Da li će Kina posle pandemije postati globalni lider?

Autorka

Vreme čitanja: 5 minuta

Foto: Wikimedia Commons

O promenama u odnosu velikih sila, percepciji Kine i reakciji Sjedinjenih Američkih Država razgovarali smo Vukom Vuksanovićem, doktorandom na Londonskoj školi ekonomije i političkih nauka (LSE), Milanom Krstićem, asistentom na Fakultetu političkih nauka, i Stefanom Vladisavljevim, programskim koordinatorom u Beogradskom fondu za političku izuzetnost (BFPE). 

 

Kriza koju je izazvala pandemija COVID-19 potresla je međunarodne odnose i diplomatske veze i pokazala velike propuste u multilateralnoj saradnji razvijenih zemalja.

Evropska unija suočava se sa brojnim izazovima usled različitih potreba i reakcija država članica, a u pozadini krize traje sukob Saudijske Arabije i Rusije povodom cene nafte. Sukob između Sjedinjenih Američkih Država i Kine, koji je postojao i pre korona virusa, usled epidemije je intenziviran, čime je dovedena u pitanje međunarodna koordinacija na rešavanju krize. Američki predsednik Donald Tramp je na nedavno održanom virtuelnom sastanku lidera država članica grupe G7 zahtevao da se u zajedničkom dokumentu nađe termin “vuhanski virus” i da se Kina jasno označi kao krivac za izbijanje epidemije.

S druge strane, Kina aktivno radi na stvaranju imidža zemlje koja je neophodna za rešavanje pandemije COVID-19, ponajviše kroz pružanje humanitarne pomoći, ali i putem sve agresivnije propagandne kampanje. Vuk Vuksanović, doktorand na Londonskoj školi ekonomije i političkih nauka (LSE), ipak ističe da je teško govoriti o budućoj ulozi Kine, jer će svi veliki igrači u međunarodnoj areni da izvlače svoje lekcije iz ove krize. “Sa jedne strane, postojaće jedan tip impresioniranosti Kinom zbog činjenice da su prvi uspeli da naprave ozbiljniji pomak u suzbijanju pandemije, dok će, sa druge strane, pažljiviji posmatrači da pogledaju malo dalje i da se prisete da je ova pandemija i propratna kriza potekla iz Kine, zbog zataškavanja i spore, inicijalne reakcije kineske vlade”, naglašava Vuksanović.

On smatra da je ipak tačno da u ovom trenutku Kina radi više od SAD-a i EU na međunarodnom suzbijanju pandemije. “Američki odgovor je katastrofalan sa stanovišta javne diplomatije, gde je Tramp obustavio letove iz Evrope bez prethodne konsultacije sa evropskim saveznicima. Odgovor EU je isto tragičan, što se vidi u Italiji”, kaže Vuksanović i dodaje da Kina u ovom slučaju koristi neaktivnost Zapada. “To se videlo i pre kada je Trampova administracija počela da napušta međunarodne sporazume o klimatskim promenama i slobodnoj trgovini, Kina je pokušala da se nametne u međunarodnim forumima kao novi lider i pokretač globalizacije i međunarodne saradnje”, ističe on i dodaje da postoje dva problema sa ovakvim pristupom Kine.

“Prvi je krajnje jednostavan, a to je da Kina, kao i SAD, priča o međunarodnoj saradnji ali je sprovodi samo onda kada postoji njen interes i kada ima mogućnost da nametne svoja pravila igre. Drugi je taj da, iako mnogi američki saveznici ne vole Trampa, mnogo više vole SAD od Kine i njenog jednopartijskog sistema”, naglašava Vuksanović.

Pored aktivnog pristupa na međunarodnom planu, epidemija COVID-19 potresla je Kinesku komunističku partiju i kinesku političku scenu. Vuksanović smatra da je ovo je najozbiljnija kriza sa kojom se Kineska komunistička partija suočila u svojoj novijoj istoriji, ali je i najveća kriza za Si Đinpinga od kada je na vlasti 2012. godine. “Kina je uspela prva da dovede svoju krizu pod relativnu kontrolu. Međutim, to je urađeno uz upotrebu autoritarnih, prinudnih mera i tehnologije prismotre, što bi bilo nemoguće za uraditi u Evropi ili Severnoj Americi. Iako je sa ovom krizom Kineska komunistička partija pokazala svoju otpornost na krizu, ova pandemija ukazuje i na jednu drugu stranu kineskog sistema. Pandemija, kao i protesti i neredi u Hong Kongu pre toga pokazuju kompleksnosti unutrašnje protivrečnosti kineskog sistema. Te dve krize simbolizuju čitav niz unutrašnjih kineskih problema koji mogu da krenu potencijalno po zlu”, zaključuje on.

 

Šta korona virus znači za odnose Kine i SAD?

Trgovinski rat Kine i Sjedinjenih Američkih Država počeo je 2018. godine i označio je novu fazu u odnosu ove zemlje, a u protekle dve godine iz Bele Kuće mogli smo da čujemo sve oštriju retoriku o postupcima kineskih vlasti. Pandemija COVID-19 je po svemu sudeći samo produbila jaz između dve zemlje i otvorila prostor za nove sukobe. “Pomoć Kine u suzbijanju epidemije virusa u SAD, najavljena u telefonskom razgovoru Donalda Trampa i Si Đinpinga od 27. marta, može privremeno spustiti strasti u odnosima dve sile. Međutim, dugoročno ova kriza može samo doprineti dodatnom rasplamsavanju međusobnih optužbi, kao što je to i bio slučaj do pre samo nekoliko nedelja, kada je Tramp insistirao na tome da ovaj virus zove kineskim“, navodi Milan Krstić, asistent na Fakultetu političkih nauka.

On podseća da je američka obaveštajna zajednica skeptična u pogledu tačnosti podataka o broju zaraženih i mrtvih od COVID-19 u Kini, da je nepoverenje među akterima duboko ukorenjeno i da ga čak ni saradnja u borbi protiv ovog virusa ne može prebroditi. Krstić ipak očekuje da će nakon ove krize prestati i detanti, kao i da će se retorika vratiti na međusobno optuživanje i nadmetanje, naročito u kontekstu dolazećih izbora u SAD.

Predstojeći američki izbori za predsednika zakazani su za novembar, a Džo Bajden trenutno ima najveće šanse da postane predsednički kandidat Demokratske partije. Milan Krstić smatra da će upravo zdravstveni odgovor na epidemiju i ekonomski odgovor na prateće posledice trenutne situacije biti prioritetne teme na novembarskim izborima. “Trampu će dobro doći da za sve svoje greške u reagovanju optuži Kinu, koju on i njegove pristalice još od kampanje za prošle izbore nedvosmisleno vide kao najvećeg izazivača za SAD, pred kojim Amerika mora da bude čvrsta i pokaže zube”, ističe on.

Kina trenutno dobro koristi pasivan pristup Trampove administracije, navodi Krstić, i nameće se kao država koja može da rukovodi procesom upravljanja globalnim rizicima. “Na sličan način je Kina već iskoristila američko najavljeno povlačenje iz Pariskog klimatskog sporazuma, kako bi prikazala svoju privrženost rešavanju problema globalnih klimatskih promena. Sada je još aktivnija u rešavanju problema pandemije virusa korona, u borbi protiv kojeg šalje pomoć državama širom sveta i na taj način podiže svoj ugled”, upozorava Krstić.

 

Šta Kina radi u Evropi?

Pored optužbi na račun Sjedinjenih Američkih Država, kineski zvaničnici su uvideli da trenutno nema jasnog lidera u odgovoru na COVID-19 u Evropi, ali bi bilo netačno posmatrati kineski angažman u Evropi isključivo u svetlu pandemije. “Pored država koje su članice EU, kineska pomoć je izuzetno dobro prihvaćena i promovisana i u Srbiji, kao vodećem partneru Kine na Zapadnom Balkanu. Promocija nije iznenađujuća, uzevši u obzir da je Kina u poslednjih 11 godina postala jedan od najznačajnijih spoljnopolitičkih partnera, ali narativ koji podrazumeva promovisanje ”čeličnog prijateljstva” dve države biva unapređen u pominjanje bratskih odnosa i promociju kineskog lidera Si Đinpinga kao ”brata” i ”velikog prijatelja” Srbije”, smatra Stefan Vladisavljev, programski koordinator u Beogradskom fondu za političku izuzetnost.

Za Vladisavljeva je ovo zabrinjavajuće jer smo, kako kaže, po prvi put imali stavljanje Kine i EU na dve suprotne strane u situaciji kada predsednik Vučić kritikuje nedostatak ”evropske solidarnosti” i navodi Kinu kao jedinu državu na koju Srbija može da se osloni. “Ovakve izjave dodatno promovišu Kinu u očima javnosti i šire publike u Srbiji, ali ne bih nužno smatrao da će Srbiju odvratiti od želje za članstvom u EU iz više razloga, ali kada govorimo o Kini jednog najvažnijeg – Kini je u interesu da Srbija postane država članica EU, pogotovo zbog visokog nivoa prisustva Kine u Srbiji i pogodnosti koje bi donelo članstvo u EU za kineske kompanije koje posluju u Srbiji”, pojašnjava on.

Vladisavljev smatra da je opravdana percepcija Kine kao međunarodnog lidera u borbi protiv pandemije COVID-19, ali da je bitno uzeti u obzir koji su razlozi doveli do ovakve percepcije. “Prvo, Kina se borila sa epidemijom virusa pre svih drugih velikih država i aktera poput SAD ili EU. U martu mesecu, težište borbe protiv epidemije je prebačeno na teritorije Evrope i SAD dok je najudarniji period u Kini prošao. To je omogućilo Kini da napravi iskorak na globalnoj sceni dok se druge države fokusiraju na kontrolu štete i borbu unutar svoje teritorije. Dakle, dok je Kina bila u situaciji u kojoj se u ovom trenutku SAD nalaze, bavila se isključivo domaćim problemima”, ističe Vladisavljev i dodaje da imidž vodećeg borca u borbi protiv COVID-19 ide na ruku Kini.

“Čini se da će ova kriza omogućiti Kini da proširi svoju poziciju predvodnika međunarodne saradnje u državama u kojima do sada nije imala takvu poziciju (Italija i Španija, npr) ali i dodatno ojača ulogu u državama gde je već ostvarila visok nivo uticaja (poput država koje su obuhvaćene inicijativom Pojas i put)”, poručuje Vladisavljev.