Ekonomske greške koje skupo plaćamo – primećivanje šablona

Glavni urednik Talasa

Vreme čitanja: 3 minuta

Foto: iStock 

U javnim raspravama, bilo u medijima ili na društvenim mrežama, često dolazi do sučeljavanja različitih verzija toga kako treba voditi ekonomsku politiku. Prilikom toga, neretko dolazi do zamagljivanja problema koji stoje pred nama ili nuđenja lakih, bržih rešenja čiji zastupnici tvrde da će vrlo brzo okrenuti stvari na bolje.

Rasprave su mahom niskog kvaliteta jer je čest slučaj da dolazi do nenameravanih logičkih grešaka ili čak da se one namerno koriste prilikom argumentacije stavova.

Zbog toga vam predstavljamo spisak najčešćih logičkih grešaka, sa primerima iz oblasti ekonomije.

Ovoga puta bavićemo se greškom primećivanja šablona tamo gde ih nema. U psihologiji se ovaj fenomen naziva apofenija, i zahvaljujući njemu grupe zvezda koju su međusobno udaljene u vremenu i prostoru primećujemo kao sazvežđa nekog određenog oblika, u palačinki koja se peče u tiganju vidimo lik Džona Lenona ili Isusa Hrista, dok kockari veruju u određene šablone u pojavi brojeva na poker aparatima, iako su sve ovo nasumične pojave.

Povezano:

Poseban primer ove logičke zablude se na engleskom zove teksaški revolveraš, na osnovu apokrifne priče u kojoj revolveraš nasumično puca na vrata štale, da bi potom ocrtao krug oko mesta na kome ima najviše pogodaka i tako sebe prikazao kao dobrog strelca. Kada se raspravlja o ekonomskim pitanjima, ovde je najčešće slučaj da se neka hipoteza postavi na osnovu određenog skupa podataka i da se onda ona predstavi kao opšte pravilo, umesto da se testira na širem skupu podataka i tako pokaže kao tačna ili netačna. Ova greška u rezonovanju slična je biranju samo slučajeva koji nam idu u korist (cherry picking), ali se od nje razlikuje jer ne dolazi do namernog odabira već je on slučajan.

 

Telenor je državno preduzeće, znači tako treba i Telekom?

Kada se pogleda broj državnih telekomunikacionih kompanija, odmah pada u oči da je Telenor preduzeće koje je u većinski državnom vlasništvu. Kada se taj primer uzme kao argument da i Telekom Srbija treba da ostane u državnom vlasništvu, zanemaruju se brojni drugi činioci koji utiču na to da državna telekomunikaciona kompanija u Norveškoj i Srbiji deluju potpuno drugačije: prva kao kompanija sa profesionalnim menadžmentom koja se kotira na berzi, a druga kao kompanija koja ima politički postavljeno rukovodstvo koje donosi veoma sporne poslovne odluke.

Što bi rekao Pašić kada su se poslanici opozicije u Skupštini Kraljevine Srbije žalili na nizak nivo parlamentarne kulture u odnosu na Englesku: „Kakvi ste mi vi Englezi, takav sam i ja Gledston.“ Između Srbije i Norveške postoje ogromne razlike u vladavini prava, poštovanju zakona i procedura, nezavisnosti sudstva, medija i državne uprave, demokratskih procedura i tako dalje, da postojeći društveni kontekst omogućava takvo poslovanje i Telenora i Telekoma Srbije.

 

Radna aktivacija korisnika socijalne pomoći

U velikom broju zemalja postoji obaveza radne aktivacije za osobe koje primaju socijalnu pomoć, po čemu je možda u regionu najpoznatija Mađarska, a kod nas je ova mera uvedena 2014. godine. Cilj ove aktivacije, barem kako je ona osmišljena u razvijenim evropskim državama, jeste da se poveća zapošljivost ranjivih kategorija.

Ljudi koji primaju socijalnu pomoć često nailaze na ozbiljne prepreke na tržištu rada (bolest, invaliditet, nedostatak kvalifikacija i obrazovanja itd), pa bi program obavezne radne aktivacije gde bi oni tokom nekog kraćeg perioda morali da rade dodeljene im poslove trebalo da poveća njihove šanse da pronađu zaposlenje. Oni bi tokom tog programa stekli neka nova znanja i veštine koje bi kasnije mogli da iskoriste, što bi trebalo da im poveća samopouzdanjes u traganju za poslom.

Ono što radi u Švedskoj, a ne radi u Srbiji, jeste ostatak okruženja

Međutim, ono što radi u Švedskoj, a ne radi u Srbiji, jeste ostatak okruženja: nedostatak ovih programa aktivacije kod nas sastoji se u tome što uglavnom nisu praćeni programima obuke i dokvalifikacije, već se sve završi podelom grabulja i zahtevom da se pokupi opalo lišće u parku. Ovo nam pokazuju i podaci Nacionalne službe za zapošljavanje koji govore da veoma mali broj ljudi koji prolazi kroz ovakve programe kasnije pronađe posao.

Pored toga, ovakvi programi imaju smisla u zemljama Zapadne Evrope gde je stopa nezaposlenosti veoma niska, ispod 5%, pa se tamošnja preduzeća suočavaju sa nedostatkom radne snage, dok je u Srbiji koja ima i dalje visoku stopu nezaposlenosti stanje drugačije. U Srbiji je izvan većih gradova jako teško pronaći posao, naročito u slučaju radnika sa niskim kvalifikacijama koji i predstavljaju najveći broj onih koji dugo čekaju na zaposlenje (takođe prema podacima NSZ).

 

Kako da prepoznamo i izbegnemo ovu grešku?

Važno je proveriti navode – nešto što može da radi u Nemačkoj ne mora da daje dobre rezultate i u Srbiji jer društveni fenomeni obično nisu izolovana ostrva već čine deo društvenog okruženja. Sve tvrdnje treba proveriti – ali ne samo na skupu podataka koji često može da bude pristrasan, već na nekom skupu koji je malo veći i koji sadrži primere koji su međusobno udaljeni. Drugim rečima, ako pominjemo Nemačku, Švedsku ili Francusku, dajte da proverimo kako je i u Rusiji, Turskoj, Rumuniji ili Bosni i Hercegovini. Tek na osnovu takvog preispitivanja bi trebalo da podržimo ili osporimo neke tvrdnje.

Pročitajte i: