Moramo da pričamo o Đokovićima

Autorka

Vreme čitanja: 5 minuta

Foto: David Fitzgerald

“Video sam ljude i poznajem ljude koji su energetskom transformacijom, pomoću moći molitve i moći zahvalnosti, uspevali i najotrovniju hranu i najzagađeniju vodu pretvoriti u lekovitu vodu. Voda reaguje i naučnici su dokazali da molekule vode reaguju na naše emocije, na ono što se govori”, izjavio je nedavno Novak Đoković, najuspešniji srpski teniser u intervjuu sa Šervinom Džafarijehom, kontroverznim iranskim nutricionistom i preduzetnikom. Džafarijeh je od početka pandemije savetovao ljude da ne koriste zaštitne maske i sredstva za dezinfekciju ruku zato što ona navodno “ugrožavaju imunitet organizma”.

Čitav intervju je i dalje moguće pogledati na Đokovićevom Instragram profilu, a on je privukao veliku pažnju javnosti zbog različitih kontroverznih i pseudonaučnih zdravstvenih tvrdnji, poput ideje da emocije mogu da promene molekularnu strukturu vode. Đoković je takođe bio na meti kritika i kada je izjavio da se lično protivi obaveznoj vakcinaciji protiv COVID-19, a i Jelena Đoković, njegova supruga, privukla je pažnju pseudonačunim stavovima. Ona je u martu podelila snimak na svom Instagram profilu koji je povezivao nastanak pandemije sa razvojem mobilne 5G mreže, a nedavno je poručila da ne treba koristiti SPF faktor i kreme za sunčanje zato što je Sunce zdravo za nas.

Đokovići su već od ranije poznati po eksperimentisanju sa alternativnim pristupima medicini i neuobičajenim stilom života – Novak je 2017. godine odbijao operaciju lakta zbog želje da povredu izleči “holističkim pristupom”, dok Jelena ističe da svoju decu hrani isključivo biljnim proizvodima. Iako mnogi upozoravaju da su oni tokom pandemije doprineli širenju zdravstvenih dezinformacija, pogrešno bi ipak bilo svrstati Đokoviće u isti koš sa teoretičarima zavera, koji, između ostalog, smatraju da je pandemiju namerno izazvao Bil Gejts ili neka nepoznata grupa moćnika. Novak i Jelena su primer nečega što postaje sve češće – skeptici u tradicionalne postulate medicine i drugih naučnih oblasti. Oni nisu usamljeni u tome: preko 38% ispitanika u Sjedinjenim Američkim Državama veruje da je alternativnom medicinom moguće izlečiti rak, iako, prema dostupnim istraživanjima, oboleli od raka koji se odluče za alternativne metode lečenja umiru ranije.

Da bismo razumeli zašto se ovo sve češće događa i zašto je problematično, potrebno je da pogledamo neke od razloga zbog kojih sve više ljudi širom sveta polako, ali sigurno, odbacuje konvencionalne medicinske savete u potrazi za alternativnim i “holističkim pristupima”.

 

Gvinet Paltro i stikeri za bolje raspoloženje

Tokom pandemije COVID-19 mogli smo da vidimo brojne influensere i poznate ličnosti kako dele, najblaže rečeno, upitne i netačne medicinske savete. Među njima se naročito izdvajaju upravo oni koji preporučuju sopstvene proizvode ili tretmane kao rešenje. Od sumnjivih suplemenata u prahu, detoks tretmana, pa sve do hrvatske motivacione guru govornice Ane Bučević koja preporučuje lečenje “vibracijama”, postoji ogromna ponuda različitih alternativnih načina koji tvrde da mogu ne samo izlečiti različite bolesti, već i poboljšati zdravlje. Industrija blagostanja, koje je postala poznata kao wellness industrija, 2018. godine vredela je preko 4,2 biliona dolara, a njeni zastupnici ističu da je ovo način da probamo nešto “prirodno” i na taj način poboljšamo zdravlje. Jedan od najpoznatijih ekstremnih primera je američka wellness kompanija Goop koju je osnovala poznata glumica Gvinet Paltro.

Kompanija Goop ima ogromnu ponudu različitih tretmana, od kojih većina nema veliku potporu u trenutno poznatim naučnim činjenicama. Korišćenje vodene pare za “pročišćavanje vagine”, magični kristali, sprejevi za “udaljavanje loših vibracija”, hodanje po veštačkoj travi za lečenje nesanice, kao i stikeri za telo koji otklanjaju loše raspoloženje samo su neki od proizvoda koje Goop nudi. Neki od ovih prozvoda nisu efikasni, dok su neki i aktivno štetni, a kompanija je nekoliko puta tužena zbog lažnog oglašavanja. Na striming platformi Netflix moguće je pogledati i dokumentarnu seriju o radu ove kompanije, koju su medicinski stručnjaci kritikovali zbog netačnih medicinskih tvrdnji.

Zanimljivo je da, prilikom odbrane svog brenda, Gvinet Paltro često naglašava da su oni samo zainteresovani za “alternativni pristup” ideji dobrog života, a ne da proizvodi zaista predstavljaju zamenu za tradicionalnu medicinu. Na primeru kompanije Goop moguće je uvideti tipičan rečnik koji “skeptici” danas koriste kako bi prodali svoje proizvode – u pitanju su “prirodni” prozvodi, koji nemaju hemikalije u sebi, a koji navodno treba da iz našeg tela uklone “toksine”. Wellness industrija je slabo regulisana, što omogućava brojnim kompanijama da reklamiraju različite tretmane i istovremeno izbegnu veću kontrolu nadležnih. S obzirom na to da se gotovo svako suočava sa nekim zdravstvenim problemom, potražnja za ovakvim proizvodima je ogromna. Žene su često ciljna grupa upravo zbog velikog broja hroničnih problema i nametnutih standarda lepote.

Nema sumnje da je Paltro, koristeći svoj uticaj i slavu, dala legitimitet različitim prozvodima ove kompanije (od kojih neki “pomažu” i kod problema neplodnosti), što se može reći i za Đokoviće, koji sve više daju medijski prostor i podršku različitim “alternativnim pristupima”. Iako je njima zagarantovano pravo na sopstveno mišljenje, javne ličnosti imaju posebnu odgovornost za savete i ličnosti kojima daju platformu. Preko 600.000 ljudi je za sada pogledalo razgovor Novaka Đokovića i Šervina Džafarijeha, a na ovaj način je Đoković doprineo popularnosti osobe koja je javno rekla da “farmaceutski lekovi” ugrožavaju imunitet. Džafarijeh je vlasnik kompanije Cymbiotika koja prodaje suplemente, a ovde je očigledna jedna od fundamentalnih mana čitave wellness industrije. Džen Ganter, američka doktorka, u članku za New York Times navodi da, iako mogu delovati bezopasno, ovakve kompanije često namerno promovišu pseudonauku, teorije zavere i neutemeljenu skepsu u medicinu upravo zato što tako povećavaju prodaju svojih proizvoda i osiguravaju potrošače u budućnosti.

Ukoliko u obzir uzmemo to da živimo u zemlji gde su teorije zavere raspostranjene i gde ljudi često ne veruju nadležnim institucijama, ovakvi saveti samo dodatno povećavaju paranoju i prepisuju pogrešne lekove za trenutne probleme. Pre nego što javno podele skepsu i sumnje koje imaju o konvencionalnim medicinskim metodama i saznanjima, javne ličnosti poput Đokovića treba dobro da razmisle i zaista istraže problem o kojem pričaju, zato što nije isključeno da će neko od fanova i gledalaca zapravo i poslušati njegov savet.

 

Gde je granica zdrave skepse u medicinu?

Iako je izvesno da wellness industrija često promoviše proizvode i tretmane upitne efikasnosti, ovo ne znači da treba potpuno isključiti dozu skepse prema određenim aspektima konvencionalnih medicinskih stavova. Nasim Taleb, poznati autor i analitičar rizika, u svojoj knjizi Antifragile ističe provokativan stav da može da se dogodi da su medicinski tretmani koji nam se predlažu ponekada nepotrebni (u zavisnosti od procene verovatnoće rizika), kao i da različiti lekovi, u pokušaju da isprave jedan problem, kreiraju različite nepredveđene posledice. Iako su njegovi stavovi naišli na pojedine kritike, on pruža ubedljive argumente za preispitivanje odnosa prema proceni rizika u medicini.

Danas je na različitim mestima moguće videti da neki od ustaljenih razmišljanja o različitim aspektima medicine potencijalno nisu tačni, i da možda treba da budemo otvoreniji ka novim rešenjima i idejama. Sve je više dokaza da potencijalno ne treba izbegavati masti u ishrani, kao i da su za sprečavanje gojaznosti i srčanih bolesti mnogo bolje dijete sa niskim unosom ugljenih hidrata. Umesto stereotipnih predstava o upotrebi psihodelika i supstanci poput psilocibina, koji se nalazi u magičnim pečurkama, do sada sprovedena istraživanja ukazuju na to da halucionogene droge mogu pomoći kod depresije. Johan Hari, poznati autor bestselera Lost Connections, ističe da danas depresiju posmatramo isključivo kao problem hemijskog disbalansa koji se može rešiti lekovima, i da na taj način ignorišemo sve ostale uzroke i potencijalna rešenja za depresiju i anksioznost. Ovo su samo neki od primera gde možemo videti da postoji prostor za promenu medicinskih rešenja za zdravstvene probleme.

Iako je lako kritikovati wellness industriju i ljude poput Đokovića, deluje da medicina, makar u očima dela populacije, jeste propustila da se posveti odgovoru na pitanje šta zapravo može da poboljša svakodnevni život ljudi koji nisu nužno bolesni, ali žele da se osećaju bolje i žive duže. Medicina i religija su istorijski bile povezane, a alternativna medicina nudi privlačnu ideju spiritualnosti u kombinaciji sa zdravstvenim poboljšanjem, što je velikom broju ljudi prijemčivo.

Medicinski konsenzus u pojedinim oblastima nije zakucan u kamenu, ali potrebno je sačekati istraživanja da bismo videli šta od “alternativnih” pristupa zadovoljava kriterijume efikasnosti. Ne postoji nužno ništa pogrešno ukoliko Novak i Jelena Đoković žele da predstavljaju svoje savete o tome kako najbolje da vodimo dobar život i budemo zadovoljni sobom. Međutim, problem nastaje kada, uprkos verovatno dobrim namerama, koriste svoju platformu za širenje poruka i ideja za koje ne postoje dokazi o efikasnosti i koje aktivno štete javnom zdravlju. Tokom pandemije smo mogli da vidimo koliko brzo se šire najrazličitije teorije zavere i da one mogu aktivno naštetiti zdravlju pojedinaca, a Đokovići svojim javnim nastupima doprinose širenju skepse u zvanične medicinke savete. Iako Novak i Jelena Đoković verovatno istinski veruju da ovako pomažu ljudima, trenutno njihov angažman donosi više štete nego koristi i to je ono što javne ličnosti poput njih treba da imaju na umu pre izlaska u javnost sa medicinskim tvrdnjama.