Foto: iStock
Autor ovih redova, čini se, ima dužnost da one koji se prvi put susreću sa njegovim pisanjem upozna sa ideološkim polazištima sa kojima se i sam identifikuje. Pogotovo kada je riječ o ekonomsko-političkim osvrtima kakve će ove kolumne uistinu biti. Ukratko, utemeljenje za svoje stavove autor pronalazi u principima i vrijednostima klasičnog liberalizma, te različitim intelektualnim doprinosima i idejama unutar ovog veoma bogatog pravca.
Crnogorsko društvo – istorija najbolje svjedoči – je rijetko ostajalo imuno na globalne potrese, a takav je slučaj i sa ovogodišnjim izazovima koji su aktuelni u svijetu. Globalna pandemija uzrokovana SARS-CoV-2 virusom, uz politička previranja i nestabilnost unutar same države, značajno su uticali na ekonomsku zbilju. Posljedice su već sada osjetne, pogotovo za one koji se bave uslužnom djelatnošću, ali, ipak, konačnu snagu istih građani Crne Gore će imati prilike da osjete tek u predstojećem periodu. Nema dvojbe da je intezitet tih reperkusija mogao biti značajno slabiji da se u Crnoj Gori radilo na dugoročnoj viziji razvoja – pri čemu se prvenstveno misli na proces jačanja institucionalnih okvira unutar kojih bi tržišta slobodno funkcionisala – ali i na njegovanju pluralizma ekonomske misli koje bi taj proces trebao da prati, odnosno, u konačnom, na stvaranju ambijenta za održavanje zdravijeg ekonomskog, pa i političkog, dijaloga kao preduslova za dugoročan razvoj i prosperitet.
Kako je to u značajnoj mjeri zanemareno, onda i nije začuđujuće da su u prvom planu tokom prvih pandemijskih dana, pa i danas, dominantni ekonomski populisti koji slavodobitno ukazuju na propast globalizacije, ali i oni koji krah crnogorske ekonomije vide isključivo u neoliberalnom kapitalizmu – ideji koja nikad nije ni ostvarena u Crnoj Gori.
Političko-ekonomska stvarnost i njene nedosljednosti
Razumijevanje crnogorske ekonomske stvarnosti prvobitno zahtjeva razumijevanje političke stvarnosti i datih istorijskih prilika. Ona [ekonomska] se zasniva na fisiji društva koja je prvashodno politička stvarnost, a iz koje se dalje crpe sva ostala ekonomska shvatanja. No, i jedni i drugi u ovoj podjeli su oslobođeni bilo kakvih ekonomskih principa, pa su njihova gledišta značajno prilagodljiva u zavisnosti od trenutka u kojem dejstvuju. O tome najbolje svjedoče ekonomski programi političkih partija, prošlih i sadašnjih, u kojima postoje značajne nedosljednosti u poštovanju ideoloških principa kojima su partije podređene – ukoliko takvi principi za njih uopšte postoje – ali i u njihovom stvarnom djelovanju.
Zapravo autor ovih redova zapaža da takav odnos prema ideološkim principima i nije neka značajna novina za crnogorsko društvo ili pak novo doba. Poređenja radi, u ranom XX vijeku pojava komunizma se ne zasniva toliko na klasnoj borbi – što je bila glavna ideološka okosnica djelovanja komunista širom svijeta – koliko na uviđanju prilike da se kroz komunizam, kao svježu i poletnu ideju, dođe do obnove crnogorske državnosti nakon 1918. godine. Zanimljivo je da je identična sudbina pratila i crnogorski liberalizam nekoliko decenija docnije.
Bitno je za dalje razumijevanje ove teme i to da je post-socijalistička tranzicija samo u naznakama vodila ka kapitalističkom društvu, premda se ta tranzicija nikada nije u potpunosti ostvarila. Politička stvarnost tog doba, u obličju velike birokratske mašinerije koju su naslijedili bivši komunisti, stvorila je plodno tle za razvoj kroni-ekonomije koja je prema svojoj prirodi podređena jačanju partijskih struktura, a samim tim i sveukupnog državnog aparata. Za vladajuće društvo je to postao mehanizam kontrole i planiranja ekonomskih ishoda, dok je za opoziciono društvo to postala borba protiv neoliberalnog kapitalizma i globalizacije.
Ekonomija u doba pandemije
Pandemija je u značajnoj mjeri ukazala na slabosti i neodrživosti kroni-ekonomije, te na neophodnost redefinisanja institucionalnih okvira unutar kojih će se odvijati tržišni procesi gdje posebnu pažnju, takođe, treba usmjeriti prema smanjivanju upliva državnog aparata u te iste procese. Ovo iz razloga što se snaga kroni-ekonomije ogleda upravo u moći državnog aparata da kontroliše i uređuje ekonomske ishode. Na primjeru Crne Gore to postaje sve očiglednije i prisutnije.
Ukoliko su ekonomske slobode nekakav indikator takvog stanja, onda je pad od četrdeset pozicija u poslednjih deset godina na razlčitim ljestvicama i više nego dobar pokazatelj da se crnogorska ekonomija sve više utapa u pomenuti model. Tome treba dodati i ostale indikatore koji se vežu za političke procese, a jedan od njih je zasigurno i nedavni izvještaj Freedom House organizacije koja Crnu Goru svrstava u hibridne režime među kojima su, između ostalih, i Srbija i Mađarska – takođe države u kojima je kroni-ekonomija dominantan ekonomski model.
Međutim, najglasniji crnogorski ekonomski stručnjaci i politički aktivisti rješenje vide upravo u obrnutom smjeru, odnosno u pojačanoj ulozi države u tržišnim procesima, ne bi li se time ostvarila fer i jednaka distribucija novonastale vrijednosti, ali i istovremeno obuzdao neoliberalni kapitalizam. Ovakav pristup nije začuđujuć, posebice imajući u vidu njegovu političku profitabilnost, ali i iz razloga što je za takve stručnjake neoliberalni kapitalizam sinonim za kroni-ekonomiju. Dodatna profitabilnost proističe iz činjenice da je u ovakvim krizama najpogođeniji dio društva upravo onaj koji nema znatnu ili bilo kakvu korist od kroni-ekonomskog sistema, pa je samim tim i zavodljiviji u igranci ekonomskog populizma. Rješenja se zato mahom zasnivaju ili na nevizionarskom povećanju državne potrošnje usmjerene prema određenim socijalnim grupama ili na prijedlozima zakona kojim se obuhvataju te iste grupe, a koji nastoje da izmjene njihove kakve-takve ekonomske aktivnosti – sve, razumije se, pod parolom poboljšanja njihovog životnog standarda.
Ovdje je već jasno da je neoliberalni kapitalizam u Crnoj Gori nepostojeći neprijatelj koji služi kao zvučna prijetnja kojom se opravdavaju politike koje za cilj imaju osnaživanje centralizacije ekonomske misli i kontrolu ekonomskih ishoda, ali i daljih aktivnosti.
Budućnost ekonomskog tigra
Postoji učestala praksa vladajućeg društva da crnogorsku ekonomiju naziva i ekonomskim tigrom. Premda nije najjasnije zbog čega, izgleda da se jedan dio društva na taj način pokušava uzdići (sopstvenim) statističkim podacima prema kojima je crnogorska ekonomija predvodnik ekonomskog rasta i razvoja u regionu. Ipak, globalna pandemija – a još će značajniju ulogu imati ekonomska kriza koja slijedi – razobličila je i tu ekonomsku stvarnost u kojoj obitava taj dio društva.
Uistinu, budućnost crnogorske ekonomije je nikad neizvjesnija, a nekoliko je razloga za to. Prvi se ogleda u dubokoj podijeljenosti društva koja poprima sve radikalnije obrise. Drugi se ogleda u zavisnosti crnogorske ekonomije od turizma koji će značajno biti pogođen tokom trajanja pandemije. Treći u partijskom menadžmentu državnih preduzeća koja postaju sve veći teret za državni budžet, čak i u stabilnim vremenima, a kamoli kriznim. Četvrti, i konačni, razlog leži u diskutabilnim državnim investicijama koje utiču na povećanje javnog duga, ali i na konkurentsku poziciju Crne Gore na međunarodnom tržištu.
Svi pomenuti problemi, odnosno izazovi, zahtjevaće političko-ekonomski dijalog za koji se trenutna intelektualna i politička struktura ne čine spremnim, ali ni sposobnim. Ukoliko postoje namjere da se crnogorsko društvo povede prema prosperitetu, onda će to zaista biti mukotrpan posao koji iziskuje obostrane kompromise i pluralizam političko-ekonomske misli prije svega.
U suprotnome, crnogorsko društvo će ostati zaglavljeno u različitim stvarnostima, a najveću cijenu će platiti sve buduće generacije – bez obzira da li su im krvna zrnca čisto zelena, odnosno čisto bijela.*
*Zapis autora: Ovdje se misli na tu podjelu između zelenaša i bjelaša koja nezvanično postoji u crnogorskim krugovima.
*Stavovi izraženi u kolumnama predstavljaju isključivo lične stavove autora, a ne stavove uredništva Talasa.