Evropski populisti i ekonomija - dijagnoze i rešenja

Autorka

Vreme čitanja: 7 minuta

Foto: News Øresund – Johan Wessman

Populisti u Evropi najčešće su prepoznatljivi po bombastičnim izjavama o propasti “Zapada” i zapadne civilizacije, strahu od migracije i migranata sa Bliskog istoka, kritikama “elita” i apelu za povratak “pravih” konzervativnih društvenih vrednosti. Deo njihovog programa na koji se najmanje obraća pažnja jesu ekonomske politike koje populisti predlažu, a koje imaju određenu podršku glasača.

Iako na trenutke deluje da su retorika i politički programi većine evropskih populističkih stranaka i pokreta slični, postoje značajne razlike u njihovom viđenju ekonomije. Ekonomski predlozi populista prepuni su nerealnih obećanja i jednostavnih rešenja, ali pronalaze podršku glasača u Evropi koji sve više brinu o globalizaciji, ekonomskoj nejednakosti i zdravstvu.

 

Poljska i Mađarska – neobičan koktel politika

Vladajuća partija Jaroslava Kačinjskog Pravo i pravda (Prawo i Sprawiedliwość) na izborima u Poljskoj prošle godine osvojila je preko 40% podrške glasača, uprkos brojnim kritikama ove partije koje dolaze iz Evropske unije. Pravo i pravda sprovodi kontroverzu reformu pravosuđa, zbog čega je više puta došla u sukob sa Evropskom komisijom i Evropskim sudom pravde.

Na prvi pogled vladajuća poljska partija deluje kao tipičan primer populizma, sa retorikom koja je često usmerena protiv multikuluralizma, “elita” i svih koji se protive porodičnim i katoličkim društvenim vrednostima. Međutim, njihove ekonomske politike odstupaju od onog što bismo očekivali do tipične populističke retorike. Pravo i Pravda se zalažu za veća državna davanja i socijalnu države šireg obima. U pitanju su jednokratna i bezuslovna novčana davanja građanima, smanjenje starosne granice za odlazak u penziju, kao i zanimljiva politika usmerena ka podsticanju nataliteta.

Kako bi podstakli natalitet, vladajuća partija u Poljskoj uvela je program Family 500+ na osnovu koga za svako dete roditelji dobijaju po 125 dolara za svako dete nakon prvog, dok se porodicama sa finansijskim problemima ovaj novac dodeljuje i za prvo dete. Ipak, za sada nema dokaza da je ovaj program zaista i doveo do povećanja stope nataliteta.

U Mađarskoj, Viktor Orban i njegova partija Fides (Fidesz) prema društvenim pitanjima imaju slične stavove kao i Pravo i Pravda u Poljskoj. Anti-migrantska retorika, ideja o “skrivenim elitama” koje kontrolišu mađarsko društvo, kritike milijarderda Džordža Soroša i borba za “tradicionalne vrednosti” neke su od ustaljenih tema u političkom programu Fidesa.

U oblasti ekonomije, ova populistička partija preuzela je netipičan pristup kojem su mediji dali naziv Orbanomics. Osnovu ovog pristupa čini smanjenje budžetskog deficita, oslanjanje na domaću potrošnju i manju zavisnost od dolaska stranih investicija. Vlada Viktora Orbana uvela je i proporcionalnu poresku stopu od 15%, smanjeni su budžetski nameti na plate radnika, kao i porez na dobit kompanija. Cene energenata za domaćinstva su takođe smanjene, a povećana je javna potrošnja kako bi se stimulisala zaposlenost. Kao i u Poljskoj, Fides aktivno pokušava da podstakne veću stopu nataliteta kroz velikodušna davanja za porodice.

 

Populizam u Skandinaviji – ekonomija u zapećku

Stranka Švedske demokrate (Sverigedemokraterna) i njihov lider Džimi Akeson prema najnovijim istraživanjima imaju podršku preko 22% podrške glasača u Švedskoj, a na izborima održanim 2018. godine dobili su 17.5% glasova. Glavni fokus ove partije je migracija, naročito migracija ljudi koji dolaze iz islamskih zemalja. Švedske demokrate povezuju visoku stopu migracije sa porastom kriminala, a godinama unazad ova partija povezivana je sa neo-nacističkim pokretima u Švedskoj. Zbog velikog priliva migranata tokom krize 2014. i 2015. godine, Švedska je primila preko 160.000 azilanata.

Ekonomija nije primarna u programu Švedskih demokrata, ali je ona deo šireg narativa o migraciji. Poznato je da Švedska ima razvijene socijalne programe i davanja, a ova populistička partija upravo to koristi kao argument za smanjenje broja migranata – ukoliko hoćemo da i dalje imamo visoka državna davanja, to nije spojivo sa velikim brojem migranata. Sistem će postati preopterećen i neće biti funkcionalan i fiskalno održiv još dugo, navode Švedske demokrate. Ovde vidimo da se oni ne protive postojećem socijalnodemokratskom modelu politika koji sada postoji u Švedskoj, već samo navode da je on međusobno isključiv sa trenutnom stopom migracije.

Slične stavove možemo pronaći i na jednom drugom mestu sa velikim brojem migranata – Sjedinjenim Američkim Državama. Političari iz Republikanske partije često kao jedan od glavnih razloga protiv inkluzivnijih i velikodušnijih programa navode upravo strah od budućeg dolaska velikog broja migranata, zbog čega bi takav sistem brzo istrošio predviđena sredstva.

 

Italija – dva suprotna pola populizma?

Pokret pet zvezdica (Movimento 5 Stelle) je italijanska partija osnovana 2009. godine, a na izborima 2018. godine postala je najveća partija u italijanskom parlamentu. Nastala kao evro-skeptičan pokret, ova partija se često svrstava među populističke, ali agenda Pokreta pet zvezdica odstupa od onog što se tradicionalno smatra “populistilčkim”. Članovi ovog pokreta stavljaju akcenat na direktnu demokratiju, probleme životne sredine i korumpiranost političkih elita, a migracija nije nešto o čemu dosta govore.

Pokret pet zvezdica se u sferi ekonomije zalaže za veća državna davanja, univerzalni dohodak za sve građane i za drastično viša ulaganja u oblasti ekologije. Održivi razvoj je visoko na listi prioriteta ovog pokreta, što praktično znači da su spremni da žrtvuju budući ekonomski prosperitet radi “zelenije” ekonomije i veće jednakosti u društvu.

S druge strane, Liga (Lega Nord) je tipičan primer evropskog desnog populizma. Ovu partiju predvodi Mateo Salvini, koji je privukao pažnju javnosti neobičnim gestovima i upotrebom društvenih mreža. Liga se zalaže za veći federalizam Italije i autonomiju, a protivi se “globalizaciji”, terminu koji populisti često koriste. Evroskepticizam je još jedno obeležje njihovog političkog programa, konzervativne društvene vrednosti (protivljenje istopolnim brakovima i podrška tradicionalnoj porodici), kao i protivljenje dolasku ilegalnih migranata preko Mediterana u Italiju.

Ekonomske politike Lige su gotovo u potpunoj suprotnosti sa politikama koje predlaže Pokret pet zvezdica. Liga se zalaže za niže poreze, manje budžetskih sredstava za državne kompanije, manji budžetski deficit i generalno podržava politike koje podstiču otvaranje novih preduzeća i biznisa. Ovde postaje očigledna velika razlika u viziji ekonomske budućnosti Italije između Lige i Pokreta pet zvezdica, a ono što ipak ove dve partije povezuje jeste bes i nezadovoljstvo političkim elitama, tehnokratama i birokratama, naročito onim u Briselu.

Francuski populizam – spoj nespojivog?

Mari Le Pen je jedna od najprepoznatljivijih žena u evropskoj politici, a njena populistička retorika fokusira se na Islam i migraciju. Kao i Orban, Le Pen često govori o pretnji koju Islam predstavlja po zapadnu civilizaciju i demokratske tekovine. Nacionalni front (Rassemblement national), stranka na čijem je čelu Le Pen, zahteva strogo ograničenje migracije na minimum, kao i ukidanje različith programa podrške migrantima koji žive u Francuskoj, poput besplatnog obrazovanja za decu iz migrantskih porodica. Pored borbe protiv “uticaja Islama” u Francuskoj, Le Pen se dugo borila i za izlazak Francuske iz Evropske unije, naročito nakon referenduma u Britaniji.

Nacionalni front je imao određene političke uspehe sa ovom agendom (na izborima za evropski parlament osvojili su preko 23% glasova u Francuskoj), ali je zbog nekoherentnog ekonomskog plana Le Pen bila žestoko kritikovana. Ekonomski predlozi Nacionalnog fronta ne mogu se lako svrstati u tipično levičarske ili desničarske – oni ne podržavaju u potpunosti slobodno tržište, žele da ograniče “negativne efekte globalizacije”, povećaju socijalna davanja poput penzija, ali da istovremeno ne povećavaju poreze. Kao i Donald Tramp, Le Pen se zalaže za veće državne protekcije domaćih biznisa i preduzeća, uz smanjenje poreza na profit kompanija. Ovaj spoj naizgled nespojivih ekonomskih politika često se naziva “ekonomski nacionalizam”, što predstavlja kombinaciju protekcionizma sa podsticanjem domaćeg preduzetništva. Emanuel Makron, predsednik Francuske koji je 2017. godine u drugom krugu izbora pobedio Le Pen, tokom kampanje napadao je sve kontradikcije i nelogičnosti u ekonomskoj viziji Nacionalnog fronta.

 

Šta je zajedničko ekonomskim predlozima populista u Evropi?

Ukoliko posmatramo retoriku populista u Evropi, jasno su vidljive očigledne sličnosti. Glavni motiv je borba protiv elita, bilo da su one u oblasti ekonomije ili politike, koje su nametnule određeni poredak koji nije u skladu sa “vrednostima” naroda u pitanju. Tu je i večna pretnja od migracije i toga da će Evropa postati “islamski kalifat”, kako je izjavio Salvini. Strah od migracija je praćen i nekada otvorenim, a nekada suptilnim i prećutnim, rasizmom i islamofobijom, kao i kritikom različitih manjina koje se ne uklapaju u ono što populisti vide kao prihvatljivo i poželjno. Kroz gotovo sve populističke partije u Evropi prisutna je ideja o ugroženosti nacionalnog identiteta i čitave zapadne civilizacije, oa je stoga potrebno da se zaštitimo na različite načine.

Globalizacija je još jedan veliki bauk kog populisti često koriste. Ovaj pojam se u ekonomskoj sferi najčešće definiše kao sve veća integracija svetske ekonomije kroz razvoj slobodne trgovine i slobodnog protoka kapitala širom sveta, a globalizacija ima i posebnu kulturnu komponentu. Najčešće se kritikuje ekonomski aspekt globalizacije, dok su ređe zamerke na globalizaciju u sferi kulture.

Upravo je globalizacija i proces sve dublje integracije svetske ekonomije ekonomska tema koju evropski populisti gađaju, ali joj pripisiju dosta različita rešenja. Kao što smo videli, pojedine partije, poput italijanske Lige, imaju izrazito pro tržišnu agendu – niski porezi i fiskalno konzervativna politika (iako nisu uspeli da to sprovedu tokom boravka na vlasti), dok partija Viktora Orbana pokušava da kombinuje socijalna davanja sa podsticanjem preduzetništva. U zavisnosti od specifičnog nacionalnog konteksta, populističke partije u Evropi nude drugačije i često dijametralno suprotne ekonomske predloge, iako često dele slične društvene vrednosti i stav o Evropskoj uniji. Takođe, zanimljiv je i čest spoj ekonomsko levih politika sa konzervativnim društvenim vrednostima i vice versa.

Upravo zbog ove raznolikosti ekonomskih politika, teško je govoriti i tome šta su tačno problemi njihovih ekonomskih planova. Uglavnom je problematičan “spoj nespojivog” – protekcionizam, veliki državni izdaci za socijalne programa zajedno sa niskim porezima i fiksalno konzervativnim bužetom. Nerealna ekonomska obećanja je gotovo uvek lakše prodati ukoliko su praćena jakim ideološkim i retoričkim narativom, što je velika prednost populističkih partija.

 

Da li je glasačima stalo do ekonomije?

Ukoliko posmatramo govore i nastup evropskih populista videćemo i da oni ne posvećuju mnogo vremena ekonomiji i ekonomskim predlozima. Stiče se utisak da je ekonomija na periferiji njihovih interesovanja i da mnogo više vremena posvećuju temi migracija, zaštite nacionalnog identiteta, porodičnih vrednosti i borbi protiv “korumpiranih elita”. Ovo je delimično zbog procene slabih tačaka populista – često je upravo nedostatak koherentne ekonomske politike najveći problem populista i prostor gde partije iz centra mogu da dobiju poverenje birača.

Međutim, ono što se postavlja kao pitanje jeste i to koliko je zapravo ekonomija važna biračima u trenutku kada su na biralištima. Ovo je naročito bitno pitanje za populističke partije, koje prevashodno i potenciraju emotivnu reakciju na realne izazove koji se nalaze pred velikim brojem evropskih zemalja. Deluje da je ključno za uspeh neke populističke partije upravo da identifikuje kako se birači osećaju povodom određene politike i da zatim to osećanje artikuliše kroz politički program, a da je sekundarno i manje bitno šta su konkretni predlozi.

U pogledu ekonomije, evropski populisti su mahom dobro uvideli da je globalizacija dobila negativnu konotaciju u očima velikog broja birača. Prema rezultatima istraživanja koje je sproveo Pew Research Center, više od 50% ispitanika iz Italije i SAD smatra da međunarodna trgovina negativno utiče na zaposlenost, a isto mišljenje deli i 49% ispitanika iz Francuske i 38% iz Japana. U Italiji je 73% ispitanika reklo da je za njihovu zemlju loše ukoliko strane kompanije kupuju domaće kompanije.

Idalje je teško govoriti o budućnosti populističkih partija u Evropi, evropski izbori održani prošle godine pokazali su da se identitet aktuelnih populističkih partija polako menja, a videćemo da li će se promene preliti i na njihove ekonomske predloge. Ono što je izvesno jeste to da je gotovo nemoguće govoriti o jedinstvenoj ekonomskoj platformi populističkih partija u Evropi – potrebno je uvedeti velike razlike i specifičnosti konteksta u kom partija postoji, a sama etiketa populiste koju brojne partije imaju ne treba da nas zavara.