Glavni urednik Talasa

Vreme čitanja: 3 minuta

Foto: iStock

U svetlu krize izazvane pandemijom korona virusa, države širom sveta pribegavaju različitim merama kako bi pomogle privredama koje se nalaze na velikom udaru. U nastavku dajemo pregled stanja na “ekonomskom frontu” borbe protiv korona virusa u protekloj nedelji.

 

Ekonomske mere u Španiji

Španska Vlada je nedavno predstavila svoj paket mera za suzbijanje ekonomskih posledica pandemije. Procenjeno je da ovaj program iznosi 200 milijardi evra, ili oko 20% BDP-a ove zemlje, što je znatno iznad programa u SAD, Velikoj Britaniji ili Nemačkoj. Ovime su poreske obaveze malim preduzećima (prometa do 6 miliona evra) zamrznute, a platiće ih naknadno, i to bez kamate tokom prva tri meseca otplate. Dodatno, 20 milijardi evra namenjeno je garancijama za kredite za likvidnost koje će izdavati komercijalne banke, i to polovina za mala preduzeća, a polovina za velika.

Samozaposleni će biti oslobođeni plaćanja 6 meseci socijalnih doprinosa za penziono i zdravstveno osiguranje. Sa druge strane, ovo su pratile i socijalne reforme: zabranjeno je prinudno iseljavanje iz stanova, produženi su oni ugovori koji sada ističu za izdavanje na još 6 meseci, i ponuđeni su državni krediti sa 0% kamate onima koji žive u iznajmljenim stanovima da bi mogli da ih plaćaju. Povećan je obuhvat benefita za nezaposlene i uvedeni su moratorijumi na isplatu nekim drugih manjih poreza.

I pored najave ovih mera, nezaposlenost u Španiji počela je da raste tokom marta, sa oko 3,2 miliona u februaru na trenutnih 3,5 miliona. Iako je ovo veliki rast tokom samo jednog meseca, to je i dalje daleko ispod rekordnog stanja u 2013. kada je stopa nezaposlenosti iznosila čak 26%. Bržem otpuštanju radnika verovatno je doprineo i rast minimalne zarade od 22% tokom prethodne 1,5 godine što je bilo značajno iznad rasta produktivnosti privrede, dok su najviše pogođeni sektori privrede koji pretežno zapošljavaju radnike na slične iznose, kao što su turizam i ugostiteljstvo.

 

Procene za region – optimistične?

Bečki institut za međunarodnu ekonomiju (WIIW) objavio je krajem marta projekcije za ekonomsku situaciju usled pandemije virusa u regionu. U odnosu na druge projekcije, one deluju veoma optimistično. Za Srbiju je u 2020. godini procenjen ekonomski rast od 2%, u odnosu na prvobitnu procenu od 3,7%. Da li je ovo previše optimističan scenario, budući da počiva na podacima sa kraja februara/početka marta, ostaje da se vidi krajem meseca kada će izaći podaci za ekonomska kretanja u martu.

Nedavno je i Vlada Srbije izašla sa svojim programom mera koji dosta liči ne druge već uvedene mere širom Evrope.

 

Nezapamćen rast nezaposlenosti u SAD

Da će kriza izazvana pandemijom verovatno biti mnogo dublja nego što se to prvobitno zamišljalo, govore nam i podaci o nezapamćenom rastu nezaposlenosti u SAD, praćenom zahtevima za isplatu pomoći nezaposlenim licima. Tokom nedelje 16-22. marta broj zahteva povećao se sa 1.784 na 3.029 miliona, a potom naredne nedelje 23-29. marta na čak 6.648 miliona. Ovo je nezapamćeni rast, i prevazilazi sve što se dešavalo u privredi SAD, uključujući i finansijsku krizu 2008-2009, pa čak i Veliku depresiju 1929-1932. godine.

Parlamentarna budžetska kancelarija (Congressional Budget Office), stručna služba pri Predstavničkom domu američkog Kongresa, izašla je sa svojim projekcijama da će stopa nezaposlenosti u drugom kvartalu tekuće godine dostići čak 10%, dok će ekonomske aktivnosti u tom periodu biti manje za 7%.

 

Podela u Evropi oko zajedničkih EU obveznica

U Evropskoj uniji vode se za sada nusupešni pregovori oko toga kako najbolje odgovoriti na krizu i šta uraditi, nakon paketa koji je prethodno usvojio Evropski parlament. Mediteranske zemlje – Italija, Španija, Francuska i Portugal – insistiraju da EU izda zajedničke dugoročne obveznice i da se tako prikupi novac za nacionalne države. Tome se odlučno protive zemlje sa severa – prvenstveno Nemačka, ali i Holandija, Austrija, baltičke i skandinavkse zemlje. Dok prva grupa zemalja smatra da je to neophodno da bi im se olakšao pristup tržištu kapitala, te da bi se tako zadužili pod nižim kamatnim stopama, druga grupa smatra da to može da predstavlja opasan presedan i moralni hazard. Zemlje koje se zalažu za ovu politiku inače imaju visoke javne dugove, mnogo više nego što to predviđaju kriterijumi iz Mastrihta (60% BDP-a), pa postoji mogućnost da imaju teškoće u otplati novih dugova, čiji bi teret pao na druge zemlje koje trenutno i same imaju velike potrebe za zaduživanjem.

Veliko je pitanje kako će ovo da se reši, budući da ovakav predlog čini vidljivim jasnu podelu stare Evrope na romanski i germanski deo. To može imati dugoročne političke posledice nakon što kriza prođe, posebno na odnos Francuske, čiji je predsednik Makron bio viđen kao novi lider Evrope nakon Angele Merkel, i Nemačke koja je i dalje ekonomski najvažnija zemlja EU.

 

Pročitajte i: