Kako različiti porezi utiču na naše ponašanje?

Asistent na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Beogradu

Vreme čitanja: 4 minuta

Foto: iStock

Porezima države mogu da podstaknu ili odvrate ljude od ponašanja na određeni način. Ideja je da treba podstaći ponašanje koje je korisno za sve, a odvratiti ljude od ponašanja kojim se nanosi šteta zajednici.

 

Čak i ukoliko bismo došli do zaključka da nam nisu potrebni novi poreski prihodi, zato što imamo sve neophodne javne usluge na zadovoljavajućem nivou, još uvek bi bilo racionalno da dodatno oporezujemo aktivnosti kojima stvaramo štetu jedni drugima.

Ova ideja je jedna od okosnica knjige Roberta Frenka Under the Influence: Putting Peer Pressure to Work Postoji nekoliko veoma korisnih ideja u vezi sa oporezivanjem i javnim dobrom koje nisu dovoljno zastupljene u našoj javnosti – čak ni u onom delu koji se bavi poreskim politikama.

 

Čemu uopšte služe porezi?

Kada govorimo o porezima, najčešće se bavimo pitanjima kao što su: Kolika je poreska stopa? Na šta država troši naš novac? Da li usluge koje dobijemo od države vrede izdvojenih poreskih davanja? Ko troši taj novac? I slično. Ta pitanja su od ogromne važnosti, posebno u državi koja ima tradiciju netransparentnog usvajanja i izvršavanja budžeta, loše ili nepostojeće revizorske kontrole i koja poseduje ogroman javni privredni sektor u kome su ovi problemi još izraženiji. U državi u kojoj cveta burazerska ekonomija i u kojoj se pojedinci na vlasti i njima bliski ilegalno bogate na račun poreskih obveznika i javnog dobra građana Republike Srbije. Podržavam i radujem se svakom istraživanju, diskusiji i poboljšanju na tim poljima.

Ovde želim da posvetim pažnju poreskim pitanjima koja ne dobijaju dovoljno pažnje u pomenutim diskusijama, a veoma su važna za dobrobit ljudi i kao takva veoma aktuelna u vodećim svetskim ekonomijama. Ta pitanja se tiču podsticaja za građane koje stvaraju porezi, to jest time kako različiti porezi utiču na ponašanje ljudi. Porezima države mogu da podstaknu ili odvrate ljude od ponašanja na određeni način. Ideja je da treba podstaći ponašanje koje je korisno za sve, a odvratiti ljude od ponašanja kojim se nanosi šteta zajednici.

Države trenutno najveći deo poreskih prihoda dobijaju oporezujući korisne aktivnosti, kao što su trgovina (PDV), preduzetništvo i rad. U Srbiji u budžetu za 2020. godinu, PDV čini 53% poreskih prihoda, porez na dobit 8%, a porez na dohodak građana 5%, što je u zbiru dve trećine poreskih prihoda. Ovim porezima država podstiče ljude da manje rade stvari koje su korisne za sve. Veći PDV znači da ćemo kupiti i prodati manje stvari i usluga, veći porez na dobit znači da će preduzeća imati manje prostora za širenje poslovanja i povećanje zaposlenosti, dok veći porez na dohodak znači da će više ljudi raditi na crno.

S druge strane, postoje aktivnosti koje izazivaju negativne posledice. Neke od njih država oporezuje akcizama koje iznose 28% poreskih prihoda. O akcizama je skoro pisao kolega Mihailo Gajić. Ovde želim da upotpunim viđenje negativnih posledica konzumiranja akciznih roba koje se prelivaju na društvo i da skrenem pažnju na neke od aktivnosti koje bi trebalo smanjiti dodatnim oporezivanjem.

 

Kako da rešimo problem gužve u saobraćaju?

Na primer, jedna od važnih, a nepomenutih, negativnih posledica vožnje automobila su gužve na putevima koje stvaraju štetu svim stanovnicima gradova. Čak i kada ne bi bilo posledica u vidu zagađenja, u gužvama se troši mnogo više vremena, energije i živaca nego što je neophodno. Vremena, koje bi svima bilo bolje da su potrošili na nešto što im donosi više zadovoljstva ili koristi. Ili u ekstremnim situacijama, vremena koje vam život znači ukoliko hitna pomoć stigne ili ne stigne na vreme, zbog gužvi.

Dakle, samom odlukom da koristite automobil, doprinosite problemu gužvi u gradu. Ovaj problem ljudi ne mogu sami da reše. Ako je već gužva, bolje da sedim u svom automobilu, i slušam svoju muziku i eventualno se hladim ili grejem svojim klima uređajem, nego da tu gužvu provedem u autobusu privikavajući se na prisustvo tuđeg lakta među rebrima, dok se znojim ili smrzavam, zavisno od godišnjeg doba.

Da bi se problem rešio, potrebno je finansijski odvratiti ljude od vožnje automobila ili ih podstaći da koriste javni prevoz. Ukoliko veliki broj ljudi odustane od redovnog korišćenja sopstvenog automobila, svi ćemo brže stići do odredišta i imati više vremena za ljude i stvari koje volimo. Povećanje akciza na gorivo doprinosi ovom cilju. Na primer, ljudi koji žive u komšiluku mogu da se organizuju da se zajedno voze na posao i tako smanje mesečne troškove za prevoz i broj vozila u saobraćaju. Drugo, privatni prevoznici mogu da budu motivisani da povećaju ponudu vožnji i tako omoguće ljudima da komotnije stignu do posla. I naposletku, deo prihoda od akciza može biti upućen javnim saobraćajnim preduzećima za poboljšanje usluge javnog prevoza.

Naravno, pored akciza moguće je uvesti i druge vidove poreza namenjene isključivo ovoj svrsi. Na primer, porez na gužvu koji bi se naplaćivao na ulazu u određene delove grada ili putem vinjeta. Zbog poreza bi deo ljudi odustao od korišćenja automobila u tim delovima grada, pa bi došlo do smanjenja gužvi, što bi bilo korisno za sve. Prihod od takvih poreza bi mogao da bude iskorišćen za poboljšanje javnog prevoza ili jednostavno vraćen svim građanima.

 

Porez na gužvu u Stokholmu

Ovde dolazim do važne ideje o takozvanom prihodno neutralnom porezu (revenue neutral) koji se može koristiti za oporezivanje štetnih aktivnosti, tako da država ne raspolaže poreskim prihodima, već da se oni vraćaju stanovništvu. Ukoliko porezi iz prethodnog primera budu dovoljno visoki da smanje gužve, njih će plaćati samo oni koji ipak odluče da tuda voze svoje automobile. Zamislite sada da javne vlasti sav prihod od tog poreza raspodele građanima kao famoznih 100€ tokom pandemije. Brže stižete na posao, udišete čistiji vazduh i još vam plaćaju što ne koristite svoj automobil. Zvuči kao dobar dil.

Takvi porezi na gužvu su uvedeni u Stokholmu 2006. godine. Pred samo usvajanje, podrška javnosti takvim merama bila je nešto iznad 30%. Međutim, mere su brzo  dovele do smanjenja saobraćaja od 20% i značajnog poboljšanja kvaliteta vazduha. Nakon probnog perioda od 6 meseci, 52% glasača je podržalo ove mere. Šest godina kasnije, podrška merama je skoro 70% među svim stanovnicima, a preko 50% među vozačima koji su najdirektnije pogođeni tim merama.

Ovo je samo jedan primer kako dodatno oporezivanje aktivnosti štetnih po društvo može da dovede do opšte koristi. Svetski bihevioralni i politički ekonomisti sve više zagovaraju ovakav pristup oporezivanju u mnogim sferama života u kojima postoje negativni efekti potrošnje određenih dobara ili određenih ponašanja. Fokusiranjem na oporezivanje ovakvih aktivnosti može se otvoriti prostor za smanjenje poreza na aktivnosti koje su svima korisne. U Srbiji svakako ima dosta prostora za poboljšanje i na ovom polju.

 

Pročitajte i:

*Stavovi izraženi u kolumnama predstavljaju isključivo lične stavove autora, a ne stavove uredništva Talasa.