Foto: iStock
“Da li pričam turski, pa me ne razumeš?” Umesto turskog, može da se umetne i bilo koji jezik koji nije srpski. Koji god jezik da izaberete, ova rečenica je jasna ilustracija da onaj koji govori nije shvaćen od strane slušaoca. Čuti, razumeti i odgovoriti na neku poruku predstavlja tri radnje koje su, posmatrane odvojeno, vrlo teške za izvesti. Mi to radimo svakog dana i upravo način na koji te radnje obavljamo određuje naš stil komunikacije, a u isto vreme i uspešnost komunikacionog procesa.
Široko definisan pojam komunikacije je razmena informacija. Tehnička definicija će komunikaciju odrediti kao proces koji sadrži tri radnje: diseminaciju, primanje i razumevanje informacija. Svaka od ove tri radnje se dodatno komplikuje kada govorimo o međuljudskoj komunikaciji. Imajući u vidu upravo složenost ovih radnji, ali i njihovu povezanost, pretpostavka od koje polazim je da smo svi loši u tome na koji način prenosimo, primamo i razumemo informacije. Dakle, po definiciji nismo dobri u tome.
Upućeni smo jedni na druge i na konstantnu komunikaciju, i nije lako pomiriti se sa tim da nešto što radimo svakog dana zapravo radimo loše. Zašto je to tako?
Razlog leži u tome što nam je taj proces toliko prirodan, da ga više i ne posmatramo kao veštinu, već kao nešto što je urođeno. Međutim, sama činjenica da smo ljudska bića ne znači da nam je efikasna komunikacija inherentna.
Dokazivanje, odgovaranje ili razumevanje kao cilj slušanja
Pretpostavimo da ste zaposleni u novoj firmi od pre šest meseci i da ste upravo imali razgovor sa vođom vašeg tima. Dobili ste prvi fidbek u vezi sa poslom koji obavljate na toj poziciji. Nakon što se izlaganje vašeg kolege završi, način na koji ćete nastaviti da vodite razgovor upućuje na model komunikacije koji preferirate. Da li ste slušali radi dokazivanja da ste vaš posao obavljali najbolje moguće, ili ste slušali da biste imali dovoljno argumenata da mu odgovorite, ili ste zapravo motivisani da razumete ono što je kolega želeo da vam saopšti?
Na osnovu vašeg odgovora, možete se svrstati u jednu od tri grupe:
1. Oni koji misle da sve znaju, a slušaju samo da bi to potvrdili.
2. Oni koji žele da imaju puno materijala za odgovor, a slušaju samo da bi odgovorili.
3. Oni koji su na putu da postanu bolji komunikatori, a slušaju da bi razumeli.
Prvi korak do boljih komunikacionih veština
Prvi korak je poštovanje različitih mišljenja, pa samim tim i shvatanje da će i tumačenja izazovnih situacija biti različita. Ako ste do ovog trenutka prihvatili da ste jednako loši u komunikaciji koliko i oni za koje mislite da vas ne razumeju, shvatate da fokus ne treba da bude ni na vama, a ni na onima sa kojima pokušavate da komunicirate.
Komunikacija je dvosmeran proces u kojem je potrebno da pomerite fokus sa učesnika, upravo na sam proces. Izmestite se iz date situacije, jer ona potencijalno može da krivi vašu percepciju. Budite racionalni ili konsultujte nekoga ko to jeste, ako ste svesni da nekoj situaciji pristupate previše emotivno.
Iskrenost i smelost su poželjni, dok je čitanje između redova dvosekli mač
Budite iskreni, zato što ćete retko sresti ljude koji to jesu. Verujte ljudima iako vas stalno izdaju. Iskrenost razoružava, a ona je ujedno i kvalitet koji će vašoj veštini komunikacije dati verodostojnost.
Da biste mogli da budete iskreni, smelost je podrazumevana, a stav je neophodan. Isticanje stavova i njihova krutost nije dobra, vrlo često i umara, te ih nivelišite kako ne biste bili previše napadni.
Čitanje između redova, gotovo mistična veština, vas može češće odvesti na stranputicu, pa budite pažljivi sa donošenjem zaključaka bez čvrstih dokaza. Možda nečiji stil komunikacije odlikuje zabašurenost, te ćete se pomučiti da se razumete ako budete tražili podkontekst u nečemu što samo po sebi već nije jasno.
Ako se nađete oči u oči sa sagovornikom koji je odlučio da ne govori previše, dozvolite mu tu mogućnost. I to je neki vid komunikacije ako ste sposobni da ga razumete u dobroj veri.
Zašto je važno da razgovaramo o komunikaciji?
Ako prihvatite kao činjenicu da vam veština dobre komunikacije nije urođena i da njena glavna predispozicija nije mogućnost korišćenja jezika, na dobrom ste putu da se unapređujete u ovoj oblasti. Prihvatanje te činjenice će dovesti i do daljeg promišljanja načina na koji ste naviknuti da komuniciramo.
Važnost komunikacije leži upravo u njenoj sveprisutnosti. Ako razmislite o problemima sa kojima ste se suočavali u poslednje vreme, većina njih će biti u vezi sa komunikacijom: ili neko nešto nije razumeo, ili je to učinio pogrešno ili se ipak vi niste izrazili kako treba i preneli poruku na pravi način. Ključ je u pronalaženju zlatne sredine između emocija i razuma, kako biste bili u prilici da razumete svoje i tuđe osećaje, ali i da komunicirate u skladu sa onim što je za vas logično.
Ovo polje je takođe pogodno za manipulacije, te stoga možete čuti da se pojedinci pozivaju na odsustvo empatije u komunikaciji u poslovnom kontekstu, takođe i na snishodljivi ili dominantni ton čije značenje pridaje slušalac.
Pojednostavljivanje uloge komunikacionih procesa kako u biznisu, tako i u životu van posla, takođe je deo problema. Ako se osvrnete na aktuelnu političku kampanju i nivo komunikacije na kojoj se ona zasniva, možete doneti i neke zaključke o tome kakav je tip komunikacije preferiran u određenom društvu.
Ukoliko se povedemo samo principom kvantiteta, koliko vremena dnevno potrošimo na komunikaciju sa drugim ljudima, zar ne mislite da je od velike važnosti napredovati i u tom aspektu?
Stavovi izraženi u kolumnama predstavljaju isključivo lične stavove autora, a ne stavove uredništva Talasa.