Foto: iStock
U susret Danu poreske slobode 2020, koji ove godine obeležavamo 15. juna, objavljivaćemo serijal tekstova u vezi sa porezima, javnom potrošnjom i budžetom Srbije. Ako pogledamo odnos između svega što kao društvo stvorimo i onoga što država potroši, možemo da izračunamo da od 1. januara do 15. juna 2020. radimo za državu, a tek od 15. juna za sebe. Na Dan poreske slobode, lansiraćemo platformu Moj porez za tekuću godinu na kojoj možete da izračunate koliko poreza plaćate godišnje, kako se taj novac troši, kao i da vidite koji sve porezi u Srbiji postoje i kako funkcionišu.
Porez na dohodak je oporezivanje prihoda fizičkog lica. Najzastupljeniji vid oporezivanja dohotka kod nas je oporezivanje plata (“porez na zaradu”). Prema ovom rešenju, porez na zaradu isplaćuje se svakog meseca. Poslodavac je dužan da ovu sumu obračuna i uplati poreskim organima u ime radnika – zbog toga što je poslodavac taj koji uplaćuje novac, radnik i ne vidi da je poreski obveznik i da plaća porez. Poreska stopa iznosi 10% bruto plate, s tim što postoji manji neoporezivi cenzus (u 2020. on iznosi 16.300 dinara).
Drugi, manje zastupljen pristup oporezivanju dohotka je oporezivanje preduzetnika. Postoje dve vrste: paušalno oporezivanje, gde je iznos poreza isti svakog meseca, bez obzira na poslovne prihode ili rashode, i putem oporezive dobiti, gde visina poreskih obaveza zavisi od poslovnih rezultata preduzetnika. Pored toga, posebno se oporezuju drugi prihodi koji ne potiču od plata, kao što su prihodi od kapitala (prinos na akcije tj. na isplaćene dividende, prihod od kamata na štednju ili hartije od vrednosti) gde poreska stopa iznosi 15%, ili na izdavanje nepokretnosti gde poreska stopa iznosi 20%.
Pored toga, postoji i posebni godišnji porez na dohodak, koji se plaća na visoke prihode, tj. na one iznad trostruke prosečne godišnje zarade u zemlji. Poreska stopa za prihode do šestrostrukog iznosa prosečne zarade iznosi 10%, a za iznose preko tog limita 15%.
Tokom prethodne godine, ukupno je bilo naplaćeno 203,8 milijardi dinara poreza na dohodak građana, što je iznosilo 8,9% ukupnih javnih prihoda. Najveći deo ovih prihoda pripada lokalnim samoupravama – kao porez od samostalnih delatnosti, i najveći deo poreza na zarade (opštinama pripada 74% ovih prihoda, gradovima 77%, Gradu Beogradu 66%, a ostatak republičkom budžetu).
Porez na dohodak građana u odnosu na ostale javne prihode u 2019, u milijardama dinara. Izvor: Ministarstvo finansija
U međunarodnom poređenju, porez na dohodak u Srbiji nije visok – poreske stope su u drugim zemljama često više. Ali to ne znači da plate nisu opterećene davanjima državi, samo što najveći teret odlazi na socijalne doprinose, a ne na sam porez. Sa druge strane, postojanje niskog neoporezivog cenzusa dovodi do situacije u kojoj se porez plaća i na plate koje su blizu egzistencijalnog minimuma, dok su u brojnim drugim zemljama ove plate uglavnom oslobođene poreza. Kao poreski obveznik posmatra se pojedinac, a ne domaćinstvo, što onemogućava socijalnu politiku kroz poreske olakšice (npr. za izdržavana lica, troškove obrazovanja itd).
Naplata poreza preko poslodavca čini ovaj porez u potpunosti nevidljivim svima, osim preduzetnicima i računovođama: zaposleni nemaju osećaj da izdvajaju novac za državu, već sve što država radi deluje besplatno, kao da političari troše svoje, a ne naše pare.