Autorka

Vreme čitanja: 5 minuta

Foto: Talas.rs

Srpska IT scena poslednjih godina prolazi kroz period velikog razvoja i promena, a sve je više primera uspešnih srpskih IT kompanija. Pored uspeha u Srbiji, naše kompanije imaju uspeh i u inostranstvu – odličan primer toga je firma “Frame” koja je prodata za 165 miliona dolara i time postala najskuplja srpska startap akvizicija.

O IT kompanijama u Srbiji, projektu Tesla Nation i ulozi države u razvoju IT sektora za Talas govorio je Vukašin Stojkov, generalni direktor organizacije Startit.

 

Srpske IT firme imaju usmerenje prema globalnim tržištima. Koliko su velike i male domaće IT firme uspešne u plasiranju svojih usluga i proizvoda globalno?

Ako bismo kao referencu uzeli to koliko su ne-IT firme uspešne u globalnom plasiranju svojih proizvoda i usluga, mogli bismo reći da su one privredna čuda koja nižu neverovatne uspehe takmičeći se na slobodnom tržištu. Poznati su podaci o konstantnom rastu izvoza softvera u oblasti usluga, svedočili smo prethodne godine dve izvanredno uspešne prodaje velikih firmi, 3Lateral-a i Frame-a. Ako bismo razmišljali o aspiracijama, tome gde su se mnogo od posmatrača industrije nadali da želeli da budemo, još smo daleko o uspeha kojim bismo mogli da budemo zadovoljni.

 

Koja tržišta predstavljaju najveći fokus domaćih kompanija? Gde su domaće kompanije najprisutnije i odakle zarađuju najviše novca?

Odgovor je dosta jednostavan i predvidiv. U pitanju su razvijena, uglavnom zapadnoevropska i severnoamerička tržišta, jer tamo klijenti imaju najviše novca. Istovremeno, neke od naših firmi izvanredno posluju u raznim afričkim tržištima. Možemo reći da ima svega, ali da je najvažnije da domaći IT nastavi sa tim jednoumnim fokusom na inostrana tržišta jer je domaće tako malo i po nekim glasinama možda i politički obojeno.

Domaće IT firme se uglavnom bave pružanjem outsourcing usluga za veće strane kompanije. Međutim, čini se da u IT zajednici sve više postoji diskusija o potrebi da se fokusira na sopstvene proizvode – da se umesto jeftinije radne snage sada nude gotovi proizvodi svetskom tržištu koje bi ove kompanije same pravile. Da li već imamo neke primere, i da li je realno da će ih biti još više?

Bio bih oprezan sa vezivanjem jeftine radne snage za sektoru pružanja usluga. Izvesno ima firmi i pojedinaca koji se na tržištu takmiče snižavajući cenu, ali ih ima koji naplaćuju svoj rad tako da se približavaju nivoima delatnika sa razvijenih tržišta.

Kada pričamo o najboljim načinima za budući razvoj IT-a to je svakako pravljenje svojih proizvoda, gde imamo veliki broj uspešnih primera, i izuzetno brzo rastući broj uslužnih kompanija koje pokušavaju da naprave svoje proizvode. Moj omiljeni noviji primer je novosadska uslužna kompanija COING koja se dosta brzo transformisala u proizvodnu sa izvanredno uspešnim proizvodom Clockify. Jedan drugi je isto novosadska kompanija Alchemy, u kojoj su se veterani uslužne industrije udružili sa američkim CEO-om koji ima domensko znanje, kapacitete za uzimanje investicija i mrežu kontakata potrebne za razvoj biznisa, stvari koje često fale našim tehnolozima koji su briljantni za tu oblast, ali kao i svima nama koji zbog obrazovanja i kulture nemaju izvanredno razvijene poslovne veštine i znanja.

Imati svoj globalno uspešni proizvod koji omogućava eksponencijalni rast prihoda je apsolutno najbolji scenario, ali je OK i baviti se izuzetno visoko specijalizovanim uslugama i to odavde prodavati po cenama kakve su na razvijenim tržištima.

 

Šta bi država morala da uradi kako bi stvorila bolji ambijent za firme koje žele da razviju sopstvene proizvode i prodaju ih u celom svetu? Šta je ono što nikako ne treba da radi?

Ima puno sagovornika koji bi mogli da odgovore na ovo pitanje stručnije od mene sa stanovišta pravnog okvira. Ja bih se možda fokusirao na efekte koje država ima na iseljavanje stručnjaka, gde bih izabrao da se od mnogih faktora ovom prilikom fokusiram na  toksični javni diskurs koji neki državni predstavnici i mnogi mediji nameću.

S druge strane, duboko verujem da je u našim osnovnim i srednjim školama neophodno najskorije uvesti predmete koji će naše nove generacije podučavati principima i praksama poslovanja, preduzetništva, slobodnih tržišta.

 

Startit je, zajedno sa većim brojem domaćih i stranih kompanija, pokrenuo platformu Tesla Nation. Šta je Tesla Nation u nekoliko rečenica?

Tesla Nation je jedan od glavnih poduhvata Startita gde imamo veliku sreću da su mnoge firme podržale njegovu realizaciju i finansirale ga. Poduhvat je potpuno nezavistan od države i potpuno je privatno finansiran.

Cilj projekta Tesla Nation je (re)brendiranje zemlje tako da se do 2030. u poslovnim krugovima na razvijenim tržištima za početak prepoznaje ime Srbije, a zatim da prva asocijacija bude da je u pitanju zemlja odakle dolaze izvanredni tehnološki inovatori i profesionalci.

Cilj je da sve veći broj naših tehnoloških stručnjaka kreira tehnološke biznise u suvlasničkom aranžmanu sa poslovno dokazanim preduzetnicima sa razvijenih tržišta, te da naši uslužni stručnjaci mogu da prodaju svoje usluge po najvišim tržišnim cenama, bez diskonta baziranog na geografiji.

 

Čini se da za domaću IT scenu SAD igraju posebno značajnu ulogu – tu se nalaze najveće globalne IT kompanije, tu je izvor inovacija, u Americi ima najviše kapitala za ovakve poslove i projekte. Kako se u SAD vidi srpska IT scena? Da li postoje neki trendovi u percepcije Srbije u SAD?

Uglavnom nije prepoznata ali, anegdotarno, ima dosta pozitivnih iskustava i razloga za optimizam. Iz svih razloga koje si navela je u prvim fazama Tesla Nation-a glavni cilj da se pozicioniramo na tom tržištu.

 

Koji su do sada najuspešniji primeri saradnje kompanija iz Srbije i SAD? Da li postoje slični primeri vezani za ostale delove sveta?

Uz navedeni Alchemy imamo još par primera sjajnih sinergija gde suosnivači sede u Srbiji i Americi poput Seven Bridges Genomics-a koja je do sada uzela 100 miliona dolara investicija, Frame je takođe u toj kategoriji. Postoje mnoge američke kompanije koje ovde imaju razvojne timove tako što angažuju celokupan ili deo tima neke domaće uslužne firme, što izvesno može da se podvede pod uspešne saradnje, mada verujem da nam je u interesu da imamo što veći broj suvlasničkih aranžmana.

Izdvojio bih dva meni briljantna primera koji izvanredno dokazuju prepoznavanje domaće tehnološke izuzetnosti. Kompanija HTEC kreira neurotehnološka rešenja za lečenje PTSD-a vojnika američke vojske, dok Easy Aerial, čiji softverski razvoj i suosnivači sede u Beogradu, prodaje američkom vojnom vazduhoplovstvu PVO rešenja. Imati te institucije za klijente je izuzetno izazovno i perspektivno, i odličan signal posebno kada se na umu ima nesrećna istorija i oscilirajući odnosi naših zemalja.

 

Mnogi naši ljudi koji žive u SAD su ostvareni u IT sektoru. Da li oni predstavljaju potencijal za dalji razvoj domaće scene i da li se taj potencijal koristi u dovoljnoj meri? Kako oni mogu da više doprinesu? Da li postoje neke prepreke?

Oni su apsolutno ključni i beskrajno pomagajući, barem iz mog ličnog iskustva. U ovome se posebno ističe izvanredna organizacija Serbian Entrepreneurs koja svojim ogromnim, nesebičnim naporima na najrazličitije načine pomaže razvoj naše industrije, gde je samo jedan od mnogih primera njihov ključni doprinos tome da Google izabere jedan srpski akcelerator za prvi evropski akcelerator koji će biti deo njihove globalne mreže akceleratora, pri čemu smo upravo mi sa našim akceleratorom taj partner.

 

Nekoliko srpskih firmi je kupljeno od strane firmi iz Amerike u poslednje vreme, u akvizicijama vrednim desetine miliona dolara. Najpoznatiji je primer kompanije Frame koja je prodata Nutanixu za preko 160 miliona dolara. Osnivači ovih firmi iz Srbije poseduju veliko znanje i iskustvo, ali i socijalni i novčani kapital i želju da pomognu sceni. Koja je njihova uloga u podizanju domaćeg startap ekosistema na viši nivo? Koji su primeri dosadašnjih uspeha?

Gotovo da nema osnivača ili osnivačice, koji su izvanredno dokazani tržišnim rezultatima, koji u dosadašnjih 10-ak godina, koliko se bavimo podučavanjem i mentorisanjem startapa, nisu prihvatili naš poziv da dođu i mentorišu mlade nade. To je jako zdrava osnova za zdrav ekosistem, a nadamo se da će se to jednog dana preliti i u zdravo društvo.

Uprkos raznim skorim nesrećnim kontroverzama, čini mi se da je Branko Milutinović uložio puno truda da svojim socijalnim kapacitetom doprinese nužnim reformama u društvu, pre svega u oblasti obrazovanja i uvođenja informatičkih predmeta u škole, naravno uz beskrajnu podršku mnogih drugih ljudi gde bi bilo nužno priznati izvanredni dugogodišnji rad Dragana Tomića, direktora Microsoft-ovog razvojnog centra, na razvoju metode i kurikuluma za takvu nastavu.