Foto: iStock
Međunarodni dan sećanja na Holokaust se od 2005. godine obeležava 27. januara – na ovaj datum 1945. godine jedinice Crvene armije oslobodile su nacistički koncentracioni logor Aušvic. Nema sumnje da je sećanje na Holokaust važno i danas, ali se sa razvojem tehnologije menja i način na koji obeležavamo ovaj dan.
Memorijalni centar Aušvic – više od milion pratilaca na Tviteru
Aušvic je najpoznatiji nacistički koncentracioni logor, a na njegovom mestu se danas nalazi muzej i memorijalni centar. Iako je poseta Aušvicu bez sumnje transformativno i emotivno iskustvo, veliki broj ljudi nikada neće biti u prilici da poseti ovaj memorijalni centar zbog čega je njegovo prisustvo na internetu i različitim društvenim mrežama od velikog značaja. Na njihovom sajtu moguće je pronaći onlajn edukativni sadržaj o Holokaustu – od same arhitekture Aušvica pa sve do umetnosti koju su za sobom ostavili zarobljenici.
Memorijalni centar Aušvic od 2009. godine ima svoju Fejsbuk stranicu, a od 2012. godine i profil na Tviteru. Iza ovih naloga stoji novinar Pavel Savicki koji se već godinama bavi istorijom i nasleđem Holokausta. U intervjuu za američki portal Insider, Savicki je izjavio kako je prilikom kreiranja naloga na društvenim mrežama bio skeptičan, ali da je vremenom uvideo da ih ljudi doživljavaju kao logičan produžetak misije ovog istorijskog mesta.
27 January 1921 | Czech Jewish woman Růžena Buschová was born in Prague. She was incarcerated in Theresienstadt Ghetto on 12 February 1942 and on 6 September 1943 deported to #Auschwitz. She did not survive. pic.twitter.com/67UdlN02Ey
— Auschwitz Memorial (@AuschwitzMuseum) January 27, 2020
27 January 1905 | Polish woman Aurelia Kohotek was born. She was a tailor. Incarcerated in #Auschwitz on 14 October 1942 (camp no. 22500). In 1944 she was transferred to KL Ravensbrück, then to KL Buchenwald. Fate unknown. pic.twitter.com/DlsLpxHVV8
— Auschwitz Memorial (@AuschwitzMuseum) January 27, 2020
Tviter profil Memorijalnog centra Aušvic je nedavno vodio kampanju kako bi dostigao 1 milion pratilaca pre 27. januara (što su i ostvarili), a na ovom profilu možemo gotovo svakodnevno pronaći istorijske podatke o Holokaustu. Pored datuma i brojki, na njihovom Tviter profilu postoji i veliki broj fotografija žrtava Aušvica sa kratkim opisom njihovih sudbina, što često izaziva i emotivne komentare. Upravo na ovaj način istorija postaje nešto blisko i dobija ljudski lik.
Memorijalni centar Aušvic putem svog profila često ukazuje i na pogrešne informacije o Holokaustu, naročito one koje se pojavljuju u medijima. Zbog upotrebe heštegova i ključnih reči, jednostavno je pronaći gde se odvija razgovor o Holokaustu na Tviteru i ukazati na pogrešne informacije. Međutim, upravo zbog toga što se na Tviteru informacije brzo dele i postaju viralne, razgovor o zaostavštini Aušvica lako postane neproduktivan i toksičan. Ovo je bilo očigledno nedavno kada se Pavel Savicki upustio u raspravu o antisemitizmu u Poljskoj tokom Drugog svetskog rata.
.@ReneeGhertZand @TimesofIsrael The title of the article is misleading. The book says about the first official transport of Jews from March 1942(as explained in the text)
The first transport to Auschwitz were 728 Poles from 14 June 1940. https://t.co/mCsvrMNoqO— Auschwitz Memorial (@AuschwitzMuseum) January 2, 2020
Onlajn zid sećanja
Ipak, Memorijalni centar Aušvic nije jedini primer ovakvog pristupa društvenim mrežama. Jad Vašem je zvanični memorijalni centar za jevrejske žrtve Holokausta i nalazi se u Izraelu, i ima preko 70 hiljada pratilaca na Tviteru. Pored toga što je na njihovom sajtu moguće pronaći čitave onlajn izložbe fotografija, Jad Vašem je povodom Međunarodnog dana sećanja na Holokaust pokrenuo akciju pod nazivom “IRemember Wall”. Akcija se sastoji u tome da svako može ostaviti svoje ime i prezime koje se zatim spaja sa jednom žrtvom Holokausta iz baze Jad Vašema. Nakon toga se na velikom onlajn zidu sećanja ova dva imena pojavljuju zajedno, sa fotografijom i kratkom biografijom žrtve. Na ovaj način javnost može aktivno da učestvuje u obeležavanju Holokausta, a projekat je sproveden u saradnji sa Fejsbukom
Remember a #Holocaust victim by joining the #IRememberWall today https://t.co/fXRteXKDsw
Yad Vashem’s IRemember Wall is a unique & meaningful opportunity for the public to participate in an online commemorative activity on #HMD2020https://t.co/G7pqRwqFiS
— Yad Vashem (@yadvashem) January 27, 2020
.
Fejsbuk ipak ne može da se pohvali konzistentnim stavom po pitanju negiranja Holokausta. Fejsbuk zabranjuje širenje govora mrženje, ali negiranje Holokausta ne svrstava u grupu izjava koje je zabranjeno deliti. Grupe korisnika na Fejsbuku koje otvoreno propagiraju “revizionizam Holokausta” imaju veliki broj članova, bez sankcija od strane Fejsbuka. Pojedine društvene mreže, kao što su TikTok i Jutjub, imaju stroža pravila u vezi sa antisemitizmom i negiranjem Holokausta, ali i dalje dolazi do različitih vrsta negiranja Holokausta.
Evina priča na Instagramu
Preneti nasleđe Holokausta budućim generacijama je od velilke važnosti, ali je otvoreno pitanje da li je staromodni načini učenja napamet podataka iz udžbenika najbolji pristup.
Projekat Evina priča pokušava da upotrebom Instagrama približi realnost Holokausta kroz oči trinaestogodišnjakinje Eve Hejman koja je zaista postojala. U 70 kratkih epizoda (koje su i dalje dostupne kao Instagram story) fenomenalna mlada glumica Mia Kvini tumači Evu i prikazuje dolazak nemačkih snaga u Mađarsku 1944. godine, kao i odlazak njene porodice u Aušvic.
Projekat su javno podržali Bendžamin Netanjahu, izraelski premijer, i glumica Gal Gadot, a iza njega stoji poznati izraelski milijarder Mati Kočavi koji je na ovaj projekat potrošio nekoliko miliona dolara. On je javno rekao da mu je cilj da na ovaj način raširi sećanje na Holokaust za koje je rekao da polako nestaje van Izraela. Sve scene su snimljene za samo nekoliko nedelja u Ukrajini, a Instagram Evin profil je do sada zapratilo preko milion ljudi. Prema nezvaničnim podacima, neke epizode imaju preko 100 miliona pregleda, što govori o tome koliko je sam način prikazivanja jedne ozbiljne teme poput Holokausta bio interesantan prvenstveno mladima koji koriste Instagram.
Ipak, Evina priča ima brojne kritičare. Neki su kritikovali ideju ovakvog prikaza zato što trivijalizuje tragediju Jevreja kroz upotrebu heštegova i emotikona. Bez obzira na to što će pojedinima spoj Instagrama i prenošenja informacija o Holokaustu delovati groteskno, nepobitna je činjenica da je mlađim generacijama ovaj format privlačan. Ovakav vid neformalnog obrazovanja nekada može biti uspešniji od suvoparnih udžbenika, ukoliko je, naravno, potkrepljen istorijskim činjenicama.
Nasleđe Holokausta postaje digitalno
Većina ljudi nikada neće videti ili posetiti neki od nacističkih koncentracionih logora. Stoga je važno da memorijalni centri na različite načine omogućavaju ljudima širom sveta da putem interneta dobiju veliki broj informacija i pristup resursima o Holokaustu. Kroz akcije na društvenim mrežama, ljudi su aktivno uključeni u održavanje i prenošenje nasleđa Holokausta. Takođe, putem aktivnog prisustva na društvenim mrežama, različite organizacije i memorijalni centri mogu privlačiti pažnju na žrtve i zlodela Holokausta gotovo svakodnevno.
Naš život se danas delimično odvija u virtuelnom prostoru, a da ne bismo nikada zaboravili ili umanjili značaj Holokausta, on mora biti konstantno prisutan kao tema za promišljanje i razgovor na društvenim mrežama i internetu, čak i ako nekima to deluje nespojivo.