Foto: iStock
Deluje da su bili u pravu oni koji su tvrdili da nema razvlašćivanja DPS-a bez pomoći samog DPS-a. A kud će veća pomoć nego kada na sopstvenom razvlašćivanju radi predsednik partije lično.
Redovni parlamentarni izbori u Crnoj Gori trebalo bi da budu organizovani ove jeseni. U postojećem skupštinskom sazivu koji je određen izborima 2016. godine, koaliciju na vlasti podržava 42 poslanika, dok opozicionu grupaciju čini 39 poslanika. Jasno je, dakle, da vladajuće političke stranke u Crnoj Gori imaju tesnu većinu i da opozicija u Crnoj Gori ima respektabilnu snagu.
Na svega nekoliko meseci uoči izbora, najčešće pitanje u crnogorskoj javnosti je da li su parlamentarni izbori 2020. godine najozbiljnija prilika da se u trideset godina obnovljenog političkog pluralizma i nikada smenjene vlasti konačno razvlasti Demokratska partija socijalista Mila Đukanovića.
Afera “Koverta”
Početkom 2019. godine, poznati crnogorski biznismen Duško Knežević objavio je video snimak na kojem se vidi kako Slavoljubu Migu Stijepoviću, gradonačelniku Podgorice i jednom od najbližih saradnika predsednika DPS-a Mila Đukanovića, uručuje kovertu u kojoj je bilo 97.500 evra. Novac, koji nigde nije evidentiran i koji zvanično ne postoji u troškovniku DPS-a, bio je namenjen kampanji DPS-a za izbore u Podgorici. Ovaj snimak je postao očigledni dokaz da, koristeći crne fondove, Demokratska partija socijalista na izborima kupuje glasove i mandate. Usledili su masovni građanski protesti čiji je jedan od rezultata bio i “Sporazum za budućnost”, dokument koji su pred 30.000 okupljenih građana na Trgu nezavisnosti potpisali svi opozicioni poslanici i kojim se zahtevalo obezbeđivanje uslova za prve poštene, slobodne i legitimne izbore u Crnoj Gori.
Afera “Koverta” oslabila je vladajuću DPS pre svega u pogledu očiglednog odsustva legitimiteta njenih izbornih pobeda. Kupovinom glasova i mandata, ova stranka je sebe definisala kao korumpiranu i nedemokratsku, a svoju vlast kao nelegitimnu. Posledica toga je smanjenje podrške u biračkom telu, kao i jasna kritika koja na račun DPS-a stiže iz Vašingtona i Brisela.
Zapad protiv Mila
U izvještaju Fridom Hausa za 2019. godinu, Crna Gora po prvi put od 2003. godine nije definisana kao demokratska država. To je direktna posledica višegodišnje korumpirane i nedemokratske vladavine DPS-a. U intervju za dnevne novine “Vijesti” u maju ove godine, ambasadorka SAD u Crnoj Gori Džudi Rajnke je saopštila: “Vjerujem da nedavni izvještaj Fridom Hausa u pravom trenutku pokreće važna pitanja koja se tiču percepcije opšteg demokratskog nazadovanja Crne Gore u poslednje vrijeme (…) Vladini zvaničnici moraju neumorno raditi na poboljšanju uslova života građana, a ne da koriste položaj moći u svrhu zadovoljenja vlastitih interesa”.
Kada se tome dodaju zvanični izveštaji evropskih institucija i refleksije evropskih zvaničnika u kojima se u kontinuitetu navodi da je Crna Gora država zarobljenih institucija i ponavljaju kritike oko izostanka napretka u polju vladavine prava, jasno je da se u Vašingtonu, Njujorku i Briselu DPS više ne tretira kao kredibilni partner.
Bekstvo od reforme izbornog zakonodavstva
Sredinom 2019. godine u Crnoj Gori je uz direktno učešće Evropske unije počeo da radi skupštinski Odbor za sveobuhvatnu reformu izbornog i drugog zakonodavstva. Cilj ovog odbora bio je dogovor relevantnih aktera oko izbornih uslova za parlamentarne izbore 2020. godine, kako bi po prvi put u crnogorskoj istoriji bili organizovani slobodni i pošteni izbori. U četiri i po meseca rada u Odboru, opozicioni predstavnici iz redova Demokratske Crne Gore pripremili su i podneli 16 zakonskih projekata i preko 200 konkretnih rješenja za poboljšanje izbornog ambijenta. Početkom decembra 2019. delovalo je da je dogovor oko demokratskih izbora moguć.
Bekstvo od izbornih reformi DPS je organizovao katapultiranjem u skupštinsku proceduru neustavnog Zakona o slobodi veroispovesti, što je proizvelo ogromni otpor građana. Ovaj zakonodavni projekat upućen je u skupštinsku proceduru svega nekoliko dana pre roka za završetak rada Odbora za izbornu reformu, čime je onemogućen bilo kakav dijalog o izbornim reformama, a centralno pitanje u društvu i u crnogorskoj politici postalo je pitanje odnosa vlasti prema crkvi, kao i pitanje odnosa vlasti prema ustavu i pravima građana države Crne Gore.
Kleronacionalizam DPS-a
Skupština Crne Gore usvojila je 27. decembra 2019. godine Zakon o slobodi veroispovesti ili uverenja i pravnom položaju verskih zajednica. Ovaj zakon je sporan zbog mnogo razloga, a ključni je njegova neustavnost. Zakon je neustavan jer se njime krši ustavno načelo odvojenosti verskih zajednica od države i zbog toga što se tim zakonom krši ustavno načelo neprikosnovenosti svojine. Preko ovog zakona na direktnom političkom udaru DPS-a se našla Mitropolija crnogorsko primorska.
Posebni aspekt ove determinante je doktrinarno određenje DPS-a kao kleronacionalističke partije. Naime, na svom osmom kongresu, DPS je usvojio politički program u kojem između ostalog piše: “Radićemo na obnovi Crnogorske pravoslavne crkve, kao neodvojivog dijela crnogorskog i državnog i nacionalnog identiteta”. Ovom porukom Demokratska partija socijalista je najavila svoj plan da se transformiše u kleronacionalističku političku organizaciju čiji deo je i jednostrano usvajanje Zakona o slobodi veroispovesti u Skupštini Crne Gore.
Litije
Snažan odgovor na usvajanje Zakona o slobodi veroispovesti ponudila je Crkva. Na litijama, kao vrsti protestnih skupova koji su organizovani svakog četvrtka i nedelje u različitim gradovima Crne Gore, okupljali su se građani svih vera i nacija u cilju snaženja pritiska na vlast da se izmene sporni članovi Zakona. Litije su bile masovni, nenasilni protesti na kojima su se okupljali ljudi različitih uverenja i na kojima je u jednom trenutku učestvovala trećina stanovnika države.
Litije su veoma oslabile vladajuću stranku. Duhovnim, nenasilnim i dostojanstvenim okupljanjima odgovoreno je na pokušaj DPS-a da se uoči parlamentarnih izbora dodatno prodube podele u društvu kako bi se ostvario politički profit. U isto vreme, organizovanjem litija ustalo se u odbranu crnogorskog ustava i bazičnih demokratskih principa i ljudskih prava prihvaćenih u prosvećenom svetu.
Početna pozicija DPS-a uoči raspisivanja izbora
Predsednik DPS-a Milo Đukanović se u regionu često komentariše kao izrazito snažna politička ličnost, čije je političko iskustvo garancija nepogrešivosti u procenjivanju budućih poteza. Prve dve godine njegovog mandata predsednika države bile su, međutim, ispunjene greškama koje su ključno doprinele kako slabljenju njegovog političkog autoriteta, tako i slabljenju podrške DPS-a u biračkom telu. To je bilo posebno vidljivo u njegovim javnim obraćanjima.
Komentarišući na primer slučaj “Koverta” u kojem je jasno da je partija čiji je predsednik kršila zakon, gospodin Đukanović je izjavio: “To su radili mnogi poslovni ljudi, uključujući i gospodina Kneževića. To nije sporno. Sve to što je rađeno je završavalo na određenoj adresi u Demokratskoj partiji socijalista, dakle u računovodstvu DPS-a, tamo je pažljivo evidentirano. A prema državnim organima su pravljeni onakvi izvještaji kakve su ti državni organi tražili”.
Ovakvim izjavama gospodin Đukanović je samo učvršćivao mnjenje o DPS-u kao o kriminalnoj organizaciji u kojoj novac stiže sa svih mogućih strana, a da se državi šalju frizirani izveštaji kako bi se zadovoljila forma. To je sigurno jedan od razloga i za netolerantan stav zapadnih saveznika prema ovakvom ponašanju gospodina Đukanovića i partije čiji je predsednik.
Drugi koristan primer su njegovi komentari litija, organizovanih povodom usvajanja spornog Zakona o slobodi veroispovesti. Neposredno po organizovanju prvih molitvenih šetnji, gospodin Đukanović je, obraćajući se svojim pristalicama u Tivtu, rekao: “Ne dozvolite da se vaša vjerska sloboda zloupotrebljava na način na koji se zloupotrebljava ovih dana po Crnoj Gori, a zloupotrebljava se da bi se srušila Crna Gora. E ne dozvolite da budete dio tog ludačkog pokreta”.
Označavanje građana svih vera i nacija koji protestuju kako bi zaštitili ustav svoje države i verska prava vernika jedne verske zajednice učesnicima ludačkog pokreta narednih dana je na ulice izvelo još veći broj građana. Vrlo brzo se po Crnoj Gori proširio komentar da gospodin Đukanović i DPS u poslednje vreme rade na svoju štetu. I to slično ili čak i gore nego što je tokom izborne kampanje u Hrvatskoj to radila kandidatkinja za predsednicu Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović.
Deluje da su bili u pravu oni koji su tvrdili da nema razvlašćivanja DPS-a bez pomoći samog DPS-a. A kud će veća pomoć nego kada na sopstvenom razvlašćivanju radi predsednik partije lično.
*Stavovi izraženi u kolumnama predstavljaju isključivo lične stavove autora, a ne stavove uredništva Talasa.