Protesti, korupcija i moćnici iz senke – šta se dešava u Bugarskoj?
Vreme čitanja: 9 minuta

Foto: iStock

O aktuelnim protestima, stanju opozicije i očekivanjima od narednih izbora u Bugarskoj razgovarali smo sa Dimitrom Bečevim, naučnim saradnikom u Centru Atlantskog saveta za Evroaziju i istraživačem u Centru za slovenske, evroazijske i istočnoevropske studije na Univerzitetu Severne Karoline

 

Hristo Ivanov, lider opozicione partije „Da, Bugarska!“, 7. jula pokušao je da dođe na plažu na kojoj se nalazi vikendica Ahmeda Dogana, imućnog i uticajnog penzionisanog političara turskog porekla. U tome ga je sprečilo naizgled privatno obezbeđenje, iako je reč o javnoj plaži, da bi predsednik Bugarske Rumen Radev potom izjavio da je reč o pripadnicima Nacionalne službe za bezbednost (NSO).

Predsednik Radev pozvao je tužilaštvo da reaguje na ovu zloupotrebu, ali je reakcija glavnog tužioca, Ivana Geševa, bila potpuno suprotna: umesto u Doganovu vikendicu, poslao je policiju u kabinet predsednika.

Događaj sa plaže poslužio je kao ilustracija problema sveprisutne korupcije u Bugarskoj, ali i kao kapisla koja je pokrenula građanske proteste koji su ušli u četvrtu nedelju. Protestuje se u Sofiji, kao i u brojnim drugim mestima, a do sada su se mogli čuti pozivi za smenu premijera Bojka Borisova i Ivana Geševa, kao i opšte nezadovoljstvo stanjem pravosuđa, slobode medija i koruptivnih veza aktuelne vladajuće koalicije.

Trenutnu Vladu vodi partija premijera Bojka Borisova, GERB, u koaliciji sa nacionalističkim Ujedinjenim patriotama. Predsednik Bugarske je, s druge strane, na poziciju došao uz podršku socijalista, opozicione BSP (Bugarska socijalistička partija). Radev je javno podržao proteste što je doprinelo njihovom širenju, a otvorenu podršku pružila je i Ambasada SAD-u u Sofiji, ističući da „niko nije iznad zakona“.

Problemi korupcije, pravosuđa i generalno funkcionisanja demokratskih institucija nisu novi – samo u periodu 2013-2014. bili su povod za dva talasa građanskih protesta protiv tadašnjih vlada. I ovoga puta, utisak je da demonstranti neće tako lako odustati, a sve se odvija u kontekstu pandemije korona virusa i u susret parlamentarnim izborima zakazanim za proleće 2021. godine.

O aktuelnim protestima, problemima tužilaštva, stanju opozicije i očekivanjima od narednih izbora u Bugarskoj razgovarali smo sa Dimitrom Bečevim, naučnim saradnikom u Centru Atlantskog saveta za Evroaziju i istraživačem u Centru za slovenske, evroazijske i istočnoevropske studije na Univerzitetu Severne Karoline.

 

Talas: Protesti u Bugarskoj traju već nekoliko nedelja i utisak je da se ne stišavaju. Šta se trenutno dešava?

Dimitar Bečev: Protesti nisu nužno eskalirali, ali jeste bilo nekakvih pomaka, demonstranti su ovih dana blokirali glavne saobraćajnice u Sofiji. Ali glavni utisak je da protesti ne jenjavaju kao što smo, na primer, mogli da vidimo u Srbiji. U Bugarskoj je i dalje ogroman broj ljudi na ulici što je neverovatno, posebno imajući u vidu da je leto.

 

Koji su glavni zahtevi demonstranata, da li se i dalje insistira na smeni Borisova i Geševa?

Što se tiče zahteva, mislim da je smena glavnog tužioca Geševa verovatno važnija od poziva na ostavku Borisova. Slučaj bugarskog pravosuđa je interesantan jer je ono, u poređenju sa državama Zapadnog Balkana, izuzetno moćno i predstavlja epitom svega što ovde ne funkcioniše. U bilo kojoj drugoj zemlji, izbor glavnog tužioca od strane sudija (Vrhovnog sudskog saveta) bio bi dobra stvar, ali ne i u Bugarskoj. To što je glavni tužilac nezavisan ne znači da će biti profesionalan, već da po pravilu postaje politički akter koji služi onome ko najviše ponudi. I to je slučaj već skoro trideset godina, a Gešev je sada ozbiljno prekoračio svoja ovlašćenja.

Slanje policije i pretres kabineta predsednika izazvali su ozbiljan bes građana i to i dalje gledamo na ulicama. Umesto reakcije na navode predsednika o angažovanju Nacionalne službe za bezbednost za privatnu zaštitu Ahmeda Dogana, Gešev je ovim samo doprineo nezadovoljstvu građana koji protestuju.

 

Kako biste opisali ključne probleme u bugarskom pravosuđu?

Nije problem u čitavom pravosuđu, već u tužilaštvu koje je kod nas deo pravosuđa. Tužilaštvo ima piramidalnu strukturu sa monarhističkom figurom na vrhu, to je staljinistička zaostavština. Onaj ko se nađe na vrhu, kao što je sada Gešev, kontroliše sve i može da pokrene postupke protiv bilo koga ko mu se nađe na putu. Veoma je teško smeniti glavnog tužioca, uz mandat od sedam godina on uglavnom „nadživi“ sve koji se nalaze na pozicijama moći.

Tužilaštvo ima piramidalnu strukturu sa monarhističkom figurom na vrhu, to je staljinistička zaostavština. Onaj ko se nađe na vrhu, kao što je sada Gešev, kontroliše sve

U mnogim zemljama u tranziciji, problem je što je tužilaštvo podložno političkim pritiscima. U Bugarskoj je obrnuto – glavni tužilac je toliko moćan da može da kontroliše političare. Da koalira sa različitim interesnim grupama i postane lice mafijaških struktura.

Svi znaju da postoji ogroman problem u tužilaštvu, posebno u pogledu izbora tužilaca, i to je bila jedna od tema tokom procesa pristupanja EU. Ali tada je bilo mnogo opiranja, a problem opstaje bez ozbiljnijih inicijativa za reforme. Danas plaćamo cenu toga.

Zbog svega ovoga, Gešev je dobra meta demonstranata, povezan je za oligarhijskim krugovima koji vuku konce iz senke i tu moramo da pomenemo (Deljana) Peevskog.

 

Kakva je njegova uloga u svemu što se trenutno dešava?

Peevski je medijski mogul i opozicioni poslanik. Trenutno kontroliše oko 80% tržišta štampanih medija. Pre neki dan je napunio 40 godina, a već ima disproporcionalnu kontrolu nad tužilaštvom i medijima. U tom smislu, ako mu neko zasmeta ili je konkurencija, automatski se angažuje tužilaštvo, pokreću se postupci i paralelno sa tim napadi u medijima, kampanje u tabloidima.

Svi to znaju i svi znaju da ovo nije novi problem, da postoji već nekih 15 godina.

 

Da li to znači da demonstranti zapravo žele dublje, strukturalne promene, a ne samo smenu jednog ili drugog funkcionera?

Apsolutno. Ako se vratimo na proteste 2013. i 2014. godine, jedina razlika je u tome što je Borisov bio u opoziciji. Socijalisti su bili na vlasti, a Peevski je i tada bio problem. Problemi su, dakle, isti, ali to ne znači da građani ne žele smenu Borisova jer je on obećavao promene a suštinski je sve ostalo isto.

Ko god dođe na vlast, mora da se nosi sa istim problemima i oligarhijskim strukturama.

 

Da li neko može da artkuliše to nezadovoljstvo? Koliko su protesti građanski, a koliko opozicioni?

To je generičko pitanje, ali je važno. Protesti u Bugarskoj trenutno imaju tri lidera, zovemo ih „toksični trio”, neko ih je tako nazvao u medijima i oni su prihvatili. Reč je o jednom advokatu, jednom profesoru umetnosti i PR stručnjaku. Oni su zvanični organizatori i redovno se obraćaju, ali ne formulišu zahteve protesta. To rade predsednik Radev i političke partije. Tako su socijalisti tražili glasanje o nepoverenju Vladi u parlamentu, Demokratska Bugarska je tražila ostavke Borisova i Geševa. Sami protesti imaju bar tri ili četiri centra organizacije. Opozicionim političarima nije dozvoljeno držanje govora na protestima, ali je njihovo prisustvo više nego očigledno.

Što se tiče ljudi na ulici, s jedne strane tu je prozapadna, pro-EU populacija koja je u isto vreme i mlađa. To su uglavnom glasači Demokratske Bugarske. S druge strane, tu su socijalisti (Bugarska socijalistička partija, BSP) koji imaju antizapadne poruke i mašu ruskim zastavama. Oni uglavnom napadaju Borisova, ali su tihi kada se priča o tužilaštvu i Geševu.

Dobra stvar je to što vidimo snagu liberalnije ekipe koja će moći da se pokaže na narednim izborima zakazanim za proleće 2021, za sada dobro stoje u anketama. Generalno, lestvica je postavljena prilično nisko, i sam ulazak u parlament je uspeh po sebi, sve iznad 5% bio bi dobar rezultat za njih.

 

Taj deo biračkog tela predstavlja Demokratska Bugarska?

Tako je, to je koalicija tri partije – „Da, Bugarska“ Hrista Ivanova, Zeleni i Demokrate za jaku Bugarsku, to je partija desnog centra koja postoji od devedesetih. Oni zajedno predstavljaju jedinu kredibilnu snagu, socijalisti ne mogu da budu nosioci promena.

 

Koliko bi njihov ulazak u parlament bio značajan?

Trenutno u parlamentu imamo GERB (vladajuću partiju Bojka Borisova) u koaliciji sa radikalnom desnicom (Ujedinjene patriote). Tu je MRF (Pokret za prava i slobode čiji je osnivač Ahmed Dogan) koji je zvanično opozicija ali sarađuje sa Borisovim. Socijalisti su opozicija za poželeti. Ali ako Demokratska Bugarska uđe u parlament, to bi moglo da promeni igru.

Ako ne uđu u koaliciju sa Borisovim, mogli bi da budu veoma jaka opozicija.

 

Postoji li šansa da budu deo koalicione vlade?

Borisov bi mogao da ih pozove, ali postoje brojne prepreke – najvažnije je ko bi bio premijer. Liberali će možda i želeti da budu deo vlade, ali bi Borisov bio ogroman problem i njihovi birači bi se ozbiljno pobunili, bilo bi mnogo kritika.

Dobra stvar je to što vidimo snagu liberalnije ekipe koja će moći da se pokaže na narednim izborima

Ne očekujem da Demokratska Bugarska bude neprincipijelna opozicija, verovatno bi zahtevali ozbiljnu posvećenost reformama pravosuđa kao uslov za koaliranje. Realističniji scenario je da budu jaka opozicija nego da budu partner u vladi.

Još jedan izazov biće i uspon populističkih snaga. Tu je Slavi Trifonov, pevač i glumac koji za sada nije posebno glasan ali se priča o njemu kao potencijalnom kandidatu. On bi pokupio veliki broj glasova ali to je stara priča u Bugarskoj – pojavi se neko novo lice, a zatim se proda onome ko ponudi najviše i vremenom biva kooptiran od strane vladajućih struktura. To je najmanje optimističan deo priče.

 

Koliko postojeće partije oslikavaju podele u društvu? Koje su glavne linije rascepa i da li je EU tema?

Evropska unija nije linija rascepa i ostaje veoma popularna u svim slojevima stanovništva. Birači prepoznaju prednosti članstva u EU, od slobode kretanja, preko tržišta rada pa do rešavanja problema nezaposlenosti u manjim mestima i ruralnim sredinama.

Anti-EU propaganda nema poseban uspeh u Bugarskoj, eventualno među najtvrđim nacionalističkim ili socijalističkim biračima, ali je EU i dalje izuzetno popularna. Među urbanim stanovništvom, koje čini nekih 10% populacije, članstvo u EU podrazumeva i vladavinu prava i oni imaju veća očekivanja, pa su nekada i razočarani, ali nikada nisu protiv unije.

Glavni rascep u političkom smislu je između većine, koja je ili zadovoljna ili ne želi da se suprotstavlja državi, i manjine koja je glasna i koja se bavi građanskim aktivizmom. Predsednik je pomogao tome da se druga grupa više čuje jer je podržao proteste i uspeo da ih proširi. Kada se o vladavini prava priča u apstraktnim terminima, to prosečnoj osobi ne znači ništa. Ali kada imamo toliko moćnu sliku, kao što je bila državna zaštita Doganove kuće na javnoj plaži, to već budi nezadovoljstvo velikog broja građana.

Dakle, imamo manjinu urbanog stanovništva srednje klase, kojoj je stalo do institucionalnih pitanja i vladavine prava, i većinsku populaciju koja razmišlja o preživljavanju na dnevnom nivou.

Pored toga, postoji i generacijska podela, trenutno je aktuelna na društvenim mrežama. Neki kritičari upozoravaju da bi svrgavanje Borisova vratilo komuniste na vlast, ali sada imamo mlađe generacije, mlade ljude u dvadesetim godinama kojima te podele iz devedesetih nisu važne, njima je stalo do poštovanja pravila i institucija. Tako da je generacijski jaz takođe važan.

 

Da li u Bugarskoj možemo da govorimo i o dobitnicima i gubitnicima tranzicije?

U nekoj meri da, ali niko u Bugarskoj neće za sebe reći da je dobitnik tranzicije. Opšte je mesto reći da su ovde svi gubitnici tranzicije osim nekoliko ljudi na vrhu, što nije nužno slučaj.

Međutim, to sada nije pitanje jer su protesti premostili jaz i okupili ljude sa obe strane koji se slažu u spoznaji da na vrhu države sede ljudi koji zloupotrebljavaju moć.

 

Koliku ulogu u svemu što se sada dešava igra kriza izazvana pandemijom korona virusa – da li je ona oslabila ili ojačala režim?

Ne mislim da je ta uloga velika, bar kada je reč o popularnosti aktuelne Vlade. Postoji taj momenat da su ljudi bili zatvoreni u kućama, pa protesti dolaze i kao prilika za izlazak i druženje, ali korona kriza nije bila okidač za proteste kao što je bio slučaj u Srbiji.

Borisov je delegirao vođenje i izveštavanje o korona virusu predsedniku kriznog štaba, generalu i vojnom lekaru koji dobija sve zasluge, ali i svu krivicu, dok je Borisov u pozadini. Utisak je da se prilično vešto nosi sa krizom, provući će se, ali će biti oslabljen. Verovatno će ishod narednih izbora biti slabiji GERB koji neće imati toliku većinu.

Treba razumeti da Borisov nije sklon rizicima i da želi da održava prijateljske odnose sa svima, nije konfliktna ličnost i to ga nekada košta. Ipak, takvim pristupom je do sada dobio mnogo, profitirao je, posebno od novca koji dolazi iz EU.

 

Kako je EU reagovala na aktuelne proteste? Američka ambasada podržala je pravo građana da protestuju, da li je to bio slučaj i sa evropskim partnerima?

Evropska unija nije jedinstven akter, bilo je različitih reakcija. Evropska komisija reagovala je slično kao Ambasada SAD. Evropska narodna partija (EPP) je na strani Borisova jer je GERB članica EPP-a, dok je S&D (Progresivna alijansa socijalista i demokrata) podržala socijaliste.

Možemo da kažemo da je reakcija bila na partijskim linijama, ali ljudi u Bugarskoj i ne očekuju da EU interveniše, žele promene iznutra kroz proteste i izbore. Ne postoji deus ex machina iz Brisela koja dolazi i rešava probleme.

 

Rumen Radev je podržao proteste. Koliko je funkcija predsednika moćna?

Predsednik se bira direktno, neposrednim izborima, ali nema preveliku moć. Uvek postoji institucionalni konfikt sa Vladom, ali predsednik ne može mnogo toga da postigne. Ipak, popularan je jer ne mora da pravi nepopularne poteze, a ima veliku vidljivost u medijima. Zato je podrška protestima bila značajna.

Bugarska je parlamentarna republika i predstojeći parlamentarni izbori su daleko važniji od predsedničkih.

 

Koliko će na ishod sledećih izbora uticati ekonomija – da li je aktuelna kriza već ostavila posledice na privredu Bugarske?

Da, mada već postoji veliko nezadovoljstvo uprkos godinama rasta privrede. Taj rast nije bio veliki, negde oko 2-3% u protekloj deceniji, a sada će nezadovoljstvo samo biti veće usled recesije.

U trenutku kada dolazi do ekonomske krize, postaje još vidljivije da samo uzak krug ljudi u državi profitira, a svi ostali moraju da se nose sa teškoćom situacije. Siguran sam da će sledeće godine biti novih protesta ovim povodom.

 

Pored pravosuđa i korupcije, važna tema protesta bila je i sloboda medija. Kakvo je trenutno stanje medija?

To je veliki problem i jedna od najvažnijih tema u međunarodnim izveštajima i indeksima u poslednjih 10 godina. Značajan je pad slobode medija kao i koncentracija vlasništva u medijima, pomenuli smo već Peevskog. Dva od tri najveća televizijska kanala su se praktično raspala, javni servis je otišao nizbrdo i veoma je prorežimski nastrojen. Nova TV, popularna televizija, otpustila je ogroman broj novinara, pa sada postoji sam jedan gledljiv TV kanal. To znači da nema istraživačkog novinarstva i niko se ozbiljno ne bavi pitanjima koja bi trebalo da budu od javnog značaja.

Postoji ipak svetla tačka, a to je povratak Radija Slobodna Evropa (RSE). On je ugašen 2004. godine, a sada se vratio i pravi razliku. Moram da pomenem da pišem kolumne za RSE, ali zaista rade velike stvari u pogledu razotrkivanja korupcije. Dobar primer je bivši ministar unutrašnjih poslova Cvetanov, njega je to koštalo karijere i sada je u opoziciji, a upravo je RSE istraživao slučajeve korupcije u koje je bio uključen.

Generalno, postoji mnogo tabu tema i one su važne za razumevanje pada demokratije. Ali, ono što treba razumeti jeste da se Bugarska u mnogo čemu razlikuje od, na primer, Mađarske – dok je Mađarska u fokusu nedemokratskih trendova u EU, Borisov se ponaša drugačije od Orbana. On neće praviti probleme oko migranata i sličnih tema jer ne voli da ulazi u konflikte, pa ni EU ne raspravlja o slučaju Bugarske.

I tako stvari ovde funkcionišu – spolja pratiš mejstrim, unutar zemlje radiš šta želiš.

 

Pročitajte i: