ako nisu previše pozitivne, ne znači da su sasvim negativne. Trezvenost i racionalnost pomažu u pronalasku prave mjere kako bi se vidjelo što treba, koliko i na koji način napraviti da zemlja bude u nekom roku u boljoj formi.
*Autor piše u lično ime; stavovi izraženi u kolumnama predstavljaju isključivo lične stavove autora, a ne stavove uredništva Talasa.