Vreme čitanja: 5 minuta

Foto: Gage Skidmore

Od različitih pristupa koje države primenjuju i namera političkih lidera, zavisiće i u kojoj će meri tokom i nakon krize biti ograničene naše slobode

Posle ove krize, svet će izgledati drugačije i više ništa neće biti isto. Svaka kriza iznedri i nešto dobro, napravi pomake u nauci, dovede do novih otkrića i razmišljanja. Ove dve rečenice sam najčešće mogao da čujem u poslednje vreme. Prva rečenica uliva neizvesnost koja sa sobom nosi i dobre i loše stvari. Druga rečenica uliva optimizam, nosi u sebi nešto pozitivno.

Sada bih dodao i mogućnost da će ova kriza nakon dugo vremena u mnogim društvima staviti struku ispred politike i omogućiti da čujemo glas raznih pametnih ljudi koji sede u institutima, laboratorijama, bolnicama. Ovo je i opasnost za mnoge populiste koji su nam nudili brza i ad hoc rešenja za teška pitanja, ali uvek u normalnim okolnostima, nikada u krizi kakva je ova danas.

Današnja kriza će možda kao nijedna pre staviti pitanje poverenja na prvo mesto. Koliko imamo poverenja u političare i donosioce odluka? Koliko imamo poverenja u nauku i institucije?

Ova kriza će pokazati i koliko nam je potrebno da imamo profesionalnce u svim oblastima, od nauke do politike.

 

Kako je struka preko noći postala bitna i populistima?

Od početka izbijanja zdravstvene krize u Evropi i Americi, napisani su mnogi tekstovi koji najavljuju kraj populizma. Ne bih se usudio na ovakvu tvrdnju iz dva razloga. Prvo, odgovor populističkih lidera na ovu krizu se razlikuje u mnogim državama u zavisnosti od njihovog pristupa. Drugo, činjenica da Trampu skače rejting iako je na početku potcenio epidemiju, govori nam da ovo možda i nije kraj ere populizma.

U ovom trenutku je možda bitnije koliko će takvi lideri biti razumni tokom ove krize i koliko će se osloniti na reč stručnjaka i naučnika. Pogledajte samo konferencije za novinare Donalda Trampa koji je shvatio da je vreme da se ponaša kao lider, okružen najvećim američkim ekspertima za epidemije i viruse. Aleksandar Vučić je na isti način razumeo da u ovom trenutku mora da posluša reč struke. Možda mnogi lideri nakon krize shvate koliko je bitno da stručnjaci zauzimaju prave pozicije umesto partijskih aparatčika.

Međutim, političarima koji su godinama odbijali da čuju reč struke po svim drugim pitanjima, oni koji su stavljali politiku ispred ekspertize, oni koji su diskreditovali i urušili institucije, oni koji su nas obasipali lažnim vestima, njima će biti najteže da preko noći objasne kako je sada odjednom bitno da se čuje glas struke i koliko je važno postojanje sistema u kojem institucije rade svoj posao.

Populističkim i autokratskim liderima danas ne preostaje ništa drugo nego da se nadaju da u društvu ima dovoljno onih koji će svojim znanjem pomoći da što bezbolnije izađemo iz ove krize.

 

Donald Tramp – put od laži do nauke

Iako je Donald Tramp vremenom počeo da shvata razmere virusa i da počne da veruje u ono što mu govore najveći američki stručnjaci zaduženi za viruse i epidemije, on je na samom početku iznosio niz neistinitih tvrdnji.

Tako je američki predsednik početkom februara govorio da će virus oslabiti već u aprilu sa dolaskom toplijeg vremena iako je SZO upozorila da ovaj virus može da se prenosi i u znatno toplijim krajevima. Već krajem februara, Tramp je izneo tvrdnju da će virus jednog dana samo magično nestati, da bi doktor Fauči ubrzo pokazao zabrinutost zbog daljeg i bržeg širenja virusa.

Pre samo deset dana, Tramp je na još jedan način pokušao da umanji značaj virusa, rekavši da će broj samoubistava zbog ekonomskih posledica biti veći od broja umrlih od virusa. Zvanične procene u Americi govore da će mogući broj umrlih od virusa biti između 100 i 250 hiljada, a pesimisti govore o brojci od čak milion, za razliku od 47 hiljada ljudi koji su izvršili samoubistvo tokom 2017. godine.

Ono što je uobičajeno za populiste, pa i za samog Trampa, jeste iznošenje mišljenja isključivo na osnovu onoga što mu pogoduje u datom trenutku bez uzimanja u obzir činjenica i istine. U razmaku od samo nedelju dana Tramp je uspeo da izgovori da je on znao da je ovo ozbiljna pandemija još pre nego što je proglašena pandemijom, da bi kasnije rekao da ovu pandemiju niko nije mogao da predvidi. Sve kritike koje su dolazile na njegov račun nazivao je prevarama i upoređivao je virus sa najobičnijim gripom.

Da je američki predsednik ranije prihvatio reč struke i reagovao pravovremeno, posledice po građane SAD-a bi danas moguće bile daleko manje. Tramp je ipak na kraju glavnu reč dao struci i nauci u borbi protiv pandemije, primenjujući rigoroznije mere kako bi se zaustavilo širenje virusa.

 

Po čemu se u pristupu razlikuje brazilski predsednik Bolsonaro?

Od početka zdravstvene krize do danas, brazilski predsednik Žair Bolsonaro dosledan je u svom pristupu da je ovaj virus najobičnija prehlada i da nema razloga za strah. On nije sproveo mere koje danas vidimo širom sveta, iako su mnogi lokalni lideri u Brazilu odlučili da preduzmu određene mere. Bolsonaro je preporučio da se izoluju samo stariji i oni sa lošim zdravljem, dok je za ostale Brazilce izjavio da oni nikada ništa ne zakače pa neće ni ovaj virus, a mnogi od njih verovatno već imaju razvijena antitela koja će zaustaviti širenje virusa.

Bolsonarov pristup je u funkciji njegovog populizma koji odbija ozbiljno shvatanje nauke, odbacuje ono što javnost govori i sve to pripisuje zaverama svetskih elita. Svojim pristupom, Bolsonaro je kreirao sopstveno gledanje na virus i realnost zasebnu od one koju živi praktično ceo svet.

Za razliku od Trampa, koji je blizak sa brazilskim predsednikom, Bolsonaro je daleko ekstremniji u svojim stavovima od bilo kog drugog populističkog lidera. Koliko se pristup populističkih lidera razlikuje od zemlje do zemlje govori i slučaj indijskog premijera koji je naložio karantin za celu zemlju uz primenu represivnih mera za nepoštovanje donetih odredbi.

 

Ostrvski populista i evropski autokrata – Džonson i Orban

Boris Džonson je donedavno bio zastupnik teorije imuniteta krda po kojoj virusu treba da se dopusti da se širi svojim tokom kako bi što veći broj građana stekao imunitet, uz posledice da ga određen procenat ljudi ne bi preživeo. Iako su preduzete mere na početku bile minimalne, kako se rapidno povećavao broj zaraženih i umrlih, tako su i mere postajale oštrije. Džonson i naučni tim su smatrali da bi postepeni pristup u borbi protiv viriusa urodio plodom, ali se i njihov zdravstveni sistem našao opterećenim.

Za razliku od lidera na Zapadu, namera prvog evropskog diktatora Viktora Orbana jeste da ovu situaciju iskoristi upravo za učvršćivanje svoje moći, te je ostvario pravo da vlada dekretom na neodređeni vremenski period, čime će prava i slobode državljana Mađarske biti dodatno ugroženi.

 

Ljudi se u krizama okreću istini

Ono što ovu krizu čini različitom od svih prethodnih pretnji koje su proglašavili populistički lideri, od pretnje migranata do elita, jeste što je ovog puta daleko teže kreirati narativ o neprijatelju. Zato se ljudi u današnjoj krizi više okreću nauci i činjenicama potkrepljenim istinom, umesto što slušaju ono što su im do juče govorili populisti. Danas je političarima teže da prebace odgovornost i da optuže nekog drugog pošto je neprijatelj globalni i zajednički za sve.

Svakako da će biti zanimljivo posmatrati izbore u Americi ove godine i ponašanje birača prema aktuelnom američkom predsedniku, predvodniku anti-establišmentskog populizma. Iako je Trampova politika zasnovana na ideji ’Amerika na prvom mestu’ i nezainteresovanosti za liderskom ulogom u međunarodnom odgovoru na krize, Tramp na trenutke pokazuje spremnost da razgovara i sarađuje sa onima koje je do juče optuživao za širenje virusa.

 

Dva scenarija za autokratske lidere – pad ili jačanje

Koliko god da ova kriza ima uticaj na zdravlje građana, ona isto toliko ima uticaj i na naša prava i slobode. Od različitih pristupa koje države primenjuju i namera političkih lidera, zavisiće i u kojoj će meri tokom i nakon krize biti ograničene naše slobode. U ovom slučaju postoje dva moguća scenarija za autokratske režime. Ukoliko građani počnu više da vrednuju stručnjake i funkcionalne i nezavisne institucije u jednom društvu, moć autokratskih lidera će biti smanjena.

Ipak, ako autokrate naslute da je time njihova moć i legitimitet ugrožen, oni će početi da još više da ograničavaju prava i slobode građana narušavajući pravni poredak pod plaštom vanredne situacije.

 

Diktature daju kratkotrajan i površan osećaj sigurnosti

Isto tako, građani će svojim dopuštanjem da se krše njihova prava i slobode, kao i verom u lidera da će ih zaštititi, dati lični doprinos jačanju autoritarizma.

Ali čak i kada bismo bili još više spremni na žrtvovanje svojih sloboda zarad sigurnosti i zdravlja, i dalje ne postoji niko i ništa što će nam garantovati da ćemo tada biti zaštićeniji. Zato diktature i totalitarni sistemi daju samo kratkotrajan i površan osećaj sigurnosti. Najviše zabrinjava poziv dela građana, a pogotovo onih liberalnijih, za uvođenjem još čvršćih mera, dok popularnost lidera raste. U našem slučaju, ovo je potvrda zaokruživanja autokratskog režima koji je nastajao prethodnih godina.

 

Pročitajte i: