“Neka bude što biti ne može” – razvlašćivanje DPS-a Mila Đukanovića

Direktor Društva za istraživanje politike i političke teorije

Vreme čitanja: 6 minuta

Foto: iStock

Sve ključne determinante za razvlašćivanje DPS-a na izborima 30. avgusta su tu

 

U poslednjih mesec i po dana, redovni parlamentarni izbori organizovani su u Srbiji, Hrvatskoj i u Severnoj Makedoniji. Uprkos produženom prisustvu i ozbiljnim štetnim posledicama virusa korona po zdravlje ljudi, izbori su u ovim državama održani. Parlamentarni izbori u Crnoj Gori raspisani su za 30. avgust. Vrhunac epidemije u Crnoj Gori poklapa se sa izbornom kampanjom, ali ne deluje da bi COVID-19 mogao da odloži datum održavanja izbora.

Suočavanje građana sa virusom korona jeste tema u crnogorskom društvu. Ali i u tim okolnostima jedno pitanje ima primat – da li je posle trideset godina nesmenjivosti vlasti došao momenat za razvlašćivanje DPS-a Mila Đukanovića na izborima. Ili još preciznije, da li će opozicione političke stranke u Crnoj Gori iskoristiti očigledne i velike slabosti trenutno vladajućeg DPS-a da dođe do promene vlasti?

 

Bojkot nije opcija

Jedna od ideja u opozicionim krugovima bila je da odgovor na raspisivanje izbora bude bojkot. Najjači argument zagovornika ove ideje bio je vezan za nepostojanje uslova za organizovanje slobodnih i poštenih izbora.

Predstavnici Demokrata Alekse Bečića, najjače opozicione partije u Crnoj Gori, predložili su da izbori budu odloženi do stvaranja uslova za njihovo održavanje i ispunjavanja uslova koji su neophodni da bi izbori bili slobodni i pošteni. Poslanici ove partije bili su dosledni zagovornici bojkota Skupštine Crne Gore u sazivu od 2016. godine. I zaista, svi poslanici Bečićevih Demokrata striktno su se sve četiri godine držali bojkota Skupštine.

Građanima Crne Gore od početka je bilo jasno da bi ideja bojkota izbora imala snagu ukoliko bi opozicione stranke bile jedinstvene u bojkotu. Bojkot bi, dakle, imao smisla ako bi sve relevantne opozicione grupacije imale jedinstven stav da je to jedina opcija. Vrlo brzo se, međutim, pokazalo da u većem delu opozicionih formacija bojkot nije poželjna opcija. Otud je učestvovanje na izborima i u uslovima koji nisu regularni definisano kao bolja ideja nego bojkot. Mnogi su se dosetili da je 2000. godine Slobodan Milošević pobeđen upravo na izborima koji nisu bili slobodni i pošteni.

Ako se tome doda jedinstven neblagonaklon stav predstavnika međunarodne zajednice o mogućem bojkotu izbora, svakome je u Crnoj Gori brzo postalo jasno da ideja bojkota izbora 30. avgusta u Crnoj Gori nije pobednička ideja. Većina analitičara i komentatora političkih procesa smatraju da su predstavnici opozicije u Crnoj Gori postupili racionalno i zrelo kada su u datim okolnostima odlučili da bojkot izbora nije opcija.

 

Opozicija u više kolona

Odmah po raspisivanju izbora, u javnosti je jedno od važnijih bilo pitanje modela učestvovanja opozicionih stranaka na parlamentarnim izborima. U javnim raspravama nizali su se argumenti i za stav o formiranju jedne i jedinstvene opozicione liste i argumenti za formiranje više kolona opozicionih stranaka.

Dilema je presečena onoga momenta kada su u okviru unutaropozicionih razgovora predstavnici Građanskog pokreta URA saopštili da jedinstvena opoziciona lista nije dobro rešenje i da ta stranka neće biti deo jedinstvene liste. Iako je reč o političkoj partiji koja će na izborima da se bori za ostvarivanje cenzusa i da je njen uticaj u crnogorskoj politici nemerljiv sa uticajem mnogo jačih partija, ovakav stav URE raspršio je ideju jedinstvene liste. Jer jedna i jedinstvena opoziciona lista imala bi smisla samo ako bi bila upravo takva – jedna i jedinstvena. Odlukom URE takva mogućnost je nestala.

Jedna i jedinstvena opoziciona lista imala bi smisla samo ako bi bila upravo takva – jedna i jedinstvena

Predstavnici Demokratske Crne Gore Alekse Bečića potom su saopštili da će ta partija da formira građanski blok, odnosno široku predizbornu koaliciju građanskih formacija i organizacija kao predstavnika umerene i pristojne Crne Gore koja ne mrzi i ne diskriminiše bilo koga. Osnovna poruka lidera ovog bloka je da će savez koji bude predvodio gospodin Bečić biti izbor umerenih Crnogoraca, umerenih Srba, umerenih Albanaca, Bošnjaka, Muslimana, Hrvata i svih drugih. I da će glas za ovu listu biti glas protiv ekstremizma i kleronacionalizma DPS-a Mila Đukanovića.

Snažan argument za delovanje opozicionih partija u više kolona tiče se i dosadašnjih opozicionih pobeda na lokalnim izborima. Opozicione političke partije na državnom nivou su 2016. godine pobedile na lokalnim izborima u Kotoru i u Budvi formirajući pre izbora više opozicionih kolona. Isto se desilo sledeće godine u Herceg Novom i 2018. godine u Beranama. Iskustva dosadašnjih pobeda nad DPS-om Mila Đukanovića jasno pokazuju da više opozicionih kolona na izborima znači da će svaki nezadovoljni građanin imati za koga da glasa i da neće postojati racionalni argumenti da nezadovoljni građanin ne izađe na izbore 30. avgusta i ne glasa za promene.

 

Opoziciona saradnja u tri tačke

Jedna od determinanti uspešnog učestvovanja opozicije na parlamentarnim izborima u Crnoj Gori jeste saradnja između relevantnih opozicionih političkih partija. Analitičari su saglasni da su tri tačke opozicione saradnje važne za dobar rezultat na izborima. Te tri tačke su: (1) dogovor o međusobnom nenapadanju opozicije; (2) saradnja u nadzoru i kontroli izbornog procesa; (3) uzajamna solidarnost opozicionih grupacija.

Unutaropozicioni ratovi su uvek bili faktor demotivacije glasača da izađu na izbore i da glasaju za neku od opozicionih stranaka. U takvim situacijama je DPS Mila Đukanovića nezasluženo ostvarivao prednost u odnosu na konkurentske političke partije. Striktno pridržavanje pravila nenapadanja unutar opozicije doprinelo bi tome da svaki pojedinačni glasač opozicije izađe na izbore i glasa za odabranu političku partiju, a u isto vreme bi omogućilo i da neki od dosadašnjih glasača DPS-a odluče da ovog puta ne glasa za DPS.

(1) dogovor o međusobnom nenapadanju opozicije; (2) saradnja u nadzoru i kontroli izbornog procesa; (3) uzajamna solidarnost opozicionih grupacija

Jedan od razloga za ocenu američke ambasadorke u Podgorici da svedočimo opštem demokratskom nazadovanju Crne Gore jeste i nedemokratski karakter izbornog procesa. DPS se i sada sprema da kupovinom glasova i mandata obezbedi još jedan mandat. Zato je važno da opozicija u Crnoj Gori sinhronizovano deluje u sprečavanju izborne krađe. To znači da bi veoma koristila saradnja opozicionih stranaka u popunjavanju mesta u svim biračkim odborima i evidentiranju svakog pokušaja DPS-a da tokom izbornog procesa deluje protivpravno.

Institucionalno iživljavanje DPS-a postalo je u poslednje četiri godine jedna od karakteristika režima Mila Đukanovića. Samo u poslednjih mesec dana neosnovano je uhapšen potpredsednik Demokratske Crne Gore Dragan Krapović, a protiv potpredsednice iste partije Zdenke Popović podneta je krivična prijava jer je u vreme korone pomogla starici od 90 godina kojoj je bila neophodna asistencija. U takvim okolnostima opoziciona saradnja bi trebalo da podrazumeva uzajamnu solidarnost u slučajevima politički motivisanih napada na opozicione političare.

 

Najjači u opoziciji

Odlučujuću prednost na svim izborima koji su u Crnoj Gori organizovani nakon obnavljanja nezavisnosti 2006. godine DPS je uspevao da obezbedi diskreditujući ključne takmace u opoziciji optužbama da je reč o neprijateljima i rušiteljima države. U takvoj postavci stvari, partija Mila Đukanovića je neopravdano zauzimala poziciju čuvara države i modernizatorske političke formacije koja zagovara ideje i ideale zapadnog sveta.

Novina u odnosu na sve izbore u prethodnih četrnaest godina u Crnoj Gori je da je primat u opozicionim redovima danas preuzela Demokratska Crna Gora Alekse Bečića. To je stranka koja se prepoznaje po snažnoj emancipatorskoj političkoj poruci “Pobjede, a ne podjele” i koju dominantno podržavaju mladi.

U idejnom smislu, Bečićeve Demokrate zauzeli su poziciju građanske partije koja sve crnogorske raznovrsnosti doživljava kao neizostavni deo crnogorskog identiteta i kao element koji Crnu Goru može da učini jakom i savremenom demokratskom državom. Politička snaga Demokrata je očigledna. Na osnovu rezultata na lokalnim izborima u prve četiri godine postojanja, Demokrate su postavili svoje ljude na mesto predsednika opština u Herceg Novom, Kotoru i Budvi i predsednika Skupštine opštine Berane, a po broju poslanika u sazivu od 2016. godine pojedinačno su najjača politička partija u Crnoj Gori.

DPS Mila Đukanovića se danas pre svega plaši snage Demokrata Alekse Bečića. Osim dominacije u opoziciji, Demokrate su u ukupnoj crnogorskoj politici za sebe vezali ideju progresivne, prosvećene i Crne Gore koja će se prepoznavati po poštovanju principa vladavine prava. Time je DPS delegitimisan kao akter koji čuva državu i koji je garant njenog strateškog usmerenja ka načelima konstitucionalnih demokratija. Drugim rečima, smena DPS-a može isključivo da dovede do promena na bolje u crnogorskoj državi i u društvu. Slučaj funkcionera DPS-a Radoša Raičevića koji je javno saopštio da napušta DPS i da podnosi ostavku na funkcije, svedoči da su ovog novog stanja svesni i mnogi članovi, glasači i funkcioneri DPS-a.

Sve ključne determinante za razvlašćivanje DPS-a na izborima 30. avgusta su tu. S obzirom na primat Demokrata u opoziciji, unutrašnje formacijske prepreke za promene ne postoje. Međunarodna determinanta je, takođe, tu. Niko u Vašingtonu, Briselu, Berlinu, Parizu i Londonu danas nije zainteresovan da stane na stranu DPS.

Najvažniju determinantu čine građani Crne Gore, a oni su danas najzainteresovaniji da se promene dese. U kritički usmerenoj štampi u Crnoj Gori povremeno se može pročitati poruka “Sad ili nikad”. U 19. veku Njegoš bi to preciznije opisao: “Neka bude što biti ne može”. Iako je Njegoš uvodi kao nemoguću, ta priča se u Gorskom vijencu završava pobedom. To je korisno zapažanje za one koji su Gorski vijenac čitali, a posebno za one koji nisu.

 

Pozna jesen Demokratske partije socijalista Mila Đukanovića

 

*Stavovi izraženi u kolumnama predstavljaju isključivo lične stavove autora, a ne stavove uredništva Talasa.