Praznina – 25 godina od genocida u Srebrenici

Politikološkinja

Vreme čitanja: 2 minuta

Foto: Jelle Visser

Ideja da će Srbija prihvatiti odgovornost za počinjen genocid deluje dalje svake godine.

 

Prošlo je 25 godina od kada je počinjen genocid u Srebrenici i već 25 godina Srbija živi negiranje genocida na svakom nivou: institucionalnom, društvenom i političkom. Negiranje genocida je zajedničko i opoziciji i vlasti (bez obzira ko je u kojoj ulozi), ima časnih izuzetaka, ali oni su retki.

Negiranje genocida koje traje već 25 godina je u Srbiji promenilo mnogo i oblika i načina. Ne smemo zaboraviti sramotnu Deklaraciju o zločinu o Sreberenici koju je usvojila Narodna Skupština Srbije 2010. godine, niti mučno zagovaranje 2015. godine da Ujedinjene nacije ne usvoje deklaraciju kojom se osuđuje genocid u Srebrenici. Takođe, ne smemo zaboraviti horde desničarskih organizacija i huligana koji svake godine remete i ponižavaju one koji dođu da zapale sveću ili mirno u tišini stoje na komemoraciji za žrtve Srebrenice u Beogradu.

Ideja da će Srbija prihvatiti odgovornost za počinjen genocid deluje dalje svake godine, a političari ne preduzimaju ništa kako bi odali počast žrtvama. Retki su oni koji i dalje insistiraju na tome da bez priznavanja genocida nema svetle budućnosti, a to su ljudi uglavnom okupljeni oko civilnog društva. Svake godine je stajanje 10. i 11. jula sve tužnije i ljudi sa naše strane je sve manje. Kada je Memorijalni centar Srebrenica na dan oslobođenja Jasenovca objavio da će “uvijek s jednakim pijetetom gledati na nevine žrtve Jasenovca… kao na svoje”, u Srbiji dolazi do kulminacije negiranja genocida i utemeljivanja ideje da su naše žrtve veće i važnije od njihovih.

Zato je ova 25. godišnjica genocida u Srebrenici možda pravi trenutak da se vratimo na početak i da kažemo da u patnji za žrtvama genocida nema komparacije kome je teže ili šta je strašnije. Danas treba da tražimo, ne samo odgovornost za počinjen genocid u Srebrenici, već i žalost zbog toga što je učinjeno. U društvu koje toliko duboko zaglibilo u poricanje, koje je izgubilo svaku empatiju za žrtvu, preživelog ili njegovu porodicu, tuga je najpolitičkiji čin.

 

Praznina – kada je nešto prisutno svojim odsustvom

U Srebrenici je ubijeno preko 8.000 muškaraca, dečaka i staraca. Oni su tokom nekoliko letnjih dana jula 1995. godine ubijani sa namerom da Bošnjaka tu više nema. Kada su ubijeni i zakopani, organizovani su kamioni i bageri koji su prekopavali grobnice, kako bi sakrili tragove i onda se 25 godina pravimo da se to nije dogodilo. A dogodilo se i bez obzira na to koliko se mi pravili da nije, to ne može da nestane iz naše istorije, politike ili društva. Poricanje genocida predstavlja naš odnos prema tom činu i žrtvama. Čak i onda kada država Srbija poriče srebrenički genocid, ne može ga poništiti jer on postoji svojim odsustvom.

Kada neko umre, tuga je najjače osećanje. Žalost je najtradicionalniji način iskazivanja tuge. Žalost za nekim predstavlja ujedno i poštovanje mrtvih, ali i tugu zbog gubitka tog čoveka. Žalost je i poziv da se smrt ne ponovi. Posle 25 godina poricanja genocida u Srebrenici, vreme je da za srebreničkim žrtvama žalimo.

Zato danas spustite glavu, obucite crninu. Na svoj način budite u žalosti, jer je to podjednako važno kao i da država proglasi 11. jul danom žalosti. Srebrenica je najcrnji dan u modernoj srpskoj istoriji i zbog toga treba da bar na jedan dan zavije Srbiju u crninu.