Foto: Gage Skidmore
Iako slučaj Tare Rid može delovati daleko, politička obojenost u reagovanju na optužbe za seksualno uznemiravanje postaje sve relevantnije pitanje i u Srbiji
#Metoo pokret je kroz primere Harvija Vajnstina, Kevina Spejsija i brojnih drugih ukazao na sveprisutnost seksualnog uznemiravanja, a politika se pokazala kao oblast društva gde je ovakvo ponašanje izrazito prisutno. Srbija se suočila sa #Metoo trenutkom u političkoj sferi kada je Marija Lukić sa još 7 žena optužila Mulutina Jeličića Jutku, tadašnjeg predsednika opštine Brus, za seksualno uznemiravanje. Ipak, brojna pitanja o tome šta treba da budu kriterijumi za reakciju na optužbe za seksualno uznemiravanje ostaju, što je očigledno i na najsvežijem primeru Tare Rid i Džoa Bajdena, kandidata za predsednika Sjedinjenih Američkih Država.
Nakon prekida predsedničke kampanje Bernija Sandersa početkom aprila, nestala je sumnja oko toga ko će biti protivkandidat trenutnom američkom predsedniku Donaldu Trampu. Džo Bajden, bivši potpredsednik i senator, prema istraživanjima javnog mnjenja ima šanse za pobedu na predstojećim predsedničkim izborima u novembru, ali je on trenutno na meti kritika usled optužbi za seksualno uznemiravanje Tare Rid koja je radila u njegovom kabinetu 1993. godine.
Ovo ipak nije prvi put da se javno govori o problematičnom Bajdenovom ponašanju prema ženama. Na početku njegove predsedničke kampanje, više žena je optužilo Bajdena za neprimereno dodirivanje i komentare, a snimci različitih javnih Bajdenovih interakcija sa ženama i maloletnim devojčicama postali su viralni zbog ponašanja koje su njegovi kritičari okarakterisali kao “neprijatno i neprimereno”. Od mirisanja kose, dodirivanja po vratu, neočekivanih poljubaca, pa sve do komenatara da desetogodišnja devojčica “odlično izgleda”, trenutno postoji poduža lista različitih prilika u kojima je kritikovano ponašanje bivšeg potpredsednika Sjedinjenih Američkih Država. Međutim, sve do javnog angažmana Tare Rid, nije postojala nijedna optužba za seksualno uznemiravanje.
If that wasn’t disturbing enough, in this clip, Biden not only touches a young woman but smells her hair, kisses her, whispering something into her ear, only to tell her “see you back home, I hope” after visibly creeping out her and who I assume is her mother. pic.twitter.com/WrFLWmAPFJ
— RAM (Richard Armande Mills) (@RAMRANTS) November 13, 2017
Njegovo ponašanje, ipak, nije naišlo isključivo na kritike. Mnogi su ovakvo ponašanje okarakterisali samo kao primer njegove prisne i prijateljski nastrojene ličnosti. U pitanju je samo “dobri stari Džo” koji je možda sklon gafovima, ali nije neko ko na kraju dana ima loše namere i istoriju seksualnog uznemiravanja. Nakon prvobitnog negiranja da je uradio bilo šta loše, Bajden se ipak oglasio i naveo da će biti pažljiviji u poštovanju ličnog prostora drugih ljudi, kao i da prepoznaje potrebu za promenom u skladu sa novim “društvenim normama”.
Optužbe Tare Rid, koja je radila u Bajdenovom kabinetu tokom njegovog senatorskog mandata, dodatno su povećale pritisak javnosti. Rid je krajem marta javno opisala incident koji se odigrao 1993. godine, a za sada je više osoba potvrdilo da je Rid podelila svoje iskustvo sa njima u godinama nakon toga, iako neki od njih nisu znali da je u pitanju Bajden. On je negirao da se ovakav incident ikada dogodio i da bi postojali dokazi ukoliko je Rid tada uložila zvaničnu pritužbu. Rid navodi da je ona to delimično i uradila, ali novinari za sada nisu uspeli da pronađu dokaze za ovo. Washington Post ipak ističe mogućnost da je takav dokument deo Bajdenove arhive na Univerzitetu u Delaveru, koja će postati javna dve godine nakon što se Bajden povuče iz javnog života, osim ukoliko on ne odobri pristup arhivi pre toga, što je u više navrata odbio da uradi.
Iako slučaj Tare Rid može delovati daleko, politička obojenost u reagovanju na optužbe za seksualno uznemiravanje postaje sve relevantnije pitanje i u Srbiji. Na primeru Marije Lukić mogli smo da vidimo kako politička pripadnost često diktira reakciju javnosti.
Kakva je bila reakcija javnosti povodom optužbi Tare Rid?
Iako su Sjedinjene Američke Države odavno imale svoj #Metoo trenutak, politička pripadnost nije nešto što je moguće tek tako ostaviti po strani.
Uz nekoliko izuzetaka, poput Aleksandrije Okasio Kortez, članice Kongresa, gotovo sve demokrate koje su se do sada oglasile istakle su da veruju Bajdenu. Senatorka Kirsten Džilibrand, jedna od prvih koja je zatražila ostavku demokratskog senatora Ala Frenkina zbog optužbi za seksualno iznemiravanje, naglasila je da ima poverenje u Bajdenove tvrdnje da se incident nikada nije dogodio. Stejsi Ejbrams, za koju mediji navode da je potencijalna kandidatkinja za Bajdenovog potpredsednika, rekla je da je važno da se žene poput Tare Rid saslušaju, ali da to ne menja njeno mišljenje o Bajdenu i da će on učiniti sve žene ponosnim ukoliko postane predsednik. Alisa Milano, glumica i jedna od uticajnih aktivistkinja #Metoo pokreta, tvitovala je da podržava Taru Rid, ali je istovremeno tokom jednog radijskog gostovanja navela da ne želi da odbaci čoveka koga zna 15 godina bez temeljne istrage.
S druge strane političkog spektra, republikanci su ukazali na dvostruke aršine koji su primenjeni kada se govori o Bajdenu i kada se govorilo o optužbama na račun Breta Kavanoa, sudije Vrhovnog suda. Tokom procesa izbora Kavanoa na tu poziciju 2018. godine, Kristin Blejzi Ford, profesorka psihologije na Univerzitetu Palo Alto, optužila ga je za pokušaj silovanja koji se dogodio na žurki u Merilendu kada je ona imala 15, a Kavano 17 godina. Iako su postojale i optužbe drugih žena, njena se izdvojila kao najkredibilnija, što je kulminiralo burnim saslušanjem pred Komitetom za pravosuđe u Senatu. Slučaj Blejzi Ford je tada snažno podelio Ameriku – većina republikanaca smatra da je karijera Kavanoa bila gotovo uništena zbog optužbi koje nemaju dovoljno pokrića, dok su demokrate isticale da je neophodno da verujemo svim ženama koje podnesu slične optužbe i da stoga Kavano ne treba da bude izabran.
Predsednik Donald Tramp, koji se i sam suočava sa brojnim optužbama za seksualno uznemiravanje, naveo je da Bajden treba da se “bori protiv” optužbi Tare Rid. Njegova kampanja je ubrzo nakon toga objavila promotivni video u kojem kritikuju navodno nekonzistentnu reakciju demokrata prilikom odgovora na optužbe Tare Rid i Kristin Blejzi Ford.
Zašto politika diktira kako se ophodimo prema seksualnom uznemiravanju?
Očigledno je da u slučaju Tare Rid, kao što je bilo i u slučaju Kristin Blejzi Ford, politička pripadnost diktira odgovor na optužbe za seksualno uznemiravanje. Nije teško uvideti zbog čega se ovo događa – često smo mnogo spremniji da poverujemo ljudima koje znamo i prema kojima već imamo pozitivno mišljenje, a ponekad je i politički isplativije negirati kredibilnost optužbi.
Ovo smo mogli da vidimo i u Srbiji na primeru Marije Lukić i reakcije Srpske napredne strane. Zorana Mihajlović, Marija Obradović i druge članice vladajuće partije izabrale su da se ne oglašavaju kada je počinilac seksualnog uznemiravanja zapravo bio funkcioner njihove partije, iako su pre toga više puta osuđivale seksističke ispade članova opozicije. SNS ne preza ni od toga da štiti članove partije koji su izjavljivali uvredljive stvari o ženama, poput Bratislava Gašića, direkora BIA, ili Siniše Malog, koga je bivša žena optužila za fizički napad i zloupotrebu položaja tokom sudskog postupka o starateljstvu nad decom. Istovremeno, vladajuća partija ne propušta priliku da opozicione lidere optuži za mizoginiju. S druge strane, članovi opozicije (koji su kritikovali seksističke ispade ljudi kao što je Gašić), ponekad ignorišu seksističke ispade na svojoj strani, a sve ovo prikazuje komplikovan odnos borbe za ženska prava i partijske pripadnosti.
Borba protiv seksualnog uznemiravanja suviše često se koristi kao samo još jedan vid obračuna sa političkim protivnicima, a reakcije političkih aktera su, s obzirom na to kojoj partiji pripadaju, izuzetno predvidljive. Ovo je loše zato što je gotovo nemoguće uspostaviti konzistentne standarde i aršine koji će biti primenjeni svaki put kada se u javnosti pojave ovakvi navodi, što je naročito važno ukoliko želimo da postignemo široku podršku borbi protiv seksualnog uznemiravanja.
U velikom broju slučajeva, javnost, a ne sudovi, mora da oceni da li se incident dogodio i šta je adekvatna sankcija. Ukoliko konstantno menjamo kriterijume zbog partijske i ideološke pripadnosti, to smanjuje motiv žrtvama da zapravo progovore, ali utiče i na to da javnost sve više posmatra optužbe kroz prizmu političkih motiva. Iako i dalje nije zvanično dokazano da li su optužbe Tare Rid i Kristin Blejzi Ford tačne, važno je da na pojedinačnom, ali i kolektivnom nivou, uspostavimo set standarda kojih ćemo se pridržavati, čak i kada su optužbe usmerene protiv naših poznanika ili političkih istomišljenika.