Foto: iStock
Dosadašnji prilično progresivan sistem oporezivanja zarada navodio je mlade uspešne ljude iz Hrvatske na odlazak, dok se to sada manje oseća
Vlada Andreja Plenkovića je u Hrvatskoj tokom prethodnih nekoliko godina sprovela 4 talasa poreskih reformi da bi poboljšala kvalitet poslovnog okruženja u zemlji. U kratkom pregledu analiziraćemo šta je tačno urađeno – i koje lekcije Srbija može da nauči iz iskustva susedne Hrvatske.
Zašto poreske reforme?
Hrvatska već godinama ima slične probleme kao i Srbija, a to se preslikava u veoma nisku stopu ekonomskog rasta u prethodnoj deceniji, čemu je najviše kumovalo loše poslovno okruženje u zemlji. U Hrvatskoj se ovo lakše podnosi nego u Srbiji jer je dohodak po stanovniku značajno viši (14.900 američkih dolara naspram 7.400), a samim tim i plate (prosečna neto plata je u junu 2019. iznosila 875 evra).
Pored toga, otvaranje tržišta rada evropskih zemalja od datuma pristupa Hrvatske EU smanjilo je unutrašnje socijalne probleme (samo nekoliko zemalja, kao što su tada Ujedinjeno Kraljevstvo, Holandija, Austrija, Slovenija i Malta, je inicijalno zadržalo neka ograničenja za radnike iz Hrvatske). Međutim, ne treba da zaboravimo ni to da je BDP Hrvatske i dalje značajno niži nego što pre krize 2008. godine. Sa 70,5 milijardi američkih doalra tada, u 2019. iznosio je 60,7 milijardi.
Istovremeno, ni stanje u javnim finansijama nije sjajno. Hrvatska je zbog visokih budžetskih deficita par godina provela i pod nadzorom Evropske komisije, da bi kroz fiskalnu konsolidaciju od 2014. uspela da smanji deficite i dođe do uravnoteženog budžeta. Ipak, javni dug u Hrvatskoj je i dalje veoma visok za zemlju tog nivoa razvoja, premda se polako smanjuje.
Javni dug i budžetski deficit Hrvatske 2012-2019. Izvor: MMF
Usled toga ni plan poreske reforme nije mogao biti previše ambiciozan da bi se očuvala fiskalna održivost. Reforma je zato bila inkrementalna – promene su bile male, mic po mic, sa željom da ona bude fiskalno neutralna: da država otprilike prihoduje novca od poreza koliko i ranije, ali da porez bude drugačije raspoređen. Glavni razlog za promenu poreskog miksa – odnosa poreskih prihoda koji potiču od različitih poreskih oblika – leži u tome što nemaju svi poreski oblici podjednaki uticaj na ekonomski rast, jer različiti faktori proizvodnje imaju i različitu mobilnost. Kapital je mobilan, rad nešto manje, a najmanje je mobilna potrošnja, o čemu smo već pisali.
Prema tome, najbolji poreski miks sa stanovišta ekonomskog rasta bio bi slučaj gde je potrošnja oporezovana nešto više od rada, a rad nešto više od kapitala.
Kako su izgledale poreske reforme u Hrvatskoj?
Prvi krug – januar 2017.
- Stopa poreza na dobit smanjena s 20% na 18% i uvedena nova stopa od 12% za poreske obveznike koji ostvaruju godišnje prihode do tri miliona kuna; ukinuta je poreska olakšica za reinvestiranu dobit.
- Ukinuta je stopa poreza na dohodak od 12%, uvedeni su novi poreski razredi i poreske stope: stopa od 24% za mesečni dohodak do 17.500 kuna (1 evro = 7,44 kune), stopa od 36% za mesečni dohodak iznad 17.500 kuna; povećan je lični mesečni odbitak s 2.600 na 3.800 kuna
- Ukinuta je snižena stopa PDV-a od 13% za ugostiteljstvo.
Drugi krug – januar 2018.
- Povećan prag za ulazak u sistem PDV-a s 230.000 na 300.000 kuna.
- Omogućen je odbitak 50% pretporeza za nabavku ili najam automobila vrednih do 400.000 kuna; samostalnim delatnostima i preduzećima takođe se priznaje 50% poreskog odbitka za troškove vezane za automobil.
- Trošak smeštaja i prehrane sezonskih radnika postaje neoporeziv, a prag za određivanje godišnjeg iznosa plate u naturi (npr. bonovi) podignut je s 400 na 600 kuna.
Treći krug – januar 2019.
- Snižena je stopa PDV-a na meso, ribu, voće i povrće, suvo mahunasto povrće, jaja i pelene, bezreceptne lekove, na usluge i povezana autorska prava pisaca, kompozitora i umetnika.
- Prag stope poreza na dohodak od 24% sa 17.500 kuna podignut je na 30.000 kuna; iznad toga stopa je 36%.
- U sistemu doprinosa na plate ukinuti su doprinosi od 0,5% za povrede na radu i doprinos od 1,7% za zapošljavanje (HZZ-ov prihod); doprinos za zdravstveno osiguranje povećan je sa 15% na 16,5%.
Četvrti krug – januar 2020.
- Smanjenje stope PDV-a sa 25% na 24%.
- Za mlade do 25 godina ukida se porez na dohodak, a oni od 26. do 30. godine života plaćaće samo 50% tog poreza.
- Prihodovni prag za nižu stopu poreza na dobit od 12% povećava se sa 3,5 miliona kuna na 7 miliona.
- Troškovi smeštaja, toplog obroka, dopunskog zdravstvenog osiguranja i vrtića biće za poslodavce porezni odbitak.
- Uvodi se porez na pića s prevelikim udelom šećera.
Efekti poreske reforme
Još je rano decidno govoriti o efektima poreske reforme jer su neke od mera tek uvedene. Sa druge strane, veliki deo primenjenih mera je neubedljiv ili nedovoljan. Jasno je da je došlo do rasterećenja zarade, kao i poslovanja malih preduzeća preko niže stope poreza na dobit za male firme i povećanja praga za ulazak u sistem PDV-a. Ovo je jako važno za hrvatsku privredu jer je dosadašnji prilično progresivan sistem oporezivanja zarada navodio mlade uspešne ljude na odlazak, dok se to sada manje oseća.
Ali izvan toga, mere poreske reforme bile su više kozmetičke nego supstantivne. Ovo se može videti prema nivou javne potrošnje u Hrvatskoj koji čak i raste u odnosu na godine pre reforme.
Prihodi opšte države u BDP-u Hrvatske. Izvor: MMF
Hrvatska ostaje zemlja koja ima veoma visok nivo javne potrošnje u poređenju sa drugim zemljama u tranziciji i u odnosu na svoj nivo privrednog razvoja. Samo Slovenija od razvijenih zemalja u tranziciji ima uporediv nivo javne potrošnje sa Hrvatskom, dok po dohotku uporedivije Bugarska i Rumunija imaju nižu javnu potrošnju.
Prema tome, jasno je da Hrvatska ima neumereno visoku državnu potrošnju. Umesto pokušaja da poreska reforma bude budžetski neutralna, bilo bi bolje da su reformske mere bile usmerene na smanjenje javnih rashoda.
Rashodi opšte države i nivo BDP-a (USD PPP) 2018. u zemljama u tranziciji. Izvor: MMF (Hrvatska u crvenoj boji)
Ovo naravno nije uvek lako ili moguće. Jedna od poreskih mera koja bi omogućila veće rasterećenje zarada bilo je uvođenje poreza na nekretnine, čime se pre svega ciljalo na ljude koji poseduju nekretninu u primorju u kojoj primarno ne žive. Ova mera je, međutim, izazvala veliki otpor u hrvatskoj javnosti, pa se nakon toga odustalo od uvođenja ovog novog poreza, a time i od većeg rasterećenja na drugom mestu.
Sve u svemu, poreske reforme u Hrvatskoj ukazuju na par stvari: da je možda politički probitačnije uvoditi veći niz manjih mera, ali čiji kumulativni efekat može biti značajniji, nego se politički istrošiti na jednom velikom potezu; da je poresko rasterećenje zarada važno, a pre svega za poslovanje malih preduzeća iz sektora usluga gde plate čine značajno veći udeo u troškovima nego u industriji. Ovakva poreska reforma u Hrvatskoj možda nije bila dovoljna da ima značajniji uticaj na privredna kretanja, ali je popravila bar neke od problema i ostavila za sobom dobar temelj na kome je moguće graditi dalje. Ali za to su neophodni drugi uslovi koji bi smanjili neproduktivne državne troškove – smanjenje administracije, reforma sistema lokalne samouprave (Hrvatska ima veliki broj veoma malih opština), privatizacija državnih preduzeća kojih ima još uvek puno, kao i poboljšanje rada sudova.
Ovo se sve nalazi u senci rastućih troškova usled starenja stanovništva što dovodi do povećanja rashoda za penzije i zdravstveni sistem. Dodatno, veliko smanjenje stanovništva usled demografskih kretanja znači da se smanjuje broj đaka u školama, te da je i tu potrebno nešto uraditi da se troškovi drže pod kontrolom. Da li će do nekih drugih konkretnijih mera doći u neko skorije vreme, ostaje da se vidi.