Zašto zabrana putovanja u Kinu neće sprečiti širenje korona virusa?

Autorka

Vreme čitanja: 4 minuta

Foto: iStock

Dai Juming, otpravnik poslova Ambasade Kine u Izraelu, nedavno je na konferenciji za novinare izjavio da su ga “pogrešna ograničenja, pa čak i zabrana ulaska za kineske građane” podsetila na “stare dane, stare priče koje su se dogodile u Drugom svetskom ratu, Holokaustu, najmračnijim danima u ljudskoj istoriji”. Dai je zbog ove izjave kasnije uputio izvinjenje izraelskoj javnosti, ali je njegova izjava dobar primer sve veće frustracije kineskih  zvaničnika zbog poziva za zabranu letova i putovanja u Kinu, kao i za ograničavanje ulaska u pojedine zemlje putnicima iz Kine. Ove zabrane su usledile nakon epidemije korona virusa u kineskoj provinciji Vuhan koji je za sada zahvatio preko 14.000 ljudi.

Sjedinjene Američke Države su početkom februara donele odluku da se zabranjuje ulaz svim strancima koji dolaze iz Kine, a da se američki državljani koji su boravili u Kini stave u poseban karantin. Slične odluke su doneli Japan, Mongolija, Singapur i Australija, dok su dve američke avio-kompanije za sada obustavile saobraćaj ka većini kineskih gradova. Rusija je ukinila sve letove za Kinu, a stopiran je i železnički saobraćaj. Gotovo sve velike američke kompanije, kao što su Gugl i Epl, privremeno su zatvorile deo svojih postrojenja, prodavnica i kancelarija, a poslovna putovanja u Kinu su ograničena na minimum. Korejska kompanija LG zabranila je svojim radnicima da putuju u Kinu, a ukoliko je putovanje zaista neophodno, moraće da zatraže dozvolu od rukovodstva kompanije.

Smrtnost od korona virusa je za sada manja od smrtnosti SARS-a, virusa koji je pre nekoliko godina zahvatio Kinu, ali postoji i veliki broj netačnih informacija o virusu na internetu, što objašnjava veliku zabrinutost građana širom sveta. Upravo zbog straha, zabrana putovanja je mera koja političarima i građanima često deluje kao dobra prevencija širenja zaraze i poželjna mera opreza. Međutim, podaci pokazuju da zabrana putovanja u zemlju koja je epicentar epidemije ima određene nepredviđene i negativne posledice, kao i da je upitno koliko na ovaj način zaista sprečavamo širenje virusa.

 

Šta kaže Svetska zdravstvena organizacija?

Zbog širenja korona virusa, Svetska zdravstvena organizacija (SZO) proglasila je globalnu vanrednu situaciju, ali ova organizacija ne preporučuje uvođenje zabrane putovanja u Kinu, niti ostale mere poput zabrane uvoza kineskih proizvoda. SZO navodi da se protive zabranama putovanja zbog društvenih problema koje ovakve zabrane izazivaju, kao i zbog potrebe za isporukom nepohodnih resursa u Kinu.

Eksperti navode da zabrane putovanja nanose finansijski udarac pogođenoj zemlji, kao i da može dovesti do toga da zemlje u slučaju budućih epidemija budu manje transparentne. To praktično znači da može doći do smanjenog obima deljenja informacija o virusu i zastoja u dostavi lekova. Ovo postaje još veći problem ukoliko u obzir uzmemo i to da postoji nedostatak opreme za testiranje na korona virus u Kinu, kao i da bolnice u Vuhanu imaju ograničene kapacitete, usled čega su se na internetu pojavili video snimci izmorenih lekara i uplašenih pacijenata.

Ekonomske posledice zabrane putovanja u Kinu takođe su važne, s obzirom na nižu stopu rasta kineske ekonomije i trgovinski rat sa Sjedinjenim Američkim Državama. Dodatno, Kineska komunistička partija je inicijalno pokušala da ograniči pristup informacijama o virusu Svetskoj zdrastvenoj organizaciji i zapadnim medijima, kako bi umanjila kritike zbog broja zaraženih i preminulih. Upravo zbog toga je kontraproduktivno uvoditi zabrane putovanja u Kinu i zabranu ulaska u zemlju putnicima koji dolaze iz Kine – ovo može samo dodatno smanjiti spremnost kineskih vlasti da sarađuju sa međunarodnim institucijama, kao što je SZO.

 

Da li su zabrane putovanja u prošlosti dale rezultate?

Korona virus nije ni prvi, a najverovatnije ni poslednji, virus koji se brzo proširio na veći broj zemalja. Takođe, zabrane putovanja su česta mera za kojom vlasti posežu u borbi protiv epidemija, tako da možemo kroz prethodna iskustva videti da li je ova mera bila efikasna.

Nakon što su 1980-ih naučnici identifikovali HIV/AIDS, američka administracija predvođena predsednikom Ronaldom Reganom zabranila je ulaz u zemlju zaraženim putnicima, a na sličan potez su se odlučile i brojne druge države. Međutim, ovo nije imalo nikakav uticaj na širenje HIV-a, ali uprkos tome brojne zemlje i dan danas na snazi imaju ovu zabranu. U studiji kanadskih naučnika iz 1989. godine, pomenuta mera je ocenjena kao neefikasna i kao još jedan primer diskriminacije osoba koje boluju od HIV-a.

Slične zabrane putovanja uvedene su i u jeku širenja ptičjeg gripa, a rezultati studije objavljene 2006. godine pokazuju da je zabrana putovanja imala određeni uticaj na sporije širenje virusa, ali da nije promenila krajnji broj zaraženih. Do sličnih rezultata je došla i studija koja je ispitivala uticaj zabrane putovanja u slučaju pojave svinjskog gripa 2009. godine u Meksiku – jedino što se postiže je malo sporije širenje virusa.

Skorašnji primer na kom možemo videti nisku efikasnost zabrane putovanja je epidemija virusa ebola koja je izbila 2014. godine u nekoliko zemalja Zapadne Afrike. Tada je u Sjedinjenim Američkim Državama postojao veliki pritisak javnosti da administracija predsednika Baraka Obame uvede zabranu putovanja u i iz zemalja u kojima se pojavila ebola. Stručnjaci su upozoravali da ovo ne bi samo nanelo štetu ekonomijama pomenutih zemalja, već bi smanjilo i motivaciju ljudi, naročito medicinskih radnika, koji žele da volontiraju u pogođenim zemljama. Dodatno, zabrana putovanja i dalje neće sprečiti neke ljude da pređu granice, ali o tome sada neće postojati nikakva evidencija, što stvara dalje probleme.

Ukidanje letova u zemlje gde je izbila epidemija često dovodi i do nestašice lekova i medicinskog osoblja. Pozitivan primer je avio kompanija Brussels Airlines, koja je u jeku epidemija ebole odbila da obustavi letove u Sijera Leone, Gvineju i Liberiju. Rukovodstvo ove kompanije je naglasilo da je njihova humanitarna dužnost da nastave sa letovima kako bi dopremili potrebnu medicinsku opremu i osoblje, a brojne države su pohvalile odluku Brussels Airlines-a. Kako bi se skinula stigma sa putovanja u ostale afričke države u kojima nisu registrovani slučajevi ebole, Brussels Airlines je pokrenuo i kampanju pod nazivom “Afrika nije ebola”.

 

Zatvaranje granica zbog virusa je pogrešno

Tokom vrhunca epidemije ebole, preko 67% ispitanika u Sjedinjenim Američkim Državama podržavalo je zabranu putovanja u zemlje Zapadne Afrike. Strah koji kod ljudi izazivaju epidemije novih i nepoznatih virusa nije neopravdan niti iracionalan, ali su često upitne metode za kojima potežemo u tim slučajevima. Zbog straha javnosti, političari predlažu mere koje na prvi pogled deluju razumno i očigledno, ali često ne poboljšavaju situaciju i imaju nepredviđene negativne posledice.

Stoga je u slučajevima epidemije, bilo da je u pitanju ebola ili korona virus, najbolje verovati medicinskim stručnjacima i medicinskim organizacijama koje su gotovo jednoglasne u stavu da zabrane putovanja nisu rešenje niti odgovor.