Docent na FPN-u

Vreme čitanja: 5 minuta

Foto: Flickr, Gage Skidmore

Bajden je najveći dobitnik čitavog procesa u Kongresu koji se vodi protiv Trampa

Donald Tramp je ovog meseca postao tek treći predsednik u istoriji SAD protiv koga je Predstavnički dom američkog Kongresa izglasao impičment, i koga uskoro očekuje suđenje u Senatu. Damaklov mač koji formalno visi nad njegovom glavom jeste opoziv sa mesta predsednika, ukoliko Senat utvrdi njegovu krivicu po nekoj od dve tačke optužnice Predstavničkog doma: za zloupotrebu položaja i/ili za opstrukciju rada Kongresa.

Suštinski, prilično je izvesno da ovakve kazne neće biti, jer bi za to bila potrebna podrška dve trećine američkih senatora, a Trampova Republikanska partija u ovom domu poseduje većinu. Izgledi da se dvadesetak republikanskih senatora okrene protiv Trampa su jako mali, imajući u vidu da je njegova pozicija u „velikoj staroj partiji“ (GOP) prilično čvrsta i konsolidovana. Postavlja se logično pitanje – zbog čega su uopšte demokrate pokretale ovaj proces i koje su moguće političke zgoditke očekivali od istog?

 

1. Smanjenje podrške Trampu među biračima

Ovaj ishod delovao je u avgustu (kada je u javnost isplivala afera navodnog ucenjivanja ukrajinskog predsednika Zelenskog od strane Trampa) i u septembru (kada je pokrenuta zvanična istraga o impičmentu u Predstavničkom domu) kao moguć. Najveći broj istraživanja javnog mnjenja zabeležio je pad u procentu podrške Trampu i povećanje broja građana koji podržavaju impičment. Pristalice impičmenta su, po prvi put, postale brojnije od oponenata opoziva predsednika. Dakle, logika je bila da je bitno izneti što više „prljavog veša“ Donalda Trampa u javnost, iako je izvesno da do smene neće doći, te da to bude savršen početak kampanje za izbore 2020. godine. Pri tome, nije se računalo da će stavove promeniti čvrsto jezgro Trampovih birača, kojima je on uspešno artikulisao poruku da je impičment deo neosnovane hajke na njega od strane „antiameričkih liberalnih napasti“, već kolebljivi birači i konzervativci skeptični prema Trampu.

Ipak, poslednja istraživanja pokazuju da je Tramp uspeo da konsoliduje svoju podršku i da povrati deo poverenja građana. Prema podacima specijalizovanog sajta Real Clear Politics, na osnovu agregacije podataka iz brojnih istraživanja, trenutno se (mala) većina građana ipak protivi opozivu predsednika Trampa.

Povezano:

Ne treba smetnuti sa uma i da na izborima u Americi ne važi princip „jedan čovek – jedan glas“, već da je na snazi komplikovani elektorski sistem. Zbog toga naročitu važnost dobijaju takozvane „kolebljive države“ (swing states) u kojima ne postoji jasna dominacija republikanaca ili demokrata. Prema istraživanju Vašington posta, apsolutna većina neutralnih birača (onih koji se unapred ne deklarišu ni kao demokrate ni kao republikanci) u osam „kolebljivih država“ ne podržava opoziv predsednika Trampa. Ovi građani mogu da odluče izbore u pomenutim državama, a posredno i izbore u SAD. Činjenica da oni većinski ne žele opoziv Trampa govori u prilog tome da su mogućnosti uticaja na javno mnjenje ovim postupkom ipak ograničene i da je ovakav „dobitak“ za demokrate još daleko.

 

2. Udaranje negativnog istorijskog žiga na Trampovu vlast

Podatak da je predsednik Tramp među svega nekoliko predsednika u istoriji kojima je Predstavnički dom izglasao impičment (to su Endru Džonson i Bil Klinton, mada je bilo izvesno da bi se to desilo i Ričardu Niksonu da nije podneo ostavku u toku procesa), definitivno izdvaja ovu administraciju u negativnom kontekstu. Međutim, da li to znači da će ona u istoriji samo zbog toga biti upamćena kao „jedna od najgorih“? To apsolutno ne mora da bude slučaj.

Istorijski sud o ovoj administraciji donosiće se u budućnosti na osnovu brojnih faktora, a ne samo na osnovu impičmenta

Iako postoje mnogi kritičari Klintonove i Niksonove politike u Americi, zasigurno je da su kritike na njihov račun daleko manje nego kritike na račun nekih „neimpičovanih“ predsednika, kao što su Lindon Džonson ili Džordž Buš Mlađi. Klinton je čak iz impičmenta izašao sa rekordnom podrškom od preko 60% birača za njegov rad. Dakle, ovo jeste jedan bitan podatak za istoriju, ali ne i jedini za konačan sud o Trampovoj administraciji. Administraciji koja je dovela do velikih podela u Americi i čiji rad prate brojne kontroverze, ali isto tako i administraciji koja do sada nije započela nijedan rat i pod kojom Amerika beleži veoma dobre ekonomske rezultate.

Dakle, istorijski sud o ovoj administraciji donosiće se u budućnosti na osnovu brojnih faktora, a ne samo na osnovu impičmenta.

 

3. Relaksiranje pritiska na Bajdena zbog sumnjivih radnji njegovog sina

Od svih mogućih ishoda – deluje da je ovaj ubedljivo najizgledniji, iako nije u interesu baš svih demokrata. Džozef Bajden, potpredsednik SAD u administraciji Baraka Obame, prema anketama je trenutno vodeći kandidat u trci za predsedničku nominaciju unutar Demokratske partije. Jedna od „ahilovih peta“ Bajdenove kampanje jeste problematično poslovanje njegovog sina, koje mnogi povezuju i sa njegovim likom i delom. Čitav istražni proces u pravosudnom komitetu Senata poslužio je da se javno iznesu tvrdnje brojnih diplomata i funkcionera o tome kako je Donald Tramp pokušao da uslovi vojnu pomoć Ukrajini pokretanjem istrage protiv Bajdena i njegovog sina (takozvani quid pro quo princip). Tramp je, na kraju, odustao od blokade pomoći pod pritiskom optužbi za trgovinu uticajem i Ukrajina je dobila 400 miliona dolara vojne donacije bez pokretanja istrage protiv Bajdena. O svemu ovome će se dodatno govoriti na predstojećem suđenju u Senatu.

Nakon ovog procesa, neke stvari će definitivno biti promenjene. Prvo, činjenica da se ova tema toliko potencira u javnosti će u dobroj meri ograničiti eventualnu mogućnost da Tramp ovakav pristup primeni i prema drugim državama, jer će sada biti pod lupom javnosti i oponenata za svaki takav pokušaj.

Bajden je najveći dobitnik čitavog procesa u Kongresu koji se vodi protiv Trampa

Drugo, ukoliko se u nekoj državi zaista i pokrene istraga (letonska vlada je pre nekoliko dana naglasila da istražuje određene sumnjive transakcije Hantera Bajdena), postojaće snažan utisak da je i to otvaranje posledica quid pro quo pritiska Donalda Trampa. Zbog toga će korišćenje ovog argumenta, naročito u okviru trke za demokratsku nominaciju, biti u dobroj meri deplasirano, što veoma godi Bajdenu, a škodi njegovim oponentima.

Bajden je, stoga, najveći dobitnik čitavog procesa u Kongresu koji se vodi protiv Trampa i iz njega će izaći ojačan u nadmetanje za nominaciju Demokratske partije. Ne može se reći da su sve demokrate zbog toga srećne i da je to bio osnovni razlog pokretanja postupka – ali, nesumnjivo je da je jedan deo kongresmena bliskih Bajdenu računao i na ovaj zgoditak.

 

Šta nas čeka?

Pored pomenutih, ovaj proces će sadržati i druge brojne relevantne političke aspekte. Odnosi SAD i Rusije biće zasigurno deo šire priče o Trampovom postupanju prema Ukrajini, koje je osnov za prvu tačku opoziva predsednika Trampa (zloupotreba položaja).

Glavni šou je, dakle, tek pred nama

Druga tačka (opstrukcija rada Kongresa) intenziviraće debate o granicama delovanja izvršne i zakonodavne vlasti u SAD. Izbor forme suđenja u Senatu, koja nije unapred poznata, pokazaće i u kakvom su odnosu dva doma zakonodavnog tela SAD i da li je moguće postignuti kompromis koji bi zadovoljavao i senatorsku (koja preferira kratak proces) i predstavničku većinu (koja bi želela duže i pompeznije suđenje).

Kao deo pritiska za postizanje ovog kompromisa, spikerka Predstavničkog doma Nensi Pelosi najavila je da će sačekati sa imenovanjem takozvanih menadžera (tužilaca koji će iznositi pred Senatom slučaj protiv Trampa) sve dok Senat ne objavi kakva će biti pravila procesa. Na ovaj način, demokratska većina stavlja do znanja da im nije svejedno kakva će forma suđenja biti i da su spremni na dalje političko zatezanje kako bi dobili ono što žele – dugo i temeljno suđenje predsedniku Trampu, koje bi bilo idealan početak kampanje demokrata u izbornoj godini.

Glavni šou je, dakle, tek pred nama, pa će biti i mogućnosti za određene promene u sva tri centralna motiva demokrata narednih meseci.

Pročitajte i:

 

Stavovi izraženi u autorskim kolumnama predstavljaju isključivo lične stavove autora, a ne stavove uredništva Talasa.