Noć suzavca i pendreka – šta stoji iza brutalnosti policije?

Autorka

Vreme čitanja: 6 minuta

Foto: N1

O reakciji policije i policijskoj brutalnosti na nedavno održanim protestima razgovarali smo sa Sanjom Radivojević, pravnim savetnikom Beogradskog centra za ljudska prava i Filipom Ejdusom, profesorom na Fakultetu političkih nauka.

Nekoliko policijaca pod punom opremom prilazi trojici mladića, koji sede na klupi u Pionirskom parku. Po svemu sudeći ne izazivaju nikakav nered. Pripadnici policije počinju da ih udaraju pendrecima. Ovo je samo jedna od scena koju smo u utorak 7. jula uveče mogli da vidimo u centru Beogradu tokom naizgled spontanog protesta nakon najave uvođenja policijskog časa koji bi trajao od petka do ponedeljka. Suzavac, gađanje kamenicama, upotreba konja i višestruko problematično postupanje policije, koje je zabeleženo na video snimcima građana i televizije N1, izazvali su burne reakcije na društvenim mrežama. Protiv ophođenja policije oglasile su se i organizacije civilnog društva – CRTA je pozvala da direktor policije Vladimir Rebić podnese ostavku, Beogradski centar za ljudska prava (BCLJP) podneo je dve krivične prijave, a policijsku brutalnost je osudila i Dunja Mijatović, Komesar za ljudsku prava Saveta Evrope. Predsednik Aleksandar Vučić je na nedavno održanoj konferenciji istakao da su ipak pripadnici policije ti koji su ponajviše bili žrtve nasilja od strane demonstranata, kao i da je on ponosan na njihov rad.

Sanja Radivojević, pravni savetnik Beogradskog centra za ljudska prava (BCLJP), u razgovoru za Talas ističe da je postupanje pojedinih policijskih službenika prema građanima koji su učestvovali na protestu potvrda da tortura nije izolovan i usamljen incident kada je reč o primeni policijskih ovlašćenja. Ona dodaje i da su mere prinude opravdane samo kada je njihova upotreba srazmerna realnoj opasnosti ili otporu koji je pružen od strane građana, a da smo nesumnjivo, tokom samo jedne večeri, svedočili nedopustivom broju prekoračenja policijskih ovlašćenja.

“Ukoliko imamo situaciju da npr. građani mirno sede na klupi u parku, gde im prilazi grupa policijskih službenika i bez razloga zadaje udarce po telu i glavi službenom palicom, pa potom svedočimo prizoru gde grupa službenih lica u civilu i uniformi primenjuje nasilje nad licem koje potpuno sputano i onemogućeno za bilo kakav otpor leži na asfaltu, ne preostaje nam ništa drugo već da insisitiramo da nadležne institucije preduzmu radnje iz svojih ovlašćenja i utvrde odgovornost za ovakvo nedopustivo ponašanje u savremenom društvu”, smatra Radivojević.

Usled ovih događaja, BCLJP je podneo niz krivičnih prijavi nadležnom tužilaštvu, a BCLJP nije propustio ni da zahteva hitnu reakciju i od Zaštitnika građana i Sektora unutrašnje kontrole Ministarstva unutrašnjih poslova. “Neophodno je kroz sveobuhvatnu i temeljnu istragu utvrditi pojedinačnu odgovornost svakog od službenih lica koji su bili akteri, slobodno možemo reći, sramnog postupanja prema građanima, ali nažalost, rukovodeći se iskustvom koje smo stekli kroz dugogodišnju praksu, očekivanja Beogradskog centra za ljudska prava nisu ni malo optimistična, iako bi momentalno udaljenje odgovornih iz službe predstavljalo prvi i logičan potez”, zaključuje Radivojević.

 

Šta stoji iza oštre reakcije policije?

Pitanje koje se postavlja dan nakon skupa jeste zašto je reakcija policije bila dosta oštrija u poređenju sa protestima 1 od 5 miliona prošle godine. “Situacija je sinoć bila specifična kako zbog izuzetno napetog konteksta, tako i zbog specifične eskalatorne dinamike na terenu. Što se konteksta tiče, iza sebe imamo nekoliko meseci rastuće napetosti zbog lošeg upravljanja pandemijom, ali i spornih izbora. Okidač je bila najava još jednog drakonskog policijskog časa, što je razbesnelo mnoge ljude”, ističe Filip Ejdus, profesor na Fakultetu političkih nauka u Beogradu.

On dodaje da je na samom početku skupa bilo jako malo policajaca, što je omogućilo demonstrantima da upadnu u skupštinu. “To pokazuje da su bili iznenađeni i da su zakazali obaveštajno i analitički. Nakon što su dobili prvo pojačanje prilično su profesionalno i bez prekomerne upotrebe sile uspeli da izvedu demonstrante iz zgrade Skupštine”, poručuje Ejdus. On kao katalizator radikalizacije izdvaja bacanje suzavca, pošto je to oteralo kućama većinu ljudi koji su došli da demonstriraju mirno, a samo je isprovociralo one koji su bili spremni na nasilne demonstracije.

“Onda je situacija brzo eskalirala, a policija je izgubila kontrolu i krenula da neproporcionalno i neprimereno upotrebljava silu. Videli smo i potezanje dugih cevi, što je bilo potpuno nepotrebno. Posebno su se u brutalnosti istakli ljudi u civilu, za koje smo mislili da su policajci, ali sada ima informacija da je među njima bilo i navijača i kriminalaca. Od tih ljudi se drugačije ponašanje i ne može očekivati”, poručuje Ejdus. Kao najveće političke posledice protesta, on navodi produbljivanje krize legitimiteta aktuelne vlasti, dodatnu polarizaciju društva i pogoršanje epidemiološke situacije.

 

Kako policija treba da postupi tokom protesta?

Neosporno je da policija ima važnu ulogu tokom protesta i demonstracija, naročito ukoliko se dogodi nasilje. Ipak, postoje jasne smernice oko toga na koji način policija u tim trenucima treba da se ophodi. Dokument Ujedinjenih nacija (UN) pod nazivom Osnovni principi za upotrebu sile i vatrenog oružja od strane lica koja su odgovorna za primenu zakon definiše glavne smernice o upotrebi sile od strane policije. Smernice uključuju da policija može upotrebiti silu samo onda kada postoji zakonski osnov za tako nešto, kada je to nužno i neophodno, a svaka upotreba mora biti i proporcionalna. Ovo znači da čak i ukoliko postoji potreba da policija upotrebi silu, pripadnici policije nemaju apsolutno pravo da se ponašaju kako god žele i da proizvoljno određuju kada je sila nužna i neophodna.

Očuvati mirnu atmosferu tokom napetog skupa nije jednostavan zadatak, usled čega je Kancelarija OEBS-a za demokratske institucije i ljudska prava 2016. godine izdala izuzetno koristan dokument, koji ukazuje na to kako policija može da očuva mir tokom protesta i drugih oblika skupova. U pitanju je Priručnik o policijskom obezbeđivanju skupova uz poštovanje ljudskih prava, a u njemu se ističe da je ključno da policija ima znanje o grupama koje učestvuju u okupljanja, kako bi razumela njihove interese i ciljeve. Policijska strategija prilikom okupljanja građana prvobitno treba da bude da nastoji da omogući legitimne aktivnosti učesnika, jer je početna premisa svakog okupljanja upravo to da učesnici žele da se okupe u miru.

Pomenuti priručnik navodi i da je komunikacija između policije i učesnika skupa veoma bitna kako bi se razvilo poverenje i smanjile tenzije. Komunikacija treba da bude konstantna, a policija treba i da koristi različite načine obaveštavanja učesnika o tome šta će biti sledeći potezi. Pored komunikacije, bitno je razlikovanje među učesnicima – neki od učesnika će biti nasilni, ali je bitno da policija ne primenjuje isti tretman na sve učesnike skupa. “Ako jedan pojedinac inicira sukob, važno je da policija reaguje tako da izbegne uvlačenje drugih lica u sukob”, navodi se u priručniku.

Ukoliko pogledamo način na koji se policija ophodila prema demonstrantima juče, jasno se vidi da neke od navedenih preporuka i principa nisu ni u najmanjoj meri primenjeni. Na nekoliko snimaka možemo videti jasnu upotrebu sile nad licima za koje čak i nije izvesno da su deo protesta, dok komunikacije sa demonstrantima gotovo i da nije bilo. Nekoliko hapšenja su na dramatičan način izvršili i policajci u civilu, a javnost je ostala uskraćena za informacije o tome ko je tačno vršio hapšenja i da li su zapravo u pitanju bili policajci u civilu. Na jednom posebno upečatljivom snimku vidimo da lice, za koje možemo pretpostaviti da je policajac u civilu, svojom patikom pritiska glavu učesnika skupa koji se nalazi na zemlji, dok se na drugom snimku sa jednim demonstrantom, koji se nalazi na zemlji, obračunava više pripadnika policije. Usled ovoga, opravdana su pitanja o proporcionalnosti i nužnosti upotrebe sile od strane policije, ali deluje da za sada nadležni nisu spremni da se zaista pozabave određivanjem odgovornosti pripadnika policije.

Interesantno je da problematično ponašanje pripadnika policije na protestu u Beogradu dolazi nakon masovnih protesta protiv policijske brutalnosti policije prema Afroamerikancima u Sjedinjenim Američkim Državama. Protesti su započeti nakon smrti Džordža Flojda, koji je preminuo u Mineapolisu nakon što je jedan od policajaca više od pet minuta kolenom pritiskao njegov vrat, dok je Flojd ležao na pločniku. Video-kamere i moderni telefoni znače da su primeri policijske brutalnosti postali viralni i lako dostupni na društvenim mrežama, usled čega je porasla i svest o rasprostranjenosti policijske brutalnosti.

Ipak, čak i uz veću svest o tome da pripadnici policije ponekad koriste prekomernu sile (otkriće koje nije šokatno), upitno je koliko će pojedinci snositi posledice za neprimereno ponašanje. Beogradski centar za bezbednosnu politiku je 2017. godine izdao izveštaj o problemima prilikom sudskih procesa protiv pripadnika policije, gde su ishodi procesa protiv zaposlenih u Ministarstvu unutrašnjih poslova velikim delom nepoznati zbog načina na koji se vodi sudska evidencija.

Prema podacima iz 2018. godine, oko 61% ispitanika podržava rad policije, iako preko 60% smatra da je policija korumpirana, dok oko 72% ispitanika kaže da je rad policije podređen političkim interesima. Ponašanje pojedinih pripadnika policije tokom protesta sinoć zasigurno ne doprinose većem poverenju građana u policiju, a ostaje da se vidi na koji način će policija reagovati ukoliko se protesti nastave. Ono što nam preostaje jeste da se nadamo da će televizijske kamere i kamere građana moći da zabeleže sve što se događa na protestima, uključujući i prekomernu upotrebu sile, kako bismo, makar na taj način, mogli da učinimo pripadnike policije odgovornim.