Foto: iStock
U gotovo svim velikim finansijskim krizama u prošlosti, MMF je imao proaktivnu ulogu u procesu spasavanja država od bankrotstva
Još od sredine februara, kada je širenje korona virusa iz Kine intenzivirano prema drugim delovima sveta, mnogi su s razlogom pretpostavili da će globalna pandemija, usled ekonomske međuzavisnosti i globalizacije, uticati na privredne performanse u mnogim zemljama. Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) početkom marta objavila je predviđanje da će rast svetske privrede biti umanjen za 0,5%. Prema poslednjim prognozama od pre nekoliko dana, stanje u svetskoj privredi je dosta pesimističnije. Očekuje se nulti ili negativni privredni rast u najrazvijenijim zemljama.
Iako je još uvek prerano govoriti o krajnjim ishodima, svedoci smo nepoželjnih efekata u realnoj ekonomiji: mnoge kompanije su zatvorene, avio letovi, sajmovi i turistički aranžmani otkazani, gradovi izolovani, proizvodnja u mnogim granama obustavljena, kanali logistike, distribucije i marketinga prekinuti što već utiče na ubrzani rast nezaposlenosti. Ministarstvo rada u Sjedinjenim Američkim Državama objavilo je podatak da je, usled zastoja u ekonomiji, prošle nedelje oboren rekord broja nezaposlenih građana prijavljenih za pomoć države. Mnoge vlade najavile su donošenje i implementaciju ekonomskih mera koje treba da ublaže negativne efekte krize.
Američki Senat odobrio je usvajanje velikog paketa pomoći kojim je obezbeđeno plaćeno odsustvo zaposlenih, a trenutno se čeka odluka Predstavničkog doma. Savezna vlada Nemačke najavila je borbu „neograničenim korišćenjem kredita“ pod povoljnim uslovima koji će biti ponuđeni privredi i društvu. Evropska unija obezbedila je podršku privredi u iznosu od 37 milijardi evra i omogućila državama članicama da prekorače dozvoljene budžetske rashode za subvencije.
Međutim, samo razvijene zemlje imaju mogućnost da usvoje i sprovedu izuzetne mere privrednog oporavka. Većina siromašnih i zemalja u razvoju nema taj ekskluzivitet zbog čega će biti prinuđene da pronađu novac u inostranstvu. Bez obzira na potencijalnu (ne)efektivnost vladinih programa i olakšica privredi, ipak je malo verovatno da će države moći samostalno da se izbore sa negativnim posledicama ekonomske krize izazvane korona virusom.
Mnogi ekonomisti smatraju da je na pomolu nova ekonomska kriza koja može nadmašiti globalnu recesiju i veliki ekonomski pad 2007. godine. Postavlja se očekivano pitanje u vezi sa ulogom MMF-a i drugih međunarodnih finansijskih institucija u rešavanju nove krize i paketima pomoći koji će državama biti na raspolaganju.
Misija Međunarodnog monetarnog fonda
Međunarodni monetarni fond je međunarodna finansijska organizacija koja se od svog osnivanja 1944. godine do danas bavi sprečavanjem produbljivanja ekonomskih i finansijskih kriza. MMF kao čuvar međunarodne monetarne stabilnosti obavlja sledeće funkcije:
- Nadgledanje ekonomske situacije u zemljama članicama radi preventivnog delovanja u slučaju opasnosti od platnobilansne krize;
- Nuđenje tehničke pomoći u domenima u kojima poseduje ekspertska znanja;
- Odobravanje finansijskih sredstava zemljama kako bi se prevazišle platnobilansne teškoće.
U gotovo svim velikim finansijskim krizama u prošlosti, od naftnih šokova sedamdesetih, preko dužničkih kriza zemalja u razvoju osamdesetih godina, sve do poslednje svetske recesije i evropske dužničke krize, Međunarodni monetarni fond imao je proaktivnu ulogu u procesu spasavanja država od bankrotstva. Takođe, iskustvo u prethodnim kriznim periodima pokazalo je da je MMF finansijski pomagao i razvijene privrede koje su upale u krizu javnih dugova.
Dužničke krize obično nastaju kao posledica velikih finansijskih kriza (bankarskih kriza ili kriza deviznih kurseva) u kojima države nemaju pristup međunarodnom tržištu kapitala. Tada dolazi do naglog umanjenja stranih investicija, pada izvoznog poslovanja kompanija i rasta nezaposlenosti. Tokom trajanja evropske dužničke krize, Međunarodni monetarni fond je sklopio posebne aranžmane sa mediteranskim zemljama koje nisu bile u stanju da plaćaju dospele obaveze zbog nedovoljnih poreskih prihoda i prekomerne, često neodgovorne potrošnje. Vrednost ukupnih pozajmica iznosila je čak 250 milijardi američkih dolara dok je namena usmerena i prema siromašnim zemljama. Fond je u okviru svojih aranžmana pružao savete i analize koje su bile u funkciji usklađivanja ekonomskih politika država sa svojim zahtevima.
Tzv. politika uslovljenosti Fondu kao zajmodavcu predstavlja zaštitu od rizika potencijalne nesposobnosti države da vrati svoj zajam. Uslovljavanje je obično uključivalo makroekonomske smernice: smanjenje budžetskog deficita, ukidanje kontrole cena i kamatnih stopa; zatim strukturne reforme javnih preduzeća, njihove privatizacije i smanjenje broja zaposlenih u javnom sektoru.
Ekonomske politike MMF-a i korona virus
Od proglašenja globalne zdravstvene krize, MMF je uspostavio saradnju sa ostalim razvojnim partnerima: Svetskom bankom, Svetskom zdravstvenom organizacijom, Azijskom razvojnom bankom i drugima kako bi zajedno obezbedili adekvatne savete, tehničku pomoć i finansijsku podršku državama. Zbog negativnog uticaja pandemije korona virusa na sve privrede u svetu, Fond je najavio da će obezbediti najmanje 50 milijardi dolara svojim članicama koje se suočavaju sa finansijskim problemima. Takođe, MMF je zatražio od lidera Grupe 20 da finansijski podrže napore Fonda da se udvostruče kapaciteti za finansiranje u vanrednim situacijama. Fond je u nekoliko navrata istakao nedvosmislenu spremnost i opredeljenje pružanja podrške tržištima u usponu i zemljama u razvoju zbog njihove osetljivosti.
U nastavku su istaknuti mehanizmi i sredstva koja je MMF ponudio državama kao odgovor na negativni uticaj pandemije:
- Hitno finansiranje – TheRapid Credit Facility (RCF) and Rapid Financing Instrument (RFI): omogućavaju hitno finansiranje bez potrebe uspostavljanja celovitog aranžmana sa MMF-om. U ovom paketu obezbeđeno je 50 milijardi američkih dolara od kojih je 10 milijardi planirano za zemlje sa niskim dohotkom, dok je 40 milijardi namenjeno zemljama u razvoju;
- Unapređivanje postojećih programa pozajmljivanja: MMF po potrebi može da modifikuje postojeće programe podrške zemljama kako bi se prilagodile hitnim novim zdravstvenim potrebama za stanovništvo i privredu. Tako je MMF 2014. godine obezbedio dodatno finansiranje Gvineje, Liberije i Sijera Leonea u borbi protiv epidemije ebole;
- Grantovi za otplatu duga: radi se o mehanizmu koji omogućava MMF-u da dodeli subvencije za otplatu dugova najsiromašnijim i najugroženijim državama koje imaju neizmirene obaveze prema MMF-u. Njivova vrednost može iznositi od 200 miliona do jedne milijarde američkih dolara;
- Novi aranžman za finansiranje: MMF takođe može pružiti podršku novim aranžmanom finansiranja u okviru svojih postojećih olakšica kao što su stand-by aranžmani, mada su navedena sredstva poželjnija zbog brzine isplate;
- Razvijanje kapaciteta: MMF će pružati podršku svim ugroženim zemljama kroz razvijanje njenih internih kapaciteta i reprioritizaciji njenih aktivnosti;
Sa kojim izazovima se MMF suočava?
Osnovni problem u vezi sa delotvornošću ponuđenih paketa pomoći odnosi se na nemogućnost predviđanja krajnjih ishoda ekonomske krize izazvane pandemijom COVID-19 i realnih finansijskih potreba država. Za Fond bi bilo potencijalno problematično ako bi više država istovremeno zahtevalo kreditnu pomoć.
Razlika u odnosu na dužničke krize u prošlosti ogleda se u uzroku izbijanja negativnih privrednih posledica. Fond je koristio politiku uslovljavanja brojnih zemalja radi efikasnijeg strukturnog i makroekonomskog organizovanja privrede. Širenje korona virusa proizvelo je situaciju u kojoj nije poznato da li će Fond imati posebne uslove prilikom sklapanja kreditnih aranžmana sa državama. Takođe, vrlo je verovatno da će poslednji ponuđeni iznos od 50 milijardi američkih dolara vrlo brzo biti potrošen zbog čega će Fond morati da ponudi veće iznose.
Najveći deo sredstava Fond prikuplja uplatom kvota od stane država članica. Drugi načini prikupljanja novca usmereni su na prodaju zlatnih poluga ili zaduživanjem kod „Kluba desetorice“. Države ne mogu da zahtevaju od Fonda određenu količinu novca koja im je trenutno potrebna za redovno servisiranje obaveza. Kreditne mogućnosti zavise od kvota koje su bazirane na ekonomskom značaju zemlje i njenom obimu međunarodne razmene. Visina svake pojedinačne kvote određuje glasačku snagu zemlje u Fondu i njenu sposobnost zaduživanja. Ne treba zaboraviti da Fond nema na raspolaganju neograničenu količinu novca u ponudi.
*Stavovi izraženi u kolumnama na Slobodnom uglu predstavljaju isključivo lične stavove autora, a ne stavove uredništva Talasa.