Foto: iStock
O budućnosti dijaloga Beograda i Prištine, političkoj poziciji kosovskog premijera Avdulaha Hotija i unutrašnjoj politiici na Kosovu razgovarali smo sa Lazarom Rakićem, ekonomistom i programskim rukovodiocem Centra za alternativno rešavanje sporova i Tatjanom Lazarević, urednicom portala KoSSev.
“Ako zvuči previše dobro onda verovatno nije moguće”, moto je većine cinika, a ovaj moto se pokazao kao tačan povodom kratkotrajnog entuzijazma i razvoja u pregovorima Beograda i Prištine. Entuzijam je 15. juna izazvao Ričard Grenel, specijalni izaslanik američkog predsednika za dijalog Beograda i Prištine, najavom da će se predstavnici Beograda i Prištine sastati 27. juna u Beloj kući u Vašingtonu. Iz medija i izjava smo mogli da zaključimo da će tema razgovora prvenstveno biti ekonomska saradnja, a ne politička pitanja poput priznanja nezavisnosti Kosova.
Planovi za sastanak su se ipak promenili 24. juna. Tog dana je Specijalizovano tužilaštvo objavilo je da je Specijalizovanim većima Kosova podnelo optužnicu sa deset tačaka, kojom se Hašim Tači, predsednik Kosova, Kadri Veselji, kosovski političar i još nekoliko bivših članova Oslobodilačke vojske Kosova (OVK), terete za niz zločina protiv čovečnosti i skoro 100 ubistava. Usled toga je Tači otkazao učešće na sastanku, od sastanka je odustao i kosovski premijer Avdulah Hoti, nakon čega je Grenel najavio odlaganje sastanka. Hašim Tači se obratio javnosti sinoć i tom pirlikom poručio da će podneti ostavku ukoliko optužnica bude i potvrđena. Podsećamo da je Ramuš Haradinaj, bivši premijer Kosova, u julu prošle godine podneo ostavku usled poziva da se kao osumnjičeni pojavi pred Specijalnim sudom za ratne zločine počinjene na Kosovu.
Lazar Rakić, ekonomista i programski rukovodilac Centra za alternativno rešavanje sporova, u razgovoru za Talas ističe da budućnost pregovora Beograda i Prištine nakon objave Specijalizovanog tužilaštva postaje neizvesnija jer je kosovski glavni pregovarač izgubio legitimitet.
“Očekujem da će do nastavka dijaloga doći i da će premijer ispred Demokratskog saveza Kosova (DSK), Avdulah Hoti, zameniti Tačija na toj poziciji, ali tu dolazimo do pitanja Hotijevog unutrašnjeg legitimiteta i kapaciteta neophodnih za pregovarački proces. Iako je i Tači imao problem unutrašnjeg legitimiteta, imajući u vidu da predsednik u svom mandatu formalno ima ograničene nadležnosti i to da Tači nije najpopularniji političar na Kosovu, što pokazuje skorašnje istraživanje Programa UN za razvoj po kome je njegovim radom zadovoljno tek 20% građana – ipak, Tači jeste neko ko je imao veći pregovarački kapacitet od Hotija”, smatra Rakić. On naglašava da Tači ima uporište u Demokratskoj partiji Kosova koja je politički naslednik OVK, a da je upravo to baza birača koja je tvrdokornija i spremnija na radikalniji aktivizam, te je samim tim Tači imao veći kapacitiet da iskontroliše radikalnije reakcije društva na sporazum.
“Takođe, bitno je razumeti utvrđene narative u kosovskom društvu koji otpilike kažu: „Na Kosovu je devedesetih Demokratski savez Kosova bio jedini politički predstavnik Albanaca. Gandijevska borba DSK je bila jalova dok nije došlo do radikalizacije stupanjem na scenu OVK. Oni su heroji nacije koji su izborili nezavisnost”. U tom smislu, Tači, kao jedan od simbola OVK, bi imao mnogo veći kapacitet da istupi sa kompromisnim rešenjem i pokuša da ga uokviri u patriotski narativ” smatra Rakić. Demokratska partija Kosova je dugo bila na vlasti i gradila kosovske institucije, dodaje on, te samim tim i dalje kontroliše ljude unutar istih, a te institucije bi bile neophodne za sprovođenje sporazuma.
Tatjana Lazarević, urednica portala KoSSev, ističe u razgovoru za Talas da ono što se naziva kao dijalog vidljivo ne postoji već dve godine.”Postoje spekulacije da se razgovora donekle uz zaobilaženje javnosti, te da je susret do kojeg je trebalo da dođe deo takvog navodnog scenarija. To što je sada takav sastanak izostao, pretpostavljam da nanosi štetu procesu sa čijim detaljima javnost inače nije bila upoznata. Sada je “ta budućnost” makar odložena”, smatra Lazarević. Ona ipak kaže i da ovo što smo videli da su pregovori Beograda i Prištine liči na inžinjering. “Svakako nisu rezultat prirodnog procesa diskusije o potrebama građana, traganja za stvarnim pomirenjem i iskrenom posvećenošću pomirenja naroda”, poručuje ona.
Šta novi kosovski premijer znači za pregovore?
Komentarišući političku poziciju kosovskog premijer Avdulaha Hotija, Lazar Rakić ukazuje na to da je Demokratski savez Kosova, partija premijera, najveći gubitnik obaranja vlade Aljbina Kurtija. Podsećamo, Vlada na čelu sa Aljbinom Kurtijem, liderom Samoopredeljenja, oborena je 25. marta.
“Podrška DSK-u je jako opala, te Hoti ima ogroman problem unutrašnjeg legitimiteta da potpiše bilo kakav sporazum. Pride, bilo koji sporazum će opozicija dočekati na nož, što će dodatno urušiti već urušen rejting DSK-a. Čak i ako govorimo o ekonomskom sporazumu, imaćemo opiranje tome na Kosovu. Reakcije na Kosovu po pitanju inicijative oko “malog Šengena” su bile vrlo burne. Kosovski Albanci imaju otpor prema svemu što podrazumeva neku vrstu “objedinjavanja” sa Srbijom, bilo da je to čak i tržište koje podrazumeva slobodan protok radne snage i kapitala – stvar je simboličkog značaja jer na Kosovu prosto i dalje postoji ta doza nesigurnosti gde je potrebna konstantna potvrda nezavisnosti i suverenosti. Na Kosovu postoje jaki opozicioni akteri koji će to koristiti i eksploatisati tu vrstu patriotizma”, smatra on.
Komentarišući političku poziciju novog premijera Hotija, Tatjana Lazarević kaže da Hoti jeste viđen kao lojalan, posvećen član i jedna od ključnih figura stranke, ali da mu kao premijeru nedostaje harizma i asketizam koje su na Kosovu Albanci prepoznavali kod Kurtija. “Hoti je bio prva osoba koju je Kurti smenio kao potpredsednika kosovske vlade nakon što mu je izglasano nepoverenje, praktično u ponoć, jer su upravo njega okrivili kao osobu koja je bila ključna za pokretanje zahteva za izglasavanje nepoverenja”, navodi Lazarević.
Kako se menja politička scena na Kosovu?
Lazar Rakić naglašava da ostaje da se vidi kako će objava Specijalizovanog tužilaštva uticati na unutrašnju politiku na Kosovu. “Postoje utvđeni narativi o OVK i tabu je dovoditi u pitanje “svetost kosovskog rata”, što se može i videti po izjavama većine političkih subjekata na Kosovu nakon objavljivanja optužnice. Ipak, optužnica sadrži i zločine protiv Albanaca a ne samo Srba, i ukoliko do suđenja dođe i glavni čelnici Demokratske partije Kosova budu osuđeni i za zločine protiv Albanaca, to će uzdrmati DPK u temelju” zaključuje on.
Tatjana Lazarević ističe da, po svim izgledima, objava Specijalizovanog tužilaštva o optužnicama protiv Tačija i Veseljija više povećava popularnost Aljbina Kurtija. “S tim što se, kada je u pitanju Kurti, optužnice ne mogu posmatrati samo kao izolovan događaj, već deo procesa u kojem on i Samoopredeljenje dobijaju dodatno na popularnosti, posebno nakon načina na koji je on praktično smenjen sa premijerske pozicije posle nepuna dva meseca koliko je trajala”, naglašava Lazarević
Hašim Tači je dugo viđen kao pregovarač na jednakom položaju i jednake moći kao i sprski predsednik Aleksandar Vučić, a pitanje njegovog političkog opstanka je takođe otvoreno. “Tači je već dve decenije koncentrisao takvu moć da je praktično sve vreme viđen kao najmoćniji političar, neko ko preživljava, i sve češće kod samih Albanaca sam proteklih godina slušala kad podsete na nadimak “Zmija”, dodaje Lazarević. Preko puta Vučića, naglašava ona, teško da iko može da zamisli nekoga osim Tačija.
Gde je Evropska unija u ovim pregovorima?
Briselski pregovori Beograda i Prištine započeti su 2011. godine, a oni su podrazumevali aktivno učešće Evropske unije. Nakon Grenelove najave, u javnosti su se ipak pojavile brojne spekulacije o tome da li su Sjedinjene Američke Države preuzele inicijativu u dijalogu Beograda i Prištine, dok se kao otvoreno pojavilo i pitanje uticaja Rusije na pregovore.
“Grenel je pre dve nedelje rekao da će dijalog ići dvosmerno i da će biti sinhronizovan sa EU, te da će se Vašington baviti ekonomskim aspektom dok će Brisel voditi politički aspekt dijaloga. Tu ipak ostaje da se vidi na koji način će to funkcionisati jer mi smo i pre imali situaciju da su čak i neki tehnički sporazumi, kao što su sporazum o katastru ili matičnim knjigama, bili uslovljeni i politizovani zbog političkih procesa. Takođe, ne treba ispustiti iz vida i to što se EU nije pokazala kao neko ko je efikasan u fasilitaciji sprovođenja”, podseća Rakić.
S druge strane, Tatjana Lazarević smatra da EU trenutno ima svoj put, a to je da ne žure ka onome što se vidi samo kao potpisivanje plana u kojem se makar ostavlja prostor za ono što, pre svega Nemačka, percipira kao etničku podelu Kosova. “Nemačka u pojedinačnim evropskim vladama ima trenutno podršku za ovakav stav”, naglašava Lazarević i dodaje da je Evropa trenutno ne želi bezbednosni problem u svom dvorištu. “U ovim signalima se prepoznaje ipak da bi Evropljani mogli da budu spremni da ponovo preuzmu proces”, zaključuje ona.
Veliki predmet polemike je takođe i sadržina dogovora koji je najavljivao Ričard Grenel. On je u više navrata isticao da je u pitanju ekonomski sporazum, a pominjao je i stvaranje “mini Šenžena”, odnosno specijalne ekonomske zone na Kosovu. Lazar Rakić veruje da je će vašingtonski sporazum biti još jedan tranzicioni sporazum koji bi trebalo kasnije da bude inkorporiran u politički sporazum posredovanjem EU.
“Ekonomski sporazum bi trebalo da predvidi uspostavljanje mehanizama za stimulisanje povezivanja lanaca snabdevanja dve privrede, razvoj transportne infrastrukture, ulaganje u energetiku, olakšavanje barijera za slobodan protok radne snage, dobara, usluga i kapitala, a sve u cilju kako bi se ojačala ekonomska međuzavisnost između Kosova i centralne Srbije – koja bi neki potencijalni politički konflikt učinila neisplativim. Ipak, ostaje da se vidi koja će dinamika tih pregovora biti sa novim kosovskim pregovaračem i u kojoj meri će se Hoti usuditi da ide daleko”, zaključuje Rakić.