Romi u Srbiji - ravnopravni građani drugog reda?

Autorka

Vreme čitanja: 6 minuta

Foto: iStock

O problema sa kojima se suočava romska zajednica u Srbiji razgovarali smo sa Biljanom Tasić,  izvršnom direktorkom udruženja “Romag”,  i Gordanom Petrović, programskom koordinatorkom  Udruženja romsko-srpskog prijateljstva “Stablo”.

 

“Životi crnaca su važni”, piše na jednom od transparenata na protestu koji je održan 30. maja u američkom gradu Detroitu. Ovaj protest je samo jedan u nizu demonstracija u Sjedinjenim Američkim Državama usled ubistva Džordža Flojda, Afroamerikanca. On je preminuo u Mineapolisu, nakon što je jedan od policajaca više od pet minuta kolenom pritiskao njegov vrat, dok je Flojd ležao na pločniku. Demonstranti su pozvali na radikalne promene u načinu na koji se policija ophodi prema crnačkoj populaciji, ali i na šire strukturalne promene u američkom društvu.

Protesti su privukli gotovo nezapamćenu količinu interesovanja javnosti širom sveta (protestovalo se čak i u pojedinim evropskim gradovima), ali je slučaj Džordža Flojda pokrenuo i temu o kojoj se retko govori u našem društvu – u kakvim uslovima u Srbiji žive Romi i sa kojim preprekama se suočavaju. Stiče se utisak da često i ne primećujemo implicitnu segregaciju i predrasude koje postoje prema Romima, što ukazuje na to da rasizam nije nešto što se događa hiljadama kilometara daleko, već upravo u državi u kojoj živimo.

“Romi su najveća etnička manjina u Evropi, a takođe su i jedna od najviše obespravljenih i socijalno isključenih grupa; oni obično imaju samo ograničen pristup osnovnim uslugama i ekonomskim prilikama i mogućnostima”, navodi se u prošlogodišnjem izveštaju Svetske Banke. Na osnovu popisa stanovništva iz 2011. godine, u Srbiji je živelo 147.604 Roma, ali se procenjuje da ta brojka varira od 250.000 do 600.000. Istraživanje koje je 2019. godine sprovela kancelarije Poverenice za zaštitu ravnopravnosti pokazalo je da građani identifikuju Rome kao grupu koja je najviše pogođena diskriminacijom, ali ova svest očigledno ne utiče i na smanjenje diskriminacije i poboljšanje uslova u kojima žive.

 

Ravnopravni građani drugog reda

Romi nisu homogena grupa i međusobno se razlikuju, između ostalog, po veroispovesti, jeziku i zakonskom položaju. U posebnom položaju nalaze se Romi primorani da napuste Kosovo tokom sukoba 1998. i 1999. godine, a prema podacima iz 2002. godine oko 46.000 Roma sa Kosova živi u Srbiji, navodi se u izveštaju organizacije Civil Right Defenders. Problemi sa kojima se romska populacija suočava u Srbiji obuhvataju ekonomske, političke i probleme diskriminacije – preko 40% tužbi u vezi sa diskriminacijom na osnovu etničke pripadnosti koje su podnete Poverenici za zaštitu ravnopravnosti 2014. godine odnosile su se na diskriminaciju Roma.

“Najveći problemi sa kojima se suočavaju pripadnici romske nacionalne manjine u Srbiji, odnosno ravnopravni građani drugog reda kako ja često kažem, jesu obrazovanje, zapošljavanje i stanovanje”, u razgovoru za Talas navodi Biljana Tasić, izvršna direktorka udruženja “Romag”.

Ona ističe da su prepreke u oblasti školovanja to što veliki broj dece odustaje od škole, jer žive u veoma teškim uslovima u nestandardnim naseljima, često moraju da rade sa roditeljima, dinamika života u tim naseljima se menja na dnevnom nivou, pa su gotovo svakodnevno pod stresom. Sve ovo, zaključuje Tasić, utiče na to koliko redovno deca pohađaju školu i koliki značaj pridaju obrazovanju. “Ono što je velika pomoć u radu sa romskom decom u školama jesu pedagoški asistenti, kojih nažalost ima u nedovoljnom broju i čiji status nije regulisan. U školama gde su pedagoški asistenti zaposleni, dostignuća romskih učenika su bolja, pa smatram da bi bilo dobro da se oni uposle i u srednjim školama”, navodi Tasić.

U oblasti zapošljavanja Roma postoji takođe malo pomaka, podseća naša sagovornica. Prema podacima Nacionalne službe za zapošljavanje, pripadnici romske nacionalne manjine koji su završili osnovnu školu, od dana prijave, čekaju na posao u proseku pet i po godina, dok oni koji su završili srednju školu na zaposlenje čekaju između tri i četiri godine. “Kada su Romkinje u pitanju, situacija je daleko složenija i nepovoljnija, jer su one izložene dvostrukoj diskriminaciji, kako od strane svoje zajednice, tako i od strane većinskog stanovništva. Poseban problem su prevremeni brakovi koji su, iako za to nemam konkretne dokaze, postali izvor zarade pojedinim romskim porodicama. Maloletno „da“ sa sobom nosi niz problema”, poručuje Tasić.

Gordana Petrović, programska koordinatorka Udruženja romsko-srpskog prijateljstva “Stablo” iz Kragujevca, u izjavi za Talas ističe da je najveći problem Roma i Romkinja u Srbiji sistematska diskriminacija. “Nažalost, sama zajednica, imam lični utisak, kao da je navikla da živi na takav način”, dodaje Petrović. Problem ličnih dokumenata, posete i savetovanja od Zaštitnika građana i Centra za socijalni rad, ocenjuje Petrović, samo su neke od oblasti u kojima se romska populacija suočava sa preprekama. Ona ističe da brojni problemi postoje u obrazovnom sistemu, gde je romska zajednica često manje obaveštena, kao i da, pored postojanja asistenata u nastavi, postoji problem osipanja učenika.

Petrović posebno naglašava da većnici gradskih veća uz podršku koordinatora za romska pitanja, preko mobilnih timova na terenu,uglavnom rade na kratkoročnom rešavanju problema, dok je dugoročna perspektiva zanemarena. “Većina žena iz zajednice se i dalje obraća udruženjima za pomoć, koja s druge strane nemaju sinergijsko delovanje, već svako radi prema ciljnim grupama ukoliko imaju finansijski podržane projekte”, smatra Petrović.

Ona dodaje da trenutno ipak izostaje pažnja javnosti u pogledu problema romske populacije, kao i da većinska zajednica i dalje pokazuje nezainteresovanost, a u pojedinim slučajevima čak mržnju, naročito na društvenim mrežama. “Konkretno, primer iz Kragujevca, prilikom upisa Roma i Romkinja za gradske izbore 2020. godine u maju, ispred kancelarije je strgnuta romska zastava od strane tri lica, a slučaj je prijavljen MUP-u”, navodi Petrović.

 

Malim koracima napred

Uprkos velikim preprekama koje se nalaze pred Romima u Srbiji, poslednjih nekoliko godina određeni pomaci jesu napravljeni.

Biljana Tasić iz udruženja “Romag” smatra da se situacija i položaj Roma u Srbiji, polako, ali sigurno, popravlja. Kao veliki pomak navodi formiranje Koordinacionog tela za praćenje strategije za socijalno uključivanje Roma i Romkinja, kao i njihovo veće prisustvo u državnim institucijama i medijima. “Primetno je i veliko angažovanje Ministarstva za rad, zapošljavanje, socijalna i boračka pitanja u ovoj oblasti. Sve u svemu, možemo da kažemo da pažnja političkih partija vezano za probleme romske nacionalne manjine postoji i da ima pomaka i angažovanja s njihove strane”, kaže Tasić.

Za nju je pozitivan napredak i uvođenje romskog jezika sa elementima nacionalne kulture u osnovne škole. “Iako na prvi pogled to ne deluje kao nešto značajno, ovo je jedini živi identitet romske zajednice ne samo u Srbiji, nego u čitavoj Evropi. S obzirom da je jezik najvažniji sistem komunikacije, identiteta, socijalizacije i kulturne integracije, od izuzetnog je značaja podstaći Rome da se vrate svom jeziku i kulturnoj tradiciji ako žele da sačuvaju svoj identitet”, naglašava Biljana Tasić.

Kao pozitivan doprinos poboljšanju života Roma u Srbiji, Gordana Petrović iz udruženja “Stablo” ističe akte donete na lokalnom i nacionalnom nivou, kao što su Nacionalna strategija za unapređenje položaja romske zajednice i Zakon o zabrani diskriminacije. Ona se osvrnula i na osnivanje Saveta za unapređenje položaja Roma, koji postoji na nacionalnom i lokalnom nivou, uz komentar da u protekle dve godine nije bilo sastanaka ovog tela.

 

Kako do boljeg položaja Roma?

Iako u domaćim medijima nećemo toliko često čuti o slučajevima kada policija upotrebljava prekomernu silu prema Romima, brojni primeri ukazuju na diskriminaciju i u ovom slučaju. U maju prošle godine, 27-ogodišnji H.Dž. uhapšen je u niškom naselju Crvena zvezda. Romska partija je tom prilikom reagovala zbog prekomerne sile koju je policija upotrebila tokom hapšenja, dok su policajci naveli da je sila tokom privođenja bila opravdana. H.Dž. je uhapšen zbog puštanja glasne muzike i odbijanja da pokaže svoju ličnu kartu, a zadržan je 48 sati u pritvoru zbog napada na službeno lice.

Pored policije, Romi su često i na meti različitih desničarskih organizacija. Bojan Stojković, osnivač desničarske organizacije “Srbska čast”, u septembru prošle godine u niškom romskom naselju Crvena zvezda oduzeo je konja maloletniku, nakon što se na društvenim mrežama pojavio snimak na kojem on tuče životinju. “Sada na tvom primeru, ceo tvoj kraj će da ispašta. Ako budete dobri, biće sve okej, ako ne budete dobri i ako se ne edukujete kako treba, svaki konj, svaka životinja biće oduzeta za primer”, rekao je Stojković tom prilikom, a ovde očigledno možemo videti da je u pitanju direktna pretnja i ostalim Romima u naselju. Snimak celog događaja je objavila upravo “Srbska čast”, a mnogi su ovo osudili kao primer diskriminacije i nedozvoljenog uzimanja zakona u svoje ruke.

Usled velike pažnje koju su zadobili američki protesti, tema rasizma postala je aktuelna i u Srbiji, ali deluje da to nije zapravo podstaklo preispitivanje našeg odnosa prema romskoj populaciji. “Jedino čega sistem ima bojazan je građanska neposlušnost, koja nije s druge strane dobra jer može imati negativan uticaj baš na rad udruženja, gde najveći broj Roma i Romkinja aktivno i radi u okviru projektnih aktivnosti”, ističe Gordana Petrović.

Pored borbe za sistemske promene, pojedinci na individualnom nivou mogu da naprave značajnu razliku u svakodnevnom životu Roma. “Građani uvek mogu da organizuju humanitarne akcije u cilju prikupljanja hrane i odeće za pomoć romskim porodicama, ovo je naročito važno zimi. Takođe, mogu da se potrude da se upoznaju sa svojim komšijama, nauče nešto više o jeziku, kulturi, običajima ljudi sa kojima žive zajedno od 14. veka. Nauče po koju reč na romskom”, poručuje Biljana Tasić.