Vreme čitanja: 6 minuta

Foto: Talas.rs

Izlazak Ujedinjenog Kraljevstva iz Evropske unije pokrenuo je više bitnih pitanja. Pored najprečeg – kakav će biti budući odnos Velike Britanije i EU, postavlja se i pitanje uloge Ujedinjenog Kraljevstva u svetu i njegove spoljne politike na globalnom nivou.

U okviru ovoga, sa stanovišta balkanskih zemalja bitno je razumeti kontekst donošenja spoljnopolitičkih odluka u UK posle Bregzita, prioritete i izazove na koje će kreatori ovih politika u UK morati da obrate pažnju. Iz perspektive Srbije, razumevanje ovih pitanja bitno je za jasno sagledavanje situacije i odnosa između Srbije i UK posle Bregzita.

Kako će izgledati politika UK prema Srbiji i Balkanu? Da li Bregzit nosi neke nove izazove ili možda neke nove prilike? Koliko su Srbija i Balkan prioritetni za spoljnu politiku UK? U okviru serijala „S one strane EU – Srbija i zapad“, Ser Ajvor Roberts, penzionisani britanski diplomata i nekadašnji ambasador Ujedinjenog Kraljevstva u Jugoslaviji, daje svoj osvrt na ova važna pitanja.

 

Talas: Šta će biti najvažniji spoljni i unutrašni faktori koji utiču na spoljnu politiku Ujedinjenog Kraljevstva nakon Bregzita? Šta očekujete da će biti fokus Ujedinjenog Kraljevstva nakon što zvanično napusti Evropsku uniju?

Ajvor Roberts: Ja sam se povukao iz britanske diplomatske službe pre nekoliko godina, pa nemojte misliti kako imam bilo kakav uticaj u kreiranju spoljne politike UK. Ipak, i dalje sam duboko zainteresovan za međunarodne odnose generalno i imam viđenje budućnosti uloge Ujedinjenog Kraljevstva.

Zvanično smo napustili Evropsku uniju, ali će druga faza pregovora o Bregzitu, koja će odrediti naš odnos sa EU na kraju tranzicionog perioda ove godine, idalje biti centralna tema u promišljanju britanske spoljne politike. Nedavni komentari od strane EU ukazuju na to koliko će ovi pregovori biti teški. Oni takođe ukazuju na detinjast pristup diplomatiji i pregovorima. Megafon diplomatija, što je uglavnom ono što je EU radila, će možda dobro oblikovati mišljenje javnosti u EU 27, ali čini da sami pregovori (koji moraju biti proces uzajamnih kompromisa, i prihvatanja rešenja koja možda nisu savršena ali su dovoljno dobra) budu puni tenzija.

Videli smo koliko je loš ovakav nefleksibilan pristup, personifikovan u Mišelu Barnijeu, bio u prvoj fazi pregovora o Bregzitu. Ostaje nada da će države članice izvršiti pritisak na pregovarače Evropske komisije da pokažu neophodnu fleksibilnost kako bi druga faza pregovora bila uspešna. U interesu svih je da UK razvije jak i ambiciozan odnos sa EU, ne samo na ekonomskom i političkom, već i na polju bezbednosti. Britanija ima jednu od najjačih vojski u Evropi i ona je u dobroj poziciji da, čak i nakon Bregzita, ima lidersku ulogu u NATO-u, OEBS-u i Savetu Evrope, ali sam bio jako razočaran što je britanska Vlada odlučila da ne pošalje nijednog ministra na Minhensku bezbednosnu konferenciju, godišnji događaj na kom se, za razliku od nekih drugih međunarodnih pričaonica, zaista ozbiljno radi.

Foto: Foreign & Commonwealth Office

Ovo ukazuje više na odricanje i izolaciju, nego na usmerenost ka spolja, interakciju i želju za jakim odnosima sa bliskim saveznicima i prijateljima u budućnosti. Kao što je moj prijatelj i bivši premijer Švedske Karl Bilt rekao: “Država koja je gotovo u potpunosti odsutna (iz Minhena) je UK. Veoma čudno. Da li je “globalna Britanija” postala potpuno introvertna?”.

Naravno da spoljna politika Britanije nakon Bregzita sa globalnim nastojanjima nije usmerena samo na Evropu. Ona želi da dopre i van Evrope do ostatka sveta i da oživi i ponovo izgradi neke od istorijskih veza koje su možda bile ignorisane ili su stagnirale ili uvenule tokom našeg fokusa na članstvo u EU. Više od 100 godina je Britanija zagovarala globalnu agendu slobodne trgovine, koja je ne samo u našem interesu, već i u interesu najsiromašnijih zemalja na svetu kojima je neophodno dati šansu da kroz trgovinu dostignu istinsku ekonomsku nezavisnost. Tako da agenda globalne slobodne trgovine ima u sebi i moralni element. Mi hoćemo da se pomerimo od protekcionističkog pristupa EU, naročito u oblasti poljoprivrede gde zajednička poljoprivredna politika, protiv koje sam se ja borio tokom 1970-ih i 1980-ih, konstantno ima negativnu ulogu u kontekstu globalne slobodne trgovine.

Pored globalne slobodne trgovine, Britanija ima mogućnost da bude lider na razgovorima UN-a o klimatskim promenama. Mi ćemo biti domaćini konferencije Ujedinjenih nacija o klimatskim promenama 2020. godine, poznate kao COP26, u Glazgovu u Škotskoj od 9. do 19. novembra. Ovo će nam omogućiti da podstaknemo međunarodnu zajednicu da krene da radi na ogromnom izazovu koji klimatske promene predstavljaju.

 

Šta ovo znači za Balkan? Koje mesto će ovaj region imati u spoljnoj politici UK nakon Bregzita?

Istorija nam pokazuje da ignorišemo Balkan na sopstveni rizik. Ostavljanje problema na Balkanu da se dalje pogoršavaju gotovo izvesno stvara probleme u drugim zemljama Evrope. Iako smo mi ostrvo, tradicionalno nismo izolovani. Zbog toga je u našem interesu da međunarodna zajednica ima pozitivnu i konstruktivnu ulogu u rešavanju preostalih problema na Balkanu. Mislim da je nerealistično očekivati da će Vlada Ujedinjenog Kraljevstva ulagati velike napore u regionu dok naš odnos sa EU tek treba da bude oblikovan, ali kada se trenutni pregovori završe, nadam se uspešno, verujem da će UK želeti i da će biti sposobna da uloži veliki trud kako bi podržala međunarodne napore u rešavanju preostalih problema. Mi smo ipak imali glavnu ulogu u pokušaju rešavanja sukoba u bivšoj Jugoslaviji 1990-ih i 2000-ih.

 

Kako se Srbija uklapa u to? Da li očekujete da će se nešto promeniti u odnosu Srbije i UK? Da li mislite da će Bregzit otvoriti neke nove mogućnosti za Srbiju?

Ne mislim da će se suština odnosa Srbije i UK promeniti. Kao što sam rekao, nije realistično očekivati da Vlada UK obraća mnogo pažnje na region Balkana dok je odnos Britanije sa EU nakon Bregzita još u procesu pregovaranja. Ipak, UK će nastaviti da podržava Srbiju u njenim naporima ka članstvu u EU, čak iako mi nismo u njoj. Ja zaista verujem da ćemo nakon Bregzita moći da razvijemo bolji odnos koji je okrenut ka budućnosti, kroz fokusiranje na stvari poput povećanja trgovine i investicija, sprovođenja važnih programa, kao što je na primer obučavanje nastavnika u svim školama u zemlji da predaju programiranje u osnovnim školama, i kroz rad na digitalizaciji. UK će uvek imati lidersku ulogu u podržavanju mera koje osnažuju vladavinu prava i bore se za slobodu medija, oblasti u kojima su konstantno potrebna poboljšanja u zemljama na Balkanu.

 

Poslednjih 20 godina glavna vizija za bolju budućnost Srbije je bila ideja o Srbiji kao članici EU. Ipak, vidimo da postoje naznake da je ovaj trend u opadanju – izgleda kao da je EU sve manje uključena u region i da je manje otvorena za njegovu integraciju, a deluje i da podrška javnosti za EU u Srbiji u opadanju. Postoje brojni razlozi za ovo, na obe strane. Takođe je tačno da nismo videli nijednu drugu viziju ili program reformi koji bi mogao da bude sličan agendi integracije EU. Da li ovo otvara prostor za veći angažman UK u rešavanju navažnijih problema?

Ja bih voleo da vidim da britanska Vlada igra veću ulogu u rešavanju preostalih političkih i bezbednosnih problema u regionu. Trebalo bi da možemo da pogledamo ponovo na neke od problema iz sveže perspektive, bez toga da ih gledamo kroz prizmu pristupa koji se vodi EU konsenzusom. Moramo da pokažemo kreativan pristup naročito u rešavanju teritorijalnih problema i osiguravanja međusobnog priznanja između Kosova i Srbije. Ja sam se dugo zalagao za razmenu teritorija kako bi se ovo ostvarilo. Mi moramo da gledamo na granice u kontekstu obezbeđivanja bezbednosti i izgradnje poverenja. Često se kaže da jake ograde vode dobrim komšijskim odnosima, ali na duže staze ja se nadam da ćemo videti granice kao linije koje označavaju različitost, a ne razdor. Kada sam razgovarao sa Milovanom Đilasom 1994. godine o granicama bivše Jugoslavije, on je jasno rekao da su on i Tito videli granice republika kao čisto administrativne i da će one vremenom nestati, kao nevidljivi šavovi. Ja mislim da je ovo razuman pristup.

 

Ako pogledamo odnos Srbije i Ujedinjenog Kraljevstva u proteklih 30 godina, šta se prema Vašem mišljenju najviše promenilo? Šta je ostalo isto?

Nemoguće je porediti odnos Srbije i UK tokom vremena kada sam ja živeo u Beogradu i danas. Moje godine u Beogradu su bile ekstremno teške, napete, obeležene ratom. Tokom 20 godina, koliko je prošlo od kada sam napustio Beograd, vraćao sam se svega nekoliko puta i svaki put sam uživao u tom iskustvu. To nije uvek bio slučaj tokom četiri godine od početka 1994. do kraja 1997. godine! Živeti u zemlji gde je jedan od glavnih igrača, mahom negativac, u ratu, ne može se porediti sa Srbijom 2020. Dok sam bio u Beogradu, britansko Ministarstvo spoljnih poslova (British Foreign Office) imala je svakog jutra sastanak kako bi se diskutovalo o bivšoj Jugoslaviji. To je bila glavna tema kojom su bili zaokupljeni naša Vlada i ministri i dovela je do tenzija u odnosima sa našim saveznicima u Nemačkoj i Americi. Srbija je sada normalna zemlja, što znači da ne zauzima više centralno mesto na pozornici u kontekstu spoljnopolitičkih problema. To je sigurno dobra stvar.

 

Da li postoji šansa za pobošljanje odnosa Srbije i UK? Na šta donosioci odluka u UK i Srbiji treba da obrate posebnu pažnju ukoliko žele da ojačaju veze i poboljšaju saradnju?

Odlučnost Britanije da radi na poboljšanju trgovine i investicija u odnosima sa ostatkom sveta otvara mogućnost za poboljšanje bilateralnih odnosa. Ako bi UK bila sposobna da odigra korisnu ulogu u rešavanju regionalnih problema, to bi doprinelo izgradnji jačih veza. Poboljšanja u trgovini i investicijama su odlična građa za jačanje bilateralnih odnosa. Kao što su to i redovne posete na ministarskom i na drugim višim nivoima u oba smera.