Autorka

Vreme čitanja: 5 minuta

Foto: iStock

S obzirom na to da je epicentar pandemije COVID-19 prvobitno bio kineski grad Vuhan, odlične su vesti da je 17. marta zabeležen samo jedan novi slučaj zaraze. Kina se u brojnim medijima na Zapadu navodi kao primer uspešne borbe protiv korona virusa, ali se zanemaruje odgovornost Kineske komunističke partije za širenje virusa usled spore reakcije nadležnih i ućutkivanja disidenata.

Umesto glorifikovanja kineskog pristupa, Hong Kong, Tajvan, Singapur i Južna Koreja pružaju primer blagovremenog i adekvatnog odgovora na pojavu COVID-19, a njihovo iskustvo pokazuje da možete ostvariti odlične rezulate bez autoritarne infrastrukture kineskih vlasti.

 

Naučene lekcije iz epidemije SARS-a

I bez nove epidemije, Hongkong je prolazio kroz buran period. Protesti su počeli u julu prošle godine zbog kontroverznog zakona o ekstradiciji koji bi omogućio kineskim vlastima da traže izručenje građana koji se sumnjiče za ozbiljna krivična dela pred sudovima u Kini, a nastavili su se zbog sve većih pritisaka kineskih vlasti na slobode i prava u Hongkongu. Veliki broj ljudi iz ostatka Kine svakodnevno dolazi u Hongkong, što je izazvalo ogromnu zabrinutost stanovnika ove metropole nakon što je postalo očigledno koliko brzo se korona virus širi. Takođe, Hongkong je 2003. godine bio na udaru teškog akutnog respiratornog sindroma poznatog pod akronimom SARS od kog je samo u ovom gradu umrlo preko 290 zaraženih.

Vanredno stanje je proglašeno 25. januara kad je bilo samo 5 zaraženih. Iskustvo i trauma koju je SARS ostavio na Hongkong i čitavu medicinsku zajednicu ovog grada (veliki broj lekara je takođe preminuo od posledica SARS-a) stvorili su dobru osnovu za pravovremenu reakciju vlasti i preventivne mere koje su građani sami preduzeli. Još pre ove epidemije, građani su imali naviku nošenja hiruških maski za lice (mada Svetska zdravstvena organizacija ne preporučuje nošenje maski ukoliko nemate simptome virusa), ubrzo su započete sve mere društvenog udaljavanja, a brojne kompanije su naložile zaposlenima da rade od kuće. Svuda su okačeni najrazličitiji posteri o značaju pranja ruku i sa brojevima telefona koje ljudi treba da pozovu ukoliko imaju simptome COVID-19, sve prodavnice pored kasa imaju sredstva za dezinfekciju ruku, a neke prodavnice odbijale su da puste kupce bez maski za lice. Upravo zato što su građani Hongkonga već imali iskustvo širenja SARS-a, većina mera koje se tiču promene ponašanja tokom epidemije brzo su primenjene, što je i potvrđeno nedavno sprovedenim istraživanjem

Zdravstveni radnici protestovali su u februaru kako bi naterali nadležne da potpuno zabrane ulazak posetiocima iz Kine, što nije sprovedeno, ali je drastično smanjen broj otvorenih graničnih prelaza. Aktivističke grupe koje mesecima organizuju proteste usmerili su svoje aktivnosti na deljenje hiruških maski svim stanovnicima koji ne mogu da ih priušte. Demonstranti su mesecima koristili aplikaciju Telegram kako bi sigurno komunicirali, a sada se ona koristi primarno za širenje relevantnih informacija o epidemiji. Svi građani koji moraju da budu u karantinu dobili su elektronske uređaje putem kojih se prati da li poštuju karantin. U ovom trenutku Hongkong ima preko 200 zaraženih i 4 preminulih, što je dobro ukoliko u obzir uzmemo blizinu Kini i gustinu stanovništva.

 

Rana prevencija je ključ

Odnos Tajvana i Narodne Republike Kine je komplikovan, ali je neosporno da su tajvanski zvaničnici imali brojne razloge za brigu nakon izbijanja epidemije – samo prošle godine je preko 2,7 miliona ljudi iz Kine posetilo Tajvan. Ipak, Tajvan za sada ima preko 100 zaraženih, dok je jedna osoba preminula. Poređenja radi, u Srbiji je trenutno zabeleženo 97 slučajeva.

Kao i u slučaju Hongkonga, tajvanski zvaničnici i zaposleni u zdravstvenom sektoru izvukli su važne lekcije i pouke iz epidemija SARS-a. Tajvan je krajem decembra uveo zdravstvene preglede za sve putnike koji dolaze iz Vuhana pre nego što je Kina objavila da se virus prenosi sa čoveka na čoveka, a nakon 5. januara, svi koji su došli iz Vuhana dobijali su obaveštenja i upozorenja o potencijalnim simptomima. Početkom februara obustavljena su sva putovanja iz Kine. Uvedene su i stroge mere za sve koji svesno ne prijave simptome i ne poštuju karantin.

Ubrzo je započeta edukativna kampanja o rizicima ovog virusa, uvedeno je ograničavanje broja maski za lice koje građani mogu da kupe, dok je istovremeno drastično povećana njihova proizvodnja.Nacionalni zdravstveni komandni centar (NHCC) aktiviran je već 20. januara, a od tada je napravljena lista od čak 124 akcije koje su sprovedene u svrhu zaštite javnog zdravlja. Ovaj centar je preuzeo ulogu koordinatora različitih ministarstava i vlasti na lokalnom nivou kako bi sve institucije bile usklađene. Ispred gotovo svake poslovne zgrade, škole ili sportskog centra proverava se telesna temperatura posetilaca, a niko sa povišenom temperaturom ne može da uđe.

Svi testovi na korona virus su besplatni, a čak i ukoliko ste prinuđeni da dve nedelje budete potpuno izolovani, biće vam obezbeđena hrana i medicinska nega. Zanimljivo je i da je sve ovo postignuto uz konstantnu transparentnost zvaničnika koji su takođe na društvenim mrežama pojašnjavali izveštaje i informacije o COVID-19. Tajvan nije članica Svetske zdravstvene organizacije, ali pojedini komentatori navode da je upravo to nateralo vlasti na Tajvanu da naprave adekvatan odgovor zdravstvenog sistema na epidemiju, naročito nakon  SARS epidemije 2003. godine.

 

Strog karantin za najugroženije

Singapur je grad-država u kojoj je zabeležen treći slučaj korona virusa izvan Kine, a već sredinom februara singapurske vlasti morale su da se nose sa više od 80 zaraženih. Kako bi stali na put epidemiji, testirani su svi pacijenti koji imaju simptome gripa i pneumonije. Singapur za sada ima kapacitete da testira oko 2.000 ljudi dnevno, a testiranje je besplatno. Ovo je u skladu sa preporukama generalnog direktora SZO Tedrosa Adhanoma Gebrejesusa koji je naglasio da je najdelotvorniji način da se spreče smrtni slučajevi prekidanje lanca prenošenja virusa. Istraživanje Harvard Univerziteta pokazalo je da je usled sveobuhvanog testiranja Singapur identifikovao tri puta više zaraženih u odnosu na svetski prosek.

Pored testiranja, Singapur je dosta rano krenuo da prati i kontaktira sve koji su imali kontakt sa zaraženima. Ovo je često uključivalo intenzivne intervjue sa zaraženima, kao i angažman policije. Rana prevencija kroz stavljanje u karantin zaraženih i svih koji su bili u njihovoj blizini omogućila je da Singapur izbegne potpunu zabranu kretanja svih stanovnika, već je sprečeno širenje zaraze kroz uvođenje obaveznog karantina za zaražene i najrizičnije slučajeve. Informacije o tome gde žive i rade zaraženi su takođe objavljeni onlajn, što je omogućilo ostalima da se zaštite ukoliko su imali kontakt sa njima. Takođe, zatvorene su i granice za građane iz zemalja sa velikim brojem zaraženih poput Italije.

Zanimljivo je da zvaničnici u Singapuru preporučuju nošenje maski za lice samo ukoliko imate simptome, i navode da je najbitnije redovno prati ruke i izbegavati da rukama dodirujte lice. Naslovne strane dnevnih novina pozivaju građane da se jave zdravstvenim ustanovama ukoliko imaju blage simptome. Svi građani koji rade freelance poslove dnevno dobijaju po 73 američka dolara, dok je poslodavcima zabranjeno da dane provedene u karantinu oduzimaju od ukupnog broja slobodnih dana.  Za sada je u Singapuru zaraženo oko 266 ljudi, što je uspeh s obzirom na to koliko su česta putovanja ka brojnim kineskim gradovima.

Južna Koreja je primenila sličan pristup kao i Singapur – testirati što više ljudi koji su potencijalno zaraženi i ustanoviti sa kim su sve zaraženi pacijenti imali kontakt. Trenutno postoji preko 8.000 zaraženih u Južnoj Koreji, ali je broj novih slučajeva u opadanju. Preko 200.000 ljudi je testirano, a čak 10.000 testova je sprovedeno na početku epidemije pre nego što se drastično uvećao broj zaraženih. Poređenja radi, Italija, koja ima približan broj stanovnika kao i Južna Koreja, sprovela je preko 60.000 testova. Sve ovo je postignuto bez drakonskih mera sprovedenih u Kini, što pokazuje da postoji umeren, transparentan i manje radikalan pristup obuzdavanja epidemije.

Iskustva Tajvana, Hongkonga, Singapura i Južne Koreje su korisna zato što pokazuju na koji način se epidemija može kontrolisati, ukoliko je od početka prepoznata opasnost, kao i važnost testiranja. Umesto glorifikovanja kineskog pristupa, zvaničnici u Srbiji treba da pogledaju mere koje su preduzele druge države koje su mnogo ažurnije i adekvatnije odreagovale.