Postoje li zabranjene teme u humoru?
Vreme čitanja: 5 minuta

Foto: iStock 

O zabranjenim temama, autocenzuri i granicama slobode govora u humoru razgovarali smo sa Markom Somborcem, crtačem stripova i Viktorom Markovićem, jednim od osnivača satiričnog portala Njuz.net

 

Sredinom februara, grupa studenata organizovala je „Korona“ tematsku žurku na Univerzitetu Albani u saveznoj državi Njujork – posetioci su nosili hirurške maske, a kuleri su bili puni poznatog brenda piva – Korona. Ubrzo po objavljivanju video snimka sa žurke, reagovala je organizacija Azijsko-američki savez (Asian American Alliance) zahtevajući da Univerzitet sprovede istragu protiv „ilegalne grupe studenata“ uz pominjanje zločina mržnje (hate crime). Univerzitet je izdao svoje saopštenje, a govorilo se i o mogućnosti disciplinskih mera protiv studenata koji su organizovali žurku.

Azijsko-američki savez pozivao se na rasističke ispade kojih je u svetlu epidemije korona virusa sve više, što je problem sa kojim se u poslednje vreme još češće susreću ljudi azijskog porekla.

Dok se može reći da je opisana žurka neumesna, potencijalne disciplinske mere otvaraju pitanje slobode izražavanja ovih studenata, što dalje postavlja pitanje slobode govora u humoru kada je reč o kompleksnim temama poput korona virusa.

U situacijama poput trenutne, dok broj umrlih od virusa COVID-19 raste, a ne zna se da li će i kada biti proglašena globalna pandemija, veliki broj ljudi nalazi beg od straha upravo u humoru. Međutim, rasprave o rasizmu su jedno, a pitanje zabranjenih tema nešto drugo.

Da li postoje teme o kojima „ne smemo“ da se šalimo? Kako se to ogleda u humoru u Srbiji – postoje li primeri (auto)cenzure i kako se kreatori šaljivih sadržaja snalaze u tome?

 

Ne postoje granice slobode govora, ali postoji razlika između duhovitog čoveka i idiota

„Ne postoje granice slobode govora, ali postoji granica koja razgraničava duhovitog čoveka od idiota. Dakle, svi mogu da se šale sa bilo čim, ali na kraju svakog pančlajna publika će proceniti koliko vam je uspela šala i da li ste ekstremno duhoviti ili ekstremni idiot. Ili ekstremno duhoviti idiot, što je najteže postići“, objašnjava u razgovoru za Talas Viktor Marković, jedna od osnivača satiričnog portala Njuz.net.

Govoreći o autocenzuri usled očekivanja negativnih reakcija ili uvređenosti s druge strane, Marković kaže da se, pre svega što izgovori, samocenzuriše zdravim razumom kao što, pretpostavlja, rade i svi drugi ljudi. „Gotovo uvek će se neko naći uvređen i biće negativnih reakcija jer je to sastavni deo humora, ali bitno je znati koga želite da uvredite i da li možete da “odbranite” foru, makar i samo sebi“, dodaje.

Od ekipe Njuz neta, koja je uključena i u produkciju emisije „24 minuta sa Zoranom Kesićem“, uveliko smo navikli na političku nekorektnost. Da li se i oni međusobno cenzurišu?

„Kad pišemo neku vest za Njuz ili komentar za 24 minuta, izgovorimo mnoštvo groznih fora u redakciji koje ne uđu u emisiju. To su fore koje su nam smešne jer znamo da su pogrešne. Ne mogu da ih izdvajam jer su mi sve podjednako drage, a i jer ne želim da ljudi znaju kakav sam ja zapravo kreten niti kolike su budale moje kolege“, opisuje Marković.

Kada je reč o njemu lično, kaže da postoji gomila tema o kojima jednostavno ne pravi fore, mada ne može da kaže da to baš nikada u životu neće uraditi. „To su klasične teške teme poput pedofilije, genocida ili feminizma. Ne pravim fore na te teme, ne zato što mislim da nisu za šalu, već zato što mislim da ne umem da napravim dobru foru na te teme, pa postoji velika šansa da fora bude pogrešno shvaćena. Srećom postoji gomila komičara koji umeju to da rade“, dodaje Marković, i navodi primer komičara koji je poznat po ‘snalaženju’ u ovom polju.

„Louis CK mi prvi pada na pamet kao neko ko ume odlično da prevari publiku da se smeje nečemu čemu nikada nisu mislili da će se smejati. Mada ne znam koliko je ok sada navoditi njega kao dobar primer jer mu poslednja fora sa vađenjem penisa pred dve žene nije baš uspela.“

 

Ne možemo da budemo baš toliko osetljivi

„U teoriji, granica slobode govora u humoru ne postoji, osim kad te nešto baš mnogo pogodi. Ima mnogo dobrih viceva sa crnim humorom i dosta su super dok ti nije bliska tema“, kaže za Talas Marko Somborac, crtač stripova, i dodaje da je uvek pitanje da li ćemo biti jednako slobodoumni kada nas neka tema lično dotiče. „Ne možemo da budemo baš toliko osetljivi, ipak nije smak sveta ukoliko nas neka fora uvredi“, dodaje Somborac.

Kada je reč o njegovom iskustvu, ističe da lično nije imao problema sa uvređenom publikom budući da se uglavnom bavi pitanjima poput korupcije, a „baš ga je briga“ da li će neki političar zbog toga da se uvredi. „Ali kad su neke teme poput bolesti, ne bih mogao da kažem da sam baš imun – to dolazi s godinama, malo sam i ja sada konzervativniji, oprostite mi Jutjuberi i mlađi čitaoci“, dodaje Somborac.

Govoreći o dobrim primerima humora koji nije politički korektan i koji ne vodi računa o tome da li će se neko naći uvređenim, naš sagovornik navodi kultne serije Leteći cirkus Montija Pajtona i Simpsonove. „Pretpostavljam da su oni danas politički nekorektni, ali volim taj old skul humor koji bi sada bio problematičan“, dodaje.

Konačno, Somborac kaže da mu čitava priča oko vređanja nečijim humorom liči na white people problems – „imamo hranu, posao, i šta nam je sad ostalo, da plačemo ceo dan jer nas nešto vređa. Mislim da je još ranije to rešeno tako što svi prave fore na svoj račun – Meksikanci o Meksikancima, Jevreji o Jevrejima, oboleli od lupusa o lupusu, i to je sve u redu, nema potrebe za vređanjem, a pogotovo sa dušebrižnicima koji čak i nisu blizu nekog problema, nego su, kako kaže ćale od Bake praseta – sablažnjivi. Umesto da se svi super zezamo“, poručuje on.

 

Sloboda govora ne sme da se ograničava zbog mogućnosti da neko bude uvređen

Komičar koji je u proteklim godinama postao simbol političke nekorektnosti, Riki Žervej, nebrojeno puta objašnjavao je zbog čega veruje u neprikosnovenu slobodu govora u humoru. U jednom intervjuu istakao je da je „glupost verovati da neki ljudi zaslužuju da čitavog života nikada ne budu uvređeni“, a da je posebno važan slučaj univerziteta, budući da ne postoji bolje mesto za razmenu ideja i različitih mišljenja.

„Ako se kreten ponaša kao kreten, imate pravo da mu kažete da je kreten. To je dobar sistem“, objasnio je Žervej uz poentu da sloboda govora ne sme da se ograničava zbog mogućnosti da neko bude uvređen, već naprotiv – treba nam više slobode govora i to je jedini način da se ukaže na različite probleme.

„Ono što nije dobro je ideja da ne smete nešto da kažete da se neko ne bi uvredio. Previše je neodređeno i onda imate posledice – ’ako ja ne mogu da radim ovo, ti ne možeš to’ i tako u krug“, upozorava poznati komičar.

Na istoj liniji je i argumentacija o govoru mržnje – svako ograničavanje slobode govora, sve dok taj govor ne iskazuje direktne pretnje i pozive na nasilje, otvara prostor za dalje ograničavanje sloboda po pomenutom principu: „ako ja ne mogu ovo, ne možeš ni ti to“.

Kada razmišljamo o granicama slobode govora, veoma je važno da razumemo potencijalne posledice njihovog postavljanja. U jednom scenariju, ukoliko neko zahteva od institucija (bio to fakultet ili država) da, zbog toga što je uvređen, osudi ili sankcioniše nečiji govor, to otvara klizav teren za sva buduća ograničenja koja ne možemo da predvidimo, a koja mogu da budu ogromna. S druge strane, ukoliko je svima dozvoljeno da govore sve što žele, štetna ponašanja ili stavovi (poput homofobije ili mizoginije, sve dok nije reč o pozivu na nasilje ili pretnji nasiljem) se lakše raspoznaju i nailaze na društvenu osudu i jasno određivanje prema njima.

Ako se vratimo na primer s početka teksta, to znači da je sasvim u redu isticati da je „Korona“ žurka neumesna ili prekinuti druženje sa ljudima koji su je organizovali, dok sankcionisanje studenata i njihove slobode izražavanja otvara prostor za sve veća ograničenja osnovnih političkih i ljudskih sloboda.

 

Pročitajte i:

——————————————————————————————————————————

Ovaj tekst je nastao uz podršku fondacije Fridrih Nauman i odražava isključivo stavove autorke