Magija državnog Telekoma
Vreme čitanja: 5 minuta

Foto: Wikimedia Commons

Utisak je da na svakih nekoliko meseci vodimo rasprave o Telekomu, ali redovno izostaje bitno pitanje – da li bi privatizacija rešila neke od problema?

 

Nedeljama unazad pratimo dešavanja u vezi sa kompanijama Telekom Srbija i United Media (United Group), to jest brenda Supernova koji je deo Telekom Srbija grupe i televizije N1 koja se više ne nalazi u ponudi operatera u okviru Supernove. Među ovim kablovskim operaterima nalazi se i Kopernikus čija je kupovina od strane državnog Telekoma takođe bila predmet rasprava krajem 2018. godine.

Bez ulaženja u finese spora i njegov politički, odnosno komercijalni karakter, ovakav razvoj događaja navodi na pitanje – da li bismo vodili ove rasprave da Telekom Srbija nije u rukama države, to jest vladajuće partije?

 

Ko je vlasnik Telekoma – i šta to tačno znači

Većinski vlasnik Telekoma je Republika Srbija sa 58,11% udela u vlasništvu. Nakon države, vlasnici kapitala su akcionarsko društvo “Telekom Srbija” Beograd koje poseduje 20% akcija (Telekom je ove akcije otkupio od grčke kompanije OTE i time otkupio čitav njen udeo u Telekomu), zatim građani Srbije sa 14,95% i konačno zaposleni i bivši zaposleni koji poseduju 6,94% akcija. Međutim, kako Telekom nije kotiran na berzi, akcije manjinskih akcionara nije moguće prodati, već mogu da promene vlasnika putem ugovora o poklonu ili nasledstvu.

Da li bismo vodili ove rasprave da Telekom Srbija nije u rukama države, to jest vladajuće partije?

Telekom je većinski državno preduzeće, što znači da Vlada Srbije postavlja menadžment preduzeća. Drugim rečima – Vlada, koju de facto kontroliše jedna partija, može da odluči kako će preduzeće da posluje, ukoliko proceni da joj je to u interesu.

Tako vladajuća partija, na primer, može da kontroliše televizije sa nacionalnom frekvencijom koje nesumnjivo imaju veliki uticaj na političke procese u zemlji. Upravo o tome su i vođene rasprave kada je Telekom kupio Kopernikus, nakon čega je vlasnik Kopernikusa kupio dve velike televizije – O2 i TV Prvu.

Ovaj princip manje-više važi za svako preduzeće koje je u državnom vlasništvu u zemlji u kojoj institucije postoje samo na papiru, ali je Telekom Srbija poseban slučaj zbog svoje veličine, obima usluga koje pruža i visokih prihoda.

 

Veliki prihodi, velika sponzorstva i donacije – ali o tome ne znamo mnogo

Telekom se nalazi na 5. mestu po visini prihoda, a na 4. po visini dobiti u 2018. godini, objavljeno je u publikaciji „100 najboljih“. Prema neto odlivu gotovine od aktivnosti ulaganja, navodi se u izveštaju, Telekom Srbija je na prvom mestu.

Kada je reč o troškovima i ulaganjima, finansijski izveštaji Telekoma daju uvid u ukupne iznose, ali ne i precizne sume koje se izdvajaju za konkretne stavke – na primer, sponzorstva. Na zvaničnom vebsajtu navodi se da je Telekom Srbija ponosni sponzor brojnih sportskih klubova – među njima su, između ostalog, FK Crvena zvezda i FK Partizan, kao i KK Crvena zvezda i Vaterpolo klub Crvena zvezda. Precizne brojke o ocvm sponzorstvima, međutim, nije moguće naći.

BIRN je u ranijem istraživanju pokušao da dođe do podataka o konkretnim iznosima, ali odgovor nisu dobili, uprkos tome što je tadašnji Poverenik za informacije od javnog značaja naložio Telekomu da dostavi tražene informacije.

„Telekom Srbija kao akcionarsko društvo u državnom vlasništvu odbija da dostavi podatke, pod izgovorom da se na to preduzeće ovaj Zakon (o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja) ne odnosi i da je kao telekomunikacioni operator izložen tržišnoj konkurenciji, te bi javno objavljivanje ovih informacija narušilo načelo ravnopravnosti u poslovanju“, navodi se u tekstu BIRN-a i dodaje da je reč o kompaniji „koja je u prošlosti plaćala razne dugove Crvenoj zvezdi i Partizanu i uopšte služila kao neiscrpan izvor finansiranja za kojekakve sportsko-kulturne manifestacije širom Srbije bez jasne ideje o tome na koji način se time povećava zarada te kompanije“.

Reč je o kompaniji „koja je u prošlosti plaćala razne dugove Crvenoj zvezdi i Partizanu”

Kada je reč o donacijama, Telekom redovno objavljuje godišnji izveštaj o društvenoj odgovornosti u kojem nisu navedene konkretne brojke, već pojedinačni projekti i svrhe doniranja.

Ipak, Telekom Srbija se na listi najvećih donatora tokom 2018. nalazi na osmom mestu, objavila je organizacija Catalyst Balkans. Prema njihovim podacima, Telekom je 2018. donirao 195.318 evra, od čega je oko 10.000 evra izdvojeno za pomoć Opštoj bolnici u Leskovcu.

Dok nema ničega spornog u donacijama i sponzorstvima, postavlja se pitanje da li je opravdano da nemamo uvid u iznose koje jedna kompanija u državnom vlasništvu uplaćuje u različite svrhe.

Ovo je, izgleda, za Telekom odavno postala uobičajena praksa:

„U izveštajima Poverenika iz 2014. godine stoji da je Telekom jedan od organa koji odbijaju da se Zakon na njih uopšte i primenjuje. Ovo je CINS-u potvrdio i sam Telekom u odgovoru u kojem navode da je suštinski razlog zašto ne poštuju zakon to što se on “primenjuje na način koji nije od opšteg interesa“, navodi CINS.

 

Telekom i mediji – kupovine, oglašavanje i uticaj

Krajem 2018. godine došle je do dve kupovine medija koje su izazvale reakcije javnosti. Najpre je Telekom kupio udeo u „Kopernikus Technology“, drugog najvećeg kablovskog operatera u Srbiji, za 195 miliona evra. Stručnjaci su tada procenjivali da je Telekom preplatio Kopernikus bar duplo, a verovatno i značajno više od toga.

Potom je Srđan Milovanović, vlasnik Kopernikus Corporation Cyprus od koga je Telekom kupio Kopernikus, potvrdio da je kupio medijsku grupaciju Antenna Group koja ima vlasništvo nad TV Prvom i 02. Iako su uključeni akteri tada negirali da su dve kupovine povezane, u medijima se spekulisalo o mogućoj povezanosti i vezom sa vladajućom strankom, budući da je Srđan Milovanović brat poverenika SNS u Nišu.

“U izveštajima Poverenika iz 2014. godine stoji da je Telekom jedan od organa koji odbijaju da se Zakon na njih uopšte i primenjuje”

Pored spornih kupovina, kada govorimo o preduzećima koji su (većinski) u državnom vlasništvu, izuzetno je važno pitanje plaćanja usluga oglašavanja i marketinga. Naime, Savet za borbu protiv korupcije je u svom izveštaju iz 2015. analizirao uticaj javnih institucija na medije. U izveštaju koji je rezultat posmatranja perioda od 4 godine (2011-2014) navodi se, između ostalog:

„Savet je posebno u izveštaju apostrofirao primere spornih ugovora koje sa medijima zaključuju političari iz menadžmenta javnih preduzeća i lokalnih komunalnih javnih preduzeća. Takvim ugovorima se prilikom kreiranja konkretnih medijskih sadržaja, u zamenu za kontinuirano mesečno finansiranje medija javnim novcem, sužavaju novinarske slobode, cenzurišu informacije i potiskuje slobodno i kritičko mišljenje novinara.“

Kada je reč konkretno o Telekomu, kao i za brojne druge stavke, Savet je ostao uskraćen za potrebne informacije, čak i nakon kažnjavanja od strane Poverenika za informacije od javnog značaja, navodi se u izveštaju.

 

Državno vlasništvo u telekomunikacijama nije pravilo – već izuzetak u razvijenim evropskim zemljama

Često se o Telekomu govori kao o kompaniji od nacionalnog značaja – kao da se podrazumeva da nešto toliko vredno ne bismo mogli da privatizujemo i time se kao država odreknemo „zlatne koke“ koja nam donosi samo korist.

Međutim, ako pogledamo razvijene evropske zemlje, postaje jasno da su telekomunikacione kompanije u državnom vlasništvu više izuzetak nego pravilo – koliko god protivnici privatizacije potezali argument norveškog Telenora. Dodatno, kada upoređujemo preduzeća u državnom vlasništvu u Srbiji i Norveškoj, to ne možemo da radimo izolovano od šireg konteksta – da li su vladavina prava i institucije na istom nivou razvoja u ove dve zemlje?

Pogledajte koje su sve zemlje privatizovale svoje telekomunikacione kompanije:

Osim toga, pitanje da li Telekom donosi profit nije važna prepreka privatizaciji: ako donosi, to će se videti u većoj ceni po kojoj će biti prodat.

 

Država koja kontroliše privredu kontroliše i društvo – medije, izbore…

Već mesecima se u Srbiji odvija debata o izbornim uslovima – uz sve nijanse i različite aktere, u fokusu rasprava nalazi se činjenica da Vlada, to jeste vladajuća partija, ima nadmoćan položaj u odnosu na opoziciju. Ta nadmoć ogleda se u praktično svim sferama društva, a najlakše možemo da je uočimo kroz državnu kontrolu medija i kontrolu i zloupotrebe izbornog procesa.

Pitanje koje u svemu tome retko ko postavlja jeste – da li bi vladajuća partija mogla tako da se ponaša kada ne bi faktički kontrolisala privredu Srbije i kada ne bi, preko vlasništva u važnim preduzećima poput Telekoma, koristila novac svih nas, građana Srbije, za sopstvene političke svrhe?

Država koja kontroliše privredu, kontroliše ekonomske slobode svojih građana. Bez ekonomskih sloboda, što se kroz istoriju pokazalo u više navrata, veoma je teško, ako ne i nemoguće, ozbiljno braniti političke slobode. Država koja kontroliše privredu će mnogo lakše uspostaviti kontrolu i nad drugim aspektima društva, kao što su mediji ili izbori, pa se postavlja pitanje zbog čega u aktuelnim raspravama o izbornim uslovima zanemarujemo ogromnu (i rastuću) ulogu države u privredi Srbije.

 

Pročitajte i: Šta još treba da se desi da bismo privatizovali Telekom?