Foto: iStock
Proces komunikacije je toliko prirodan, da ga više ne posmatramo kao veštinu, već kao nešto što nam je urođeno. Ako se osvrnemo još jednom na tehničku definiciju komunikacije i njene sastavne delove: diseminaciju, primanje i razumevanje informacija; i priznamo kompleksnost ovih radnji, pomirimo se sa činjenicom da smo u tome loši, sledeći korak je da naučimo kako da napredujemo i postanemo bolji komunikatori.
Nulta tačka: Naučite da poštujete različita mišljenja
Krećemo od baze, onoga bez čega se ne možete dalje razvijati na polju komunikacija, a to je poštovanje različitih mišljenja. Ne morate uvek biti saglasni sa svima, a prirodno ni vaši sagovornici neće uvek deliti vaše mišljenje. Ovo je ujedno i najteži deo procesa, trenutak u kojem je potrebno da osvestite da svako ima različit pogled na određenu situaciju. Koliko god da vam to zvuči trivijalno i podrazumevano, onog momenta kada uđete u raspravu sa nekim i shvatite da ne razumete mišljenje vašeg sagovornika, jasno vam je da je to koren problema.
Pripadnici društava poput našeg, koja imaju kratku ili nepostojeću demokratsku istoriju, imaju posebno veliki problem sa savladavanjem ove baze. Drugačije mišljenje se toleriše do onog momenta dok se ne izgovori, nakon toga kreće rasprava bez pokušaja prihvatanja da neko misli drugačije od nas.
Prvi korak: Odredite cilj
U idealnom slučaju, prihvatate da drugi ljudi misle drugačije, dakle imamo bazu. Sledeći korak je da identifikujete šta želite da postignete u određenoj komunikacionoj situaciji. Vaš cilj ne mora biti utilitaran u tom smislu da ćete od njega imati nekakvu korist, već on treba da bude jednostavan: da bolje objasnite svoje postupke ili da vas neko prosto čuje.
Sada kada imate cilj, treba da se potrudite da poruku prenesete na pravi način.
Drugi korak: Uvek budite iskreni
Ako želite da budete ubedljivi, saslušani, da doprete do nekoga, ne postoji bolji način za to nego da kažete ono što mislite, iskreno. Često čujemo da ne prihvataju svi ljudi dobro istinu i da je nekima treba uviti u oblande, a možda je bolje reći da istinu možete saopštiti i dozirano. U najvećem broju situacija se ne radi o tome da neko ne ume da prihvati iskrenost i direktnost, već je po sredi način na koji je poruka preneta.
Važna je percepcija iz koje krećete, pre nego što komunicirate iskreno sa sagovornikom. Ako je vaša perspektiva “Moj sagovornik teško prihvata istinu”, na taj način i pre početka komunikacije ulazite u problem, jer možda vaš uvid nije istina i vašeg sagovornika. Možda će njegovo mišljenje poremetiti vašu inicijalnu premisu, pa ćete se tokom razgovora naći u nebranom grožđu, a put najmanjeg otpora će upravo biti rečenica: “Istina boli”.
Za bolju i svrsishodniju komunikaciju, iskrenost je ključna. Dozu odredite prema sagovorniku, ali je ne uskraćujte. Direktnost je dobra i poželjna, ali od nje je daleko važnija preciznost.
Treći korak: Budite precizni u onome što komunicirate
Još uvek ste u ulozi onoga koji prenosi neku poruku. Kada imate bazu, znate šta vam je cilj i odlučili ste da budete iskreni, spremni ste za bilo koju izazovnu situaciju u komunikaciji. Četvrti korak je da u toku razgovora uvek imate na umu da treba da budete precizni. Dakle, nema pakovanja u ukrasni papir, a vaše rečenice mogu da počnu i ovim rečima: “Smeta mi kada uradiš nešto kao na primer…; Razlog zašto mi to smeta je zbog toga što se osećam loše…; Sa druge strane, prija mi kada uradiš nešto kao…; Htela bih da razgovaram sa tobom o situaciji koja se desila pre neki dan, zato što mislim da je za naš odnos važno da raščistimo neke stvari; Volela bih da čujem i šta ti misliš o tome…”.
Zaboravite na digresije, uvodni small talk, jednostavno pređite na stvar. Okolišanje je neprijatno koliko i za vas, toliko i za vašeg sagovornika.
Četvrti korak: Postanite vešt slušalac
Tokom celog komunikacionog procesa, smenjuju se uloge govornika i slušaoca. Ako jedva čekate da sagovornik uzme dah kako biste ga prekinuli, veština slušanja je kod vas na vrlo niskom nivou. Čak iako umete svoju poruku da prenesete kako treba, štiklirali ste sve prethodne korake uspešno, ovde možete pasti ispit.
Ako ponovimo ono što već znate, a to je da je komunikacija dvosmeran proces i da ne funkcioniše samo u jednom pravcu, imperativ je da naučite da slušate da biste uopšte mogli da vodite razgovor.
Naizgled je teško, ali jedino što treba da uradite je da se smestite udobno i da sagovorniku dopustite da kaže ono što želi.
Peti korak: Otklonite nejasnoće
Jedina situacija u kojoj je u redu da nekoga prekinete u pola rečenice, jeste da mu postavite pitanje kako bi vam razjasnio nešto o čemu vam upravo govori. Važno je da tokom komunikacionog procesa tačno znate šta vam sagovornik saopštava, te uklonite sve nejasnoće. Dakle, preciznost je jako važna za obe strane u komunikaciji.
Sve što niste razumeli, a niste pitali, podložno je višestrukim tumačenjima i čitanju između redova, što ponekada može da bude od ključne važnosti za nastavak razgovora i odnosa koji gajite sa sagovornikom.
Svi dalji koraci: Kontrolišite emocije
Sigurno je da ih ne možemo izbeći, jer u svemu što nas motiviše i inspiriše na dalju akciju ima emotivnog. Emocije ne smeju biti glavna vodilja u komunikaciji, jer osoba preko puta verovatno ne oseća isto ili, ako i oseća, ne pokazuje to na isti način.
Za emocije je važno reći da ne postoje pogrešne i prave, ali se zato način na koji baratamo njima može opisati tim atributima. Ovde smo dakle na terenu manipulacije svih učesnika u komunikaciji i jedini korektan savet je da pokažete emocije, ali da ih kontrolišete kako one ne bi previše uticale na sam proces.
*Stavovi izraženi u kolumnama predstavljaju isključivo lične stavove autora, a ne stavove uredništva Talasa.