Foto: Miloš Popović
Na poslednjem sajmu knjig Ministarstvo odbrane je predstavilo važan projekat na koji je čekalo nekoliko generacija potomaka Solunaca: popis žrtava Velikog rata. Čekanje se nije isplatilo jer je popis nedovršen, a izostala je ključna odrednica, mesto prebivališta pre rata zbog čega rezignirano pišem ovaj tekst.
Zašto je toliko važno odakle su žrtve? Ratovi ostavljaju duboke ožiljke na koži ljudi i društva. Razoreno društvo diše, privređuje i glasa na određeni način. Na primer, istraživanje u oblasti komparativne politike je pokazalo da ratom razorene oblasti drugačije glasaju od onih koje nisu bile zahvaćene vihorom rata, kao i da su veterani posebno posvećeni političkom aktivizmu. Poreklo žrtava bi otkrilo prostornu rasprostranjenost ratnog stradanja i omogućilo bolje razumevanje razvoja posleratnog srpskog društva.
Razoreno društvo diše, privređuje i glasa na određeni način
Isto važi i za Drugi svetski rat koji je doveo do komunističkog prevrata i osnažio autoritarnu kulturu u Srbiji. Malo toga je jasno po pitanju uticaja ratnog i posleratnog nasilja u Srbiji na jačanje nedemokratskih tekovina u narednim decenijama. Sistematsko sakupljanje podataka o žrtvama (o kome sam prošli put pisao), kao i digitalizacija postojećih popisa i mapa, omogućilo bi podrobnu analizu ovih pitanja.
Mapiranje žrtava
Ljudi koji me prate na Tviteru upoznati su sa mojim radom na mapiranju žrtava u poslednje dve godine. Sve je počelo kada sam otkrio bazu streljanih bez suda posle 1944. i napravio prvu mapu. Od tada je moj hobi evoluirao u fabriku ideja za naučne radove koje planiram da objavim u budućnosti. Od Drugog svetskog rata preko Golog Otoka pa sve do rata na Kosovu i NATO bombardovanja, do sada sam kreirao preko sto mapa koje otkrivaju krvavu prošlost naše zemlje.
My map shows identified victims of the Jasenovac concentration camp complex, Ustasha factory of death for Jews, Roma, Serbs, & political prisoners during WWII. I manually downloaded >1600 pages from JUSP database.
To the memory of the victims?#dataviz #map #rstats #bigdata pic.twitter.com/3InH34VGg8
— Mɪʟᴏꜱ Pᴏᴘᴏᴠɪᴄ (@milos_agathon) November 10, 2019
Međutim, kreiranje bilo koje od ovih mapa nikada nije bilo jednostavno jer su gotovo svi podaci smešteni u pdf formatu. Podaci koji nisu smešteni u eksel tabeli su beskorisni jer ih ne možete prikazati na mapi u bilo kom programu. Nepostojanje digitalizovanih starih mapa otvara dodatni problem preciznosti administrativnih granica. Gde su stare mape Jugoslavije iz 1930-ih, 50-ih ili 70-ih? Verovatno trule u nekom zavodu jer su ili na njih zaboravili ili im nije dozvoljen pristup zbog „državne tajne“.
Na sreću, vlade Velike Britanije i Trećeg Rajha nisu obraćale pažnju na ovu zabranu pa su replikovale važne topografske i katastarske mape Jugoslavije iz 1930-ih. Mekmaster univerzitet i brojni entuzijasti su skenirali ove mape i olakšali mi život u izradi mapa. Zahvaljujući ovim neznanim herojima moguće je, između ostalog, uraditi veoma precizne katastarske mape i povezati ih sa popisom iz 1931. i tabelama žrtava Drugog svetskog rata. Ovim dobijamo precizniji uvid u obim stradanja u prijemčivom obliku umesto dosadašnjih nepraktičnih tabela u pdf formatu.
Sledeći koraci
Izrada katastarskih mapa Kraljevine Jugoslavije u kombinaciji sa digitalizacijom popisa žrtava Drugog svetskog rata koju sam već obavio za teritoriju Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije, otvara niz mogućnosti za vizualizaciju i analizu stradanja. Jedna od njih je udeo ratnih gubitaka u stanovništvu na nivou opština za okupiranu Srbiju i NDH. Mapiranjem bih pokazao udeo žrtava u ukupnom broju muškaraca i žena, starih i mladih, kao i religijskih grupa prema poslednjem popisu iz 1931. Ovim bismo po prvi put imali predstavu o obimu stradanja na pod-državnom nivou.
Sistematizacija ovih podataka otvara mogućnost i za procenu rasta stanovništva između 1931. i 1941. čime bi proračun udela postradalog u ukupnom stanovništvu bio još precizniji. Digitalizacija podataka i njihova vizualizacija odškrinuće vrata analizi dinamike stradanja, kao i njegovog uticaja na posleratni razvoj razorenog društva.
Na umu imam nekoliko potencijalnih projekata koji me dugo zanimaju ali su podaci bili nedostupni. Neki od njih su, na primer, geografija i ekonomija masovnih zločina NDH, dok su drugi vezani za uticaj partizanskog stradanja na podršku bivšim komunističkim partijama nakon pada Berlinskog zida. Izuzetan rad Komisije za tajne grobnice Srbije na prikupljanju podataka o streljanima i nestalima pod komunističkim režimom omogućuje analizu uticaja revanšizma na razvoj srpskih regiona u periodu nakon Drugog svetskog rata. Vredne baze Centra za humanitarno pravo o stradalima tokom rata na Kosovu i NATO bombardovanja odškrinuće vrata proučavanju ovih tragičnih događaja na izbornu i partijsku dinamiku u Srbiji.
Svetlo na kraju tunela
Pre nekoliko nedelja sam saznao da je Institut za savremenu istoriju u Beogradu dobio skener za prebacivanje starih mapa iz papirnog u elektronski oblik. Vrednost skenera je ograničena, ali je poduhvat koji omogućuje neprocenjiv. EU donacija omogućuje sistematizaciju vrednih podataka, prostornu analizu krucijalnih događaja koje sam gore naveo, kao i očuvanje srpskog istorijskog nasleđa za buduća pokolenja.
Vreme, međutim, ne radi za srpske istraživače jer je karata mnogo, a posebno onih koje čame po vlažnim i memljivim prostorijama arhiva, instituta i muzeja. Ako istraju u svom naumu, poduhvatu, a ja se žarko nadam da hoće, učiniće veliku uslugu svom društvu.
Stavovi izraženi u autorskim kolumnama predstavljaju isključivo lične stavove autora, a ne stavove uredništva Talasa.