Kompanije sve češće uzimaju u obzir odgovornost prema široj zajednici – intervju sa Stav Bar Šeni

Autorka

Vreme čitanja: 6 minuta

Foto: iStock

U četvrtom tekstu u okviru serijala “Moć inspiracije – preduzetnici sa društvenom misijom” o izazovima preduzetništva sa širom društvenom misijom i ulozi akademije razgovarali smo sa Stav Bar-Šani, profesorkom u Centru za investiranje i preduzetništvo sa uticajem (ACTO).

Kad god razmišljamo o preduzetnicima, često imamo ideju o ljudima koji žele da stvore profit i poboljšaju sopstvenu poziciju u društvu, bez preteranog obaziranja na njihovo okruženje. Ipak, porast preduzetništva sa društvenom misijom (social impact entrepreneurship) ukazuje na jednu novu dimenziju preduzetništva koje želi da svojim proizvodima i uslugama odgovori na postojeće probleme, kao što su siromaštvo ili zagađenje životne okoline. U serijalu tekstova “Moć inspiracije – preduzetnici sa društvenom misijom” razgovarali smo sa izraelskim preduzetnicima koji rade na rešavanju aktuelnih probema, poput nepotrebnog bacanja hrane i loše higijene, pokazujući da su profit i društvena misija nešto što je moguće spojiti.

Ono što se ipak postavlja kao pitanje jeste kako stvoriti ekonomiju u kojoj je preduzetništvo sa društvenom misijom pravilo, a ne izuzetak, kao i na koji način možemo da preduzetnicima u Srbiji pružimo neophodna znanja o izazovima preduzetništva sa društvenom misijom. Upravo ovde veliku ulogu igraju obrazovne institucije, a na primeru Izraela možemo videti kako akademija ima značaj u širenju ideja o preduzetništvu sa društvenom misijom. O izazovima ovog tipa preduzetništva, ulozi akademije i preduzetništvu sa širom društvenom misijom razgovarali smo sa Stav Bar-Šani, profesorkom u Centru za investiranje i preduzetništvo sa uticajem (ACTO) na Fakultetu za akademske studije menadžmenta u Izraelu. ACTO se nalazi u u Rišon Lecionu, jednom od najvećih gradova u Izraelu, a cilj ove institucije jeste da pruži neophodna znanja o investiranju u preduzetništvu koje može da napravi pozitivan uticaj na širu okolinu. Pored profesorskog angažmana, Stav Bar-Šani više od 15 godina radi sa organizacijama, kompanijama i investitorima koji imaju društvenu misiju, a njen angažman nije ograničen samo na Izrael.

Foto: Stav Bar Šeni, privatna arhiva

Talas: Koju ulogu visoko obrazovanje i akademija imaju u podsticanju preduzetništva sa društvenom misijom? Na koji način ACTO pruža pomoć preduzetnicima sa društvenom misijom? 

Stav Bar-Šani: Smatram da visoko obrazovanje ima četiri uloge u ovoj sferi. Prva uloga jeste upravo istraživanje i pružanje teorijskog okvira, kao i sprovođenje studija slučaja. Druga uloga jeste trening. Neohodno je osigurati da sledeća generacija preduzetnika i investitora ima najbolje modele i teorijsko znanje koje im omogućava da na što bolji način utiču na problem koji žele da reše. Nakon toga, akademija treba da im pruži i platformu za eksperimente, u vidu stažiranja, razvijanja projekata i saradnje. Ovo treba da bude prostor gde mladi preduzetnici zapravo mogu da pronađu sebe i ono što ih zanima. Poslednja uloga jeste upravo u pružanju kritičkog pogleda na teorije i prakse preduzetništva sa društvenom misijom. Kako bismo postigli maksimalan učinak i zapravo napravili pozitivnu promenu, neoohodno je da znamo šta radimo i na koji način možemo poboljšati naš angažman.

Dugo vremena su znanja o preduzetništvu sa društvenom misijom bila prisutna u različitim odeljenjima na fakultetima, ali smo u poslednjih nekoliko decenija videli da se društvena misija posmatra kroz prizmu biznisa. Prvenstveno smo ovo mogli da vidimo na elitnim fakultetima kao što su Harvard, Oksford i Kembridž. Na Stenfordu postoji veliki Centar za društvene inovacije i oni pružaju brojne uvide u to kako možemo da pokrenemo društvenu promenu na profesionalan način. ACTO je jedinstven u ovom pogledu u Izraelu, ali je nastao kao posledica inspiracije sa drugih obrazovnih ustanova, kao što je biznis škola “Saïd” koja je deo Oksforda.

Na koji način drugi univerziteti koji imaju ekonomske kurseve i programe mogu da uključe u svoj program informacije o investiranju i preduzetništvu sa društvenom misijom?

Postoje odlične međunarodne mreže koje se bave ovim pitanjem, tako da mogu da pogledaju šta one rade prilikom planiranja svog programa. Takođe, fakulteti moraju da uvide šta je njihova jedinstvena prednost u odnosu na ostale fakultete, kao i u kakvom kontekstu oni žele da pruže ova znanja. Takođe, bitno je uvideti da često na univerzitetima već postoji dosta znanja o društvenim izazovima sa kojima se suočavamo, kao što su klimatske promene ili siromaštvo, tako da je saradnja unutar univerziteta veoma važna. Ne treba počinjati sa velikim planovima ‒ profesori mogu da počnu sa dodavanjem jednog predavanja o investiranju sa društvenom misijom i njegovim pozitivnim/negativnim aspektima. Pre razvijanja posebnih programa, dobro je da uključe jedno predavanje, a dobar korak je i finansiranje i podsticanje doktorata ili master radova u ovoj oblasti.

 

Šta su neophodni uvidi koje svako mora da ima ukoliko planira da se upusti u preduzetnički poduhvat sa društvenom misijom? 

Ne postoji jasna definicija preduzetnika sa društvenom misijom. Pošto sam sarađivala sa nekoliko njih, ono što vidim kao najveći izazov jeste upravo fokus. “Obični” preduzetnici imaju proizvod i prate put kojim ih profit odvede. Preduzetnik sa društvenom misijom mora da gleda profit, ali i društveni problem koji želi da reši. Najvažniji savet koji mogu da pružim jeste to da počnu od problema. Preduzetnici obično počinju sa proizvodom ili rešenjem, dok u preduzetništvu sa društvenom misijom morate početi sa problemom koji želite da rešite. Često postoji poriv da se reši sve, ali je potreban uvid u to šta specifično vi možete da uradite i onda se fokusirati na to.

Dodatno, postoji razlika u načinu na koji treba da posmatrate investicije. Preduzetnici kojima je cilj samo profit, kao što je možda neko ko pokreće IT startap, mogu da dobiju novac od poznanika ili angel investitora. Ako imate preduzetničku ideju sa društvenom misijom, najčešće ćete morati da je finansirate nekim zajmom, državnim fondovima, pobedom na nekom državnom tenderu ili pak sredstvima od investitora sa društvenom misijom. Izuzetno je važno razumeti koje opcije za investiranje vam zapravo stoje na raspolaganju.

 

Da li smatrate da postoji dovoljno svesti i razumevanja značaja investiranja i preduzetništva sa društvenom misijom u biznis zajednici?

Vidimo da se ta svest konstantno podiže. Brojne kompanije posluju u skladu sa ciljevima održivog razvoja Ujedinjenih nacija (SDGs), a razumevanje uticaja njihovog rada na globalnom nivou postaje sve bolje. Mnogobrojni investitori pokazuju više interesovanja ne samo za to kako da investiraju na pozitivan način, već i kako da smanje negativan uticaj njihovih investicija. Takođe, vidimo da kompanije sve češće uzimaju u obzir i odgovornost prema široj zajednici, naročito u oblasti prava žena i klimatskih promena.

Potrebno je da i dalje radimo na podizanju svesti o tome na koji način posvećenost društvenim ciljevima može da pozitivno utiče i na krajnji profit. Na primer, generacija milenijalsa voli da kupuje od kompanija koje stavljaju veliki akcenat na njihov pozitivni uticaj na širu okolinu. Takođe bih volela da kompanije i preduzetnici jednostavno budu više svesni na koji način njhov angažman utiče na širu grupu ljudi i njihovu okolinu. Ne očekujem da uvek izaberu da se posvete društvenoj misiji, već samo da ovo postane nešto što uzimaju u obzir prilikom odlučivanja. Za ovo je neohodno dobro i kreativno liderstvo.

Dobar primer kompanija koje su uvidele uticaj njihovog angažmana na širu okolinu su Nestle i Nike. Nestle je dobar primer upravo zbog toga što pokušavaju da stvore dobre ishode ne samo za sebe, već i za sve koji su uključeni u njhov lanac proizvodnje i distribucije. Nike je zanimljiv primer zato što su nakon velikih kritika 1990-ih zbog upotrebe loše plaćenih radnika, promenili svoju strategiju.

Zbog čega preduzetništvo i investiranje sa društvenom misijom postaje sve popularnije? 

Većina ljudi na svetu danas živi u zemljama u razvoju, a ovo je ogromno tržište. U ovim zemljama je nejednakost ogromna, što znači da postoji veliki broj ljudi sa ograničenim finansijskim sredstvima. Ukoliko želite da vam oni postanu potrošači, morate im ponuditi proizvod koji je relevantan i koji mogu da plate. Takođe, izazovi sa kojima se suočavamo danas su izrazito veliki, naročito u oblasti klimatskih promena. Ako želite da rešite problem, najveći problemi se upravo nalaze u zemljama u razvoju. Verujem da je popularnosti preduzetništva sa društvenom misijom doprinela i akademija, kao i pop kultura, povećavajući motivaciju za upuštanje u ovakav poduhvat.

Pandemija COVID-19 je takođe pokazala da su, kada je ugroženo zdravlje svih nas, kada su ljudi poslati da rade iz svojih domova, kompanije spremne da zanemare krajnji profit zbog nečega što je društveni problem. Preduzetnici i lideri u poslovnoj zajednici moraju da budu više kreativni i hrabri da ovakav stav primene i van pandemije COVID-19.

 

Na koji način zemlje u razvoju mogu da stvore okruženje koje je podsticajno za sve one koji žele da započnu kompanije sa društvenom misijom? 

Upravo u ovim zemljama postoje brojne prilike za razvoj čitavog ekosistema, što je dobro za preduzetnike. Tokom mog rada u Africi, naročito u IT sektoru, preduzetnici su uglavnom naglašavali da je u ovim zemljama dovoljno teško pokrenuti bilo kakav biznis, a da je još teže biti preduzetnik sa društvenom misijom. Mislim da je zbog toga važno da investitori budu svesni ovoga i ne očekuju previše od ljudi koji započinju kompanije u ovim zemljama.

Istraživanja takođe pokazuju da rast preduzetništva sa društvenom misijom može biti veći ukoliko je država takođe uključena u ovaj proces, kao što je to bio slučaj u Izraelu. Ovo može biti primenjeno na različite načine – davanjem finansijskih podsticaja kompanijama da izveštavaju na koji način se njhovo poslovanje uklapa u ciljeve održivog razvoja, podržavanjem univerziteta da započnu obrazovne progame u ovoj oblasti, obučavanjem ljudi, kao i pružanjem različitih opcija za dobijanje sredstava finansiranja i kreditiranja. Postoji dosta toga što države mogu da urade da bi podstakle ovaj oblik inovacija, a to je takođe dobro i za njih, zato što znači da ćemo, na primer, imati manje bolesnih ljudi ili da ćemo moći bolje da se suočimo sa klimatskim promenama.