Povećati investicije u zdravstvo – novi izveštaj Fiskalnog saveta

Glavni urednik Talasa

Vreme čitanja: 4 minuta

Foto: iStock

Fiskalni savet procenjuje da će ovakav obim krize kao rezultata imati pad zaposlenosti od 1% do 1,5%, što bi značilo gubitak između 30.000 i 50.000 radnih mesta.

 

Fiskalni savet je pre nekoliko dana izdao novi izveštaj o efektu zdravstvene kriza na ekonomska i fiskalna kretanja, sa preporukama za buduću fiskalnu politiku. Koja su očekivanja Fiskalnog saveta o posledicama krize po srpsku privredu i šta su budući koraci koje Fiskalni savet preporučuje?

 

Uticaj krize na srpsku privredu

Fiskalni savet procenjuje da će pandemija COVID-19 uticati na smanjenje privredne aktivnosti u ovoj godini od oko 3%. Međutim, jasno kažu i da je situacija još uvek teško saglediva, tako da ove projekcije ne treba uzimati kao nešto upisano u kamenu, već kao trenutno najverovatniji ishod situacije. Kako sa protokom vremena budemo mogli bolje da sagledamo situaciju, moguće su i revizije ovih projekcija.

Nakon rasta u prvom kvartalu ove godine od 5%, Fiskalni savet očekuje pad privredne aktivnosti od 5% tokom ostatka godine, što bi bilo jednako već pomenutom padu od 3% na godišnjem nivou. U poređenju sa drugim evropskim privredama, ovo je značajno manji pad ekonomskih aktivnosti, a Fiskalni savet uzrok za to vidi prvenstveno u strukturi privrede, a ne u dobroj ekonomskoj politici. Naša privreda ima znatno veće učešće poljoprivrede i prehrambene industrije u ukupnoj proizvodnji, za čijim proizvodima nije pala tražnja tokom krize. S druge strane, u razvijenim evropskim zemljama mnogo je viši udeo usluga i dobara sa višom stopom dodate vrednosti gde je tražnja pala (na primer automobilska industrija, mašine i oprema, turizam), pa će se zato i proizvodnja znatno smanjiti.

Fiskalni savet procenjuje da će ovakav obim krize kao rezultat imati pad zaposlenosti od 1% do 1,5%, što bi značilo gubitak između 30.000 i 50.000 radnih mesta. Za sada se ovi podaci o nezaposlenosti ne vide, pošto je država aktivirala program pomoći privredi koji je odložio smanjenje broja zaposlenih do jeseni (inače bi poslodavci morali da vrate dobijena sredstva za podršku platama), ali i zato što se podaci o neformalnoj nezaposlenosti objavljuju sa kašnjenjem. Očekuje se da će prvo biti pogođeni upravo radnici u neformalnoj privredi.

Fiskalni savet procenjuje da će budžetski deficit u 2020. godini biti u visini od 7% BDP-a, mada u javne rashode nije uračunat drugi državni program pomoći privredi, jer nije bio javno saopšten u trenutku objavljivanja ovog izveštaja. Stoga će deficit vrlo verovatno biti viši od ovog iznosa, a javni dug će svakako preći prag od 60% BDP-a (početkom godine bio je 53%).

U vezi sa nekim drugim programom državne podrške privredi, Fiskalni savet je jako oprezan i ukazuje na to da postoje važne stvari koje je potrebno prethodno promisliti. Prvo, dok je prvi program pripreman kao hitan pa nije bilo puno vremena ni prilike za neke detaljnije analize, pa je program bio namenjen svima, sada je situacija drugačija. Bilo je vremena da se stanje sagleda detaljnije i stoga bi novi program trebalo da bude usmeren samo na one kojima je ta pomoć potrebna, a ne svima.

 

Preporuke za buduću fiskalnu politiku

Glavna preporuke Fiskalnog saveta je nastavak odgovorne fiskalne politike, što bi značilo brzo smanjenje deficita u narednoj godini na 2% BDP-a, da bi se zaustavio rast javnog duga. Visok javni dug znači i visoke rashode za kamate, a kamatne stope na srpske obveznice značajno su više od drugih evropskih zemalja. Fiskalni savet navodi da Nemačka ima isti nivo javnog duga kao Srbija (oko 60% BDP-a), ali da za njegovo servisiranja plaća samo 0,8% BDP-a godišnje, a Srbija 2%. Ovaj nivo deficita od 2% BDP-a bi zaustavio porast javnog duga i tako doveo javne finansije u ravnotežu, a na srednji rok bi trebalo težiti tome da se on smanji na -0,5%.

Kako do smanjenja ovog deficita? Značajan deo troškova nastalih u ovoj godini je privremenog karaktera (državna pomoć privredi), pa ih samim time neće biti naredne godine. Zato je neophodno da se deficit stavi pod kontrolu ne povećanjem poreza (pošto se već nalazimo u lošoj privrednoj situaciji), već smanjenjem državnih rashoda. S druge strane, Fiskalni savet jasno kaže da kontrola troškova ne sme da ide preko javnih investicija (one su nam potrebne kao podrška privrednom rastu), već preko kontrole rashoda za penzija i plate u javnom sektoru. Takođe, ovi troškovi rasli su značajno više nego što je to bilo ekonomski opravdano – rast plata od 10% bio je previsok i u slučaju da je privredni rast iznosio 4%, a kamoli sada kada privrednog rasta neće ni biti. Plate u javnom sektoru za sada ne treba smanjivati, ali ih zato ne treba ni povećavati tokom naredne godine. Ne samo da su plate u javnom sektoru bile nedavno povećane, već se ovi zaposleni ne suočavaju sa problemima radnika u privatnom sektoru koje čeka pad plata i otkazi, a koji svojim porezima plaćaju javni sektor.

Kontrola rasta penzija trebalo bi da se sprovede modifikacijom “švajcarske formule” koja se trenutno primenjuje. Trenutno rešenje kaže da se penzije usklađuju sa 50% vrednosti rasta cena i 50% rasta prosečne zarade, a Fiskalni savet preporučuje da se ovaj odnosi izmeni na 75% rasta cena i 25% rasta prosečne zarade. Što se tiče toga odakle naći sredstva za investicije u infrastrukturu, preporuka jeste da se uštedi na rashodima za sektor bezbednosti. Ova sredstva nisu ekonomski produktivna i bila su visoka tokom proteklih nekoliko godina, čak 3 puta viša od ostalih zemalja Centralne i Istočne Evrope (CIE). Nije bitan samo ukupan nivo investicija, već i gde će one biti plasirane – povećane investicije treba da budu usmerene u zdravstvo, komunalnu infrastrukturu, prosvetu i zaštitu životne sredine.

Poseban deo izveštaja posvećen je stanju u zdravstvu, kao prioritetu za javne investicije. Izveštaj detaljno navodi različite metrike po kojima srpsko zdravstvo zaostaje za sistemima u zemljama CIE, kao što su broj skenera, magnetnih rezonanci i druge važne opreme. Stanje nije bolje ni u ljudskim resursima: kod nas ima manje lekara (za oko 20%), a među njima imamo i znatno manje specijalista u poređenju sa zemljama Centralne i Istočne Evrope. Zato i ne treba da nas čude dugačke liste čekanja za veliki broj dijagnostičkih pregleda i hirurških intervencija, a posebno zabrinjava to što se prethodnih godina ove liste čekanja produžuju, umesto da se skraćuju. Sve ovo je posledica dvodecenijskih niskih ulaganja u zdravstvo – nekada zbog besparice, ali nekada i bez jasnih razloga, kao što je bio slučaj sa rekonstrukcijom i izgradnjom kliničkih centara, kada su sredstva iz kredita godinama stajala neiskorišćena.