Strah je opravdan, rasizam nije - slučaj korona virusa

Autorka

Vreme čitanja: 5 minuta

Foto: iStock

Pre nekoliko dana, neuobičajena Fejsbuk objava Azijske robne kuće Temerin privukla je veliku pažnju na društvenim mrežama. “sta zelimo da kazemo? ovako, nemamo VIRUS!!!! i ni su svi kinezi ima virus!!! jer virus krenuo u januar.2020,a mi nismo bili u kini od prosle godine”, navodi se u objavi koja se odnosi na epidemiju korona virusa u kineskoj provinciji Vuhan koji je za sada zahvatio preko 17.000 ljudi.

sta zelimo da kazemo? ovako,nemamo VIRUS!!!! i ni su svi kinezi ima virus!!! jer virus krenuo u januar.2020,a mi nismo…

Posted by Azijska Robna Kuca Temerin on Понедељак, 27. јануар 2020.

Objava je pokrenula brojne reakcije, ali ona ukazuje i na pojavu koja se gotovo uvek dogodi paralelno sa izbijanjem novog virusa – svi ljudi koji dolaze sa geografskog područja koje je epicentar virusa (ili se percipiraju kao da dolaze odatle) posmatraju se kao rizični za prenošenje virusa. Ukoliko ste viđeni kao potencijalni rizik za prenošenje smrtonosnog virusa, bićete izloženi diskriminaciji koja može biti suptilna (ljudi neće sedeti pored vas u autobusu), ali je često i izuzetno otvorena. Upravo ovoj vrsti diskriminacije, neretko i rasizma, izložen je veliki broj osoba azijskog porekla nakon izbijanja epidemije korona virusa, a ovakva reakcija ima dugu istoriju.

 

“Svi Kinezi možda imaju korona virus”

Kada je početkom januara postalo očigledno da korona virus neće uspeti da ostane izolovan na teritoriji Kine, počeli su da se pojavljuju i prvi članci i izjave o tome na koji način se ljudi ponašaju prema Kinezima i drugim osobama azijskog porekla širom sveta.

U Italiji, turističkoj destinaciji velikog broja kineskih turista, direktor jednog muzičkog centra kritikovan je nakon što je rekao studentima iz Kine, Južne Koreje i Japana da ne dolaze na časove sve dok ne odu na lekarski pregled. Ispred jednog kafića u centru Rima istaknut je natpis “Zabranjen ulaz Kinezima”, a u italijanskom gradu Prato neki roditelji ne žele da šalju decu u školu ukoliko je pohađa i neki učenik azijskog porekla. U Francuskoj je postao popularan i hešteg “Ja nisam virus” (#JeNeSuisPasUnVirus), kako bi se skrenula pažnju na rasizam prema osobama azijskog porekla.

Preko 500 hiljada ljudi u Maleziji potpisalo je peticiju za zabranu ulaska kineskih državljana u zemlju, dok je gradonačelnik Toronta pozvao građane na toleranciju prema kanadskim državljanima koji su poreklom iz Kine. Čak i u Seulu, prestonici Južne Koreje, na prodavnicama su postali česti natpisi “Zabranjen ulaz Kinezima”. Negativna iskustva su zabeležili i studenti u Britaniji i Sjedinjenim Američkim Državama. Univerzitet Berkli u Kaliforniji je na svom Instagram profilu uvrstio “ksenofobiju” kao čestu i normalnu reakciju u slučaju virusa, ali su tu objavu kasnije povukli i za nju uputili javno izvinjenje. Nekoliko studenata azijskog porekla u Kanadi je čak na popularnoj platformi TikTok, kao odgovor na rasizam i diskriminaciju, podelilo svoju frustraciju kroz humor.

@anticsit’s been working tho #rainbowmode #fyp #foryou #foryoupage #asian #viral #funny #coronavirus #mepracticing #collegehacks #WhatWouldHarleyDo♬ original sound – henriidanger

@jeenie.weeniebetter safe than sorry I guess #coronavirus #besafe #fyp #foryou #trending♬ Crystal Dolphin – Engelwood

Nedavno je viralan postao i tvit Nadie Alam, američke doktorke, koja je podelila iskustvo svog sina i njegovih prijatelja kineskog porekla. Njih su deca u školi pitala da li su se testirali na korona virus, a zatim su pokušali da sprovedu “testiranje” nad njima. Iako ovaj incident može delovati kao samo još jedna u nizu okrutnih, ali suštinsk, nevinih dečjih igara, ta deca su verovatno bila pod uticajem suptilnog rasizma u njihovom okruženju.

“Ove nedelje, zbog mog etniciteta osećao sam se kao deo zastrašujuće i obolele mase. Ukoliko me vide kao nekog ko prenosi virus samo zbog crta mog lica, to je jednostavno rasizam”, navodi kineski student Sam Pan u članku za britanski list Gardijan. Rasizam i diskriminacija su širom sveta usmereni ne samo prema Kinezima, već i prema svima koji dolaze iz Jugoistočne Azije, a vlasnici brojnih restorana koji nude hranu iz ovog dela sveta su za medije govorili o smanjenom prometu od početka epidemije.

 

“Kinezi jedu odvratnu hranu”

Kao što je bio slučaj i 2003. godine kada je izbila epidemija SARS-a na jugu Kine, korona virus je ukazao na veliki broj predrasuda koji postoji o ishrani ljudi u Kini. Internetom je tokom januara kružio snimak žene azijskog porekla koja jede supu od slepog miša navodno snimljen u Vuhanu, gde su zabeležene prve žrtve korona virusa. Snimak su kasnije preneli mnogi mediji, a na društvenim mrežama komentarisalo se da je upravo zbog ovakvih “navika u ishrani” korona virus i nastao u Kini.

Snimak je zapravo napravila jedna blogerka 2016. godine na arhipelagu Palau, tako da nije imao nikakve veze sa korona virusom, a autorka snimka dobila je brojne pretnje smrću zbog sveopšte panike koja je nastala. Iako postoje indicije da je izvor korona virusa bila životinja, i dalje nije jasno na koji način su ljudi postali zaraženi.


Ovo je samo jedan od pokazatelja šireg trenda na Zapadu, gde ljudi često sa velikom dozom gađenja posmatraju i komentarišu ishranu Kineza i drugih naroda u Jugoistočnoj Aziji koja uključuje “neobične” životinje poput žaba, insekata, zmija, miševa i slično. Predrasude prema ishrani Kineza spadaju pod širi narativ o tome da su Azijati generalno “nečisti i prenose bolesti”, a pomenuti narativ je prisutan još od 19. veka u Americi i Evropi.

Tačno je da standardi bezbednosti hrane u Kini nisu na visokom nivou i da je to godinama unazad problem, kao i da postoji veliki broj lokalnih pijaca koje prodaju zabranjene vrste mesa i divljih životinja. Međutim, to što ljudima na Zapadu deluju “neobično” pojedine namirnice koje ljudi u Kini jedu ne znači da su one zaista odbojne – nepotrebno je reći koliko je ideja o tome šta je “normalna” hrana društveno konstruisana i uslovljena sredinom u kojoj živimo.

 

Strah je opravdan, rasizam nije

Iako su mediji prepuni anegdotalnih primera rasizma i diskriminacija usled pojave korona virusa, postoji nekoliko stvari koje treba uzeti u obzir.

Razumljivo je osećati strah i bojati se za svoje zdravlje u slučaju virusa kao što je korona, s obzirom na to da je nov i da i dalje ne znamo dovoljno o njemu. Mediji, društvene mreže i sveopšta panika doprinose tome da se strah, koji je uobičajena reakcija, mnogostruko uvećava, a iz tog straha proizilaze diskriminacija i rasizam. Nemoguće je sprečiti strah, ali je moguće kontrolisati svoje reakcije i kritički preispitati na koga usmeravamo strah.

Na primer, Sjedinjene Američke Države su početkom februara donele odluku da se zabranjuje ulaz svim strancima koji dolaze iz Kine, a da se američki državljani koji su boravili u Kini stave u poseban karantin. Slične odluke doneli su Japan, Mongolija, Singapur i Australija. Pomenuta mera je problematična jer je prema svim dostupnim podacima, ali i preporukama Svetske zdravstvene organizacije, neproduktivna i može da izazove nepredviđene negativne posledice. Zabrana putovanja ima podršku upravo zato što postoji veliki broj građana koji se oseća uplašeno i želi da spreči širenje epidemije.

Ovakva reakcija nije jedinstvena za ljude u Evropi i Americi. Kada je 2009. godine epidemija svinjskog gripa izbila u Meksiku, kineske vlasti su veliki broj putnika iz Meksika stavile u karantin sa jako lošim uslovima, a ukinuli su i letove iz Meksika u Kinu. Tadašnji ministar spoljnih poslova Meksika rekao je da ovo predstavlja neopravdanu diskriminaciju Meksikanaca od strane kineskih vlasti. Upravo zbog ovakve reakcije, izuzetno je ironično to što kineske vlasti trenutno na gotovo identičan način kritikuju države širom sveta zbog ukidanja letova i zabrane ulaska u zemlju putnicima iz Kine.

Zbog prirodne, a često i opravdane ljudske reakcije u slučaju epidemija i zaraznih bolesti, potrebno je ipak imati empatije prema grupi koja može biti ugrožena usled kolektivne histerije i uvideti da nam strah i dalje ne daje pravo da generalizujemo i aktivno diskriminišemo.