Autorka

Vreme čitanja: 4 minuta

Foto: iStock

Privatne škole mogu biti pristupačne i najsiromašnijim porodicama, a kvalitet obrazovanja u njima je često viši nego u državnim školama

 

Iako u svetu postoji veliki broj privatnih škola, u Srbiji se na njih uglavnom gleda kao na mesta koja pohađaju deca bogatih roditelja, a uz to je kvalitet obrazovanja u njima navodno niži nego u državnim školama.

Upravo se ovakva slika u javnosti često koristi kao argument protiv deregulacije obrazovnog sektora jer se obrazovanje posmatra kao nešto što gotovo uvek država treba da obezbedi. Brojne privatne škole širom sveta su dokaz da je ovakva percepcija neopravdana: privatne škole mogu biti pristupačne i najsiromašnijim porodicama, a kvalitet obrazovanja u njima je često viši nego u državnim školama. Privatne škole su važne i zbog toga što su one mesta za preko potrebne inovacije u obrazovanju, a čak i da u Srbiji postoje loše privatne škole, to ne treba da utiče na automatsko odbacivanje privatnog obrazovanja kao načina za poboljšanje obrazovnog sistema.

 

Privatne škole spašavaju Afriku

Brojne privatne škole u Africi i Aziji dokaz su da privatno obrazovanje nije namenjeno isključivo bogatima. Bridge International Academies je lanac privatnih škola osnovan 2007. godine u Keniji koji trenutno uključuje preko 600 škola i u Indiji, Liberiji, Nigeriji i Ugandi, a Mark Zukerberg i Bil Gejts su samo neki od investitora. Ove škole nude obrazovanje po cenama koje su prihvatljive roditeljima u afričkim zemljama, a koji žele da pobegnu od lošeg obrazovanja u državnim školama. Neefikasno državno obrazovanje je naročito problem u gradovima koji se brzo šire, poput Lagosa u Nigeriji, gde gradske vlasti ne mogu dovoljno brzo da odgovore na potrebe velikog broja stanovnika. Škole koje su deo Bridge International Academies grupe koriste standardizovane zgrade koje su jeftine za izgradnju, dok svi profesori umesto obuke dobijaju unapred određen plan predavanja na svojim tabletima. Uštede koje su postignute na ovaj način doprinele su tome da školarina bude prihvatljiva i za roditelje nisu deo bogatijih slojeva u ovim afričkim zemljama.

Đaci koji pohađaju neku od ovih škola u Keniji postižu bolje razultate na testovima od učenika državnih škola, dok su u Ugandi učenici iz ovih škola postigli 100% prolaznost na državnim testovima, navodi magazin Forbes.

Slične pozitivne rezultate je postigla i grupa Omega Schools sa preko 38 škola u Gani, koja za svakog učenika naplaćuje školarinu manju od 1 dolara dnevno. Umesto godišnje ili mesečne školarine, roditelji mogu da plaćaju školarinu na dnevnom nivou što je odlična opcija za učenike iz siromašnijih područja. Omega Schools za samo 0.75 dolara dnevno pruža učenicima uniformu, ranac, jedan obrok dnevno i sve potrebne knjige.

Širom Afrike i Jugoistočne Azije sve su češće male privatne škole koje su namenjene najsiromašnijima – samo u Lagosu, prestonici Nigerije, postoji preko 18.000 ovakvih ustanova, a slične inicijative se polako pojavljuju i u razvijenim zemljama kao što su Ujedinjeno Kraljevstvo i Sjedinjene Američke Države. Bob Ladi je osnivač lanca privatnih osnovnih i srednjih škola Thales Academy u SAD koji postoji od 2007. godine. Thales Academy nudi pristupačne cene školarina tako što grade manje školske prostorije, bez nepotrebnih terena i velikih amfiteatara, a ove škole ne pružaju ni druge usluge koje povećavaju troškove održavanja poput menzi za učenike i autobuskog prevoza.

 

Javno-privatno partnerstvo i vaučeri – budućnost obrazovanja?

Jedan od čestih argumenata protiv privatnih škola jeste to da one povećavaju ekonomsku nejednakost u društvu i umanjuju šanse za socijalnu mobilnost. Kako bi omogućile da i učenici iz siromašnijih porodica mogu da pohađaju neku od privatnih škola, brojne zemlje eksperimentišu sa sistemom vaučera. Svakom roditelju se dodeljuje vaučer u određenoj novčanoj vrednosti putem kojeg mogu finansirati školarinu u nekoj privatnoj školi, ali roditelji mogu izabrati i da vaučer iskoriste u državnoj školi. Na ovaj način roditelji imaju veći izbor pri odabiru škola i više nisu ograničeni svojim budžetom. Ovo naravno ne znači da će vaučeri biti dovoljni za neke od najprestižnijih privatnih škola u razvijenim zemljama, ali je neosporno da je izbor drastično povećan.

Švedska je 1992. uvela sistem vaučera, a on je i dalje jako popularan – prema procenama, oko 17% učenika nižih stepena obrazovanja i oko trećine učenika viših stepena obrazovanja školuje se u privatnim školama. Istraživanja takođe pokazuju i da su roditelji i učenici zadovoljniji privatnim školama u Švedskoj.

Čile je zemlja sa najboljim rezultatima na PISA testovima u Latinskoj Americi, a od 1981. godine ova zemlja ima i sistem vaučera koji omogućava učenicima da pohađaju privatne škole. Trenutno preko 53% učenika u Čileu pohađa privatne škole koje prihvataju vaučere, a slične inicijative se pokreću i u drugim zemljama u razvoju poput Pakistana.

S obzirom na to da je obrazovanje dugo posmatrano kao previše važno da bi se u potpunosti prepustilo privatnom sektoru, brojne zemlje su eksperimentisale sa kompromisnim rešenjem koje uključuje javno-privatno partnerstvo. Ovo najčešće podrazumeva da su škole finansirane od strane države, ali da ih vode različite privatne organizacije koje imaju visok nivo autonomije u određivanju metoda nastave, iako i dalje moraju da prate određene državne smernice.

Holandija i Hong Kong, zemlje sa veoma dobrim obrazovnim sistemima, imaju veliki broj škola koje su primer javno-privatnog partnerstva. U Sjedinjenim Američkim Državama su sve popularnije čarter škole (charter schools), koje poreski obveznici finansiraju, ali ih vode privatne organizacije. Ove škole su naročito popularne među siromašnim roditeljima u okruzima sa lošim državnim školama, a brojne čarter škole imaju bolje rezultate na državnim testovima u odnosu na državne škole. Neke od najpoznatijih čarter škola u Americi su KIPP (Knowledge Is Power Program) škole i Success Academy lanac škola, koje privlače veliki broj učenika iz manjinskih zajednica, što dokazuju i ogromne liste učenika koji čekaju na upis u ove škole.

 

Zašto su privatne škole važne?

Kao što smo videli, privatne škole u različitim delovima sveta su veoma uspešne, a one mogu biti i veoma pristupačne za roditelje sa malim kućnim budžetom. Privatne škole predstavljaju važan prostor za inovacije i reforme u sektoru obrazovanja. Prosveta nikako ne treba da bude oblast u kojoj će država imati monopol, jer je upravo to način da se stvori velika inercija u samom sistemu. Dodatno, obrazovni sistem treba da bude dovoljno fleksibilan i raznolik kako bi zadovoljio potrebe različitih učenika, što se najbolje postiže u sistemu gde postoje škole sa drugačijim metodama. Ovo ne znači da ne treba da postoji set zajedničkih principa i ciljeva svih škola u jednoj zemlji, ali je od velikog značaja ostaviti dovoljno prostora da direktori škola i profesori isprobavaju drugačije pristupe, eksperimentišu sa budžetima i sredstvima u nastavi. U državi gde učenici postižu loše rezultate na PISA testovima, bez sumnje nam je potrebna veća decentralizacija i autonomija u obrazovnom sistemu, a drugačiji vidovi saradnje sa privatnim sektorom su dobar put ka boljem obrazovanju mladih.