“Na nama je da probudimo dobro u njima” - rediteljka Marina Kovačević o resocijalizaciji kroz umetnost

Autorka

Vreme čitanja: 4 minuta

Foto: Institut za performativne umetnosti i socijalni rad

Na Međunarodni dan prava deteta 20. novembra u Kruševcu izvedena je predstava ”O bogovima, herojima i ostalim vitezovima”, ali ona nije odigrana u običnom pozorištu sa običnim glumcima. Štićenici vaspitno-popravnog doma u Kruševcu preuzeli su glumačke uloge, a predstava je izvedena upravo u ovom domu. Iza čitavog projekta nalazi se Marina Kovačević, rediteljka, doktorantkinja na Fakultetu dramskih umetnosti i direktorka Instituta za performativne umetnosti i socijalni rad (CRI).

“Kreativni rad je ovde mogućnost da se dosegne nešto više od puke stvarnosti, da se prevaziđu ograničenja i okviri nametnutog”, kaže u razgovoru za Talas Marina Kovačević. Institut za performativne umetnosti i socijalni rad je nevladina organizacija koja se bavi socijalnom rehabilitacijom, a naročito je važan njihov rad sa osuđenicima kojima se kroz različite programe pružaju veštine za kasniju reintegraciju u društvo.

Foto: Miloš Miladinović

“Osnovna ideja CRI instituta je pružanje novih modela usluga socijalne podrške, kao i razvijanje humanističke etike i inovativnih formi resocijalizacije kroz performanse i druge vidove umetničkih procesa, kao i kroz istraživanja i edukacije namenjene prevenciji i osnaživanju marginalizovanih i neprilagođenih grupa, sa posebnim akcentom na osuđeničku populaciju”, naglašava Kovačević.

 

Sloboda nije vredna ukoliko ne uključuje i slobodu da se greši

Rehabilitacija osuđenika nije tema koja je naročito zastupljena u našoj javnosti, a gotovo da nema apela za promenu načina na koji ova lica nakon odsluženja zatvorske kazne reintegrišemo u društvo. Upravo zbog toga, Marina Kovačević je odlučila da pokuša inovativan pristup ovom problemu.

Kako sama kaže, njen rad zapravo kroz “spoj kreativnih procesa i socijalnog osnaživanja vraća moć da autonomno i konstruktivno kreiraju sopstvene živote, poput kreiranja predstava koje smo do sada uradili”. Kroz ovaj rad, osuđenici i štićenici kazneno-popravnih domova imaju priliku da otkriju talente, kao i mogućnost da drugačije izraze svoje ličnosti i artikulišu afekte, koji nisu destruktivni i nasilni, već kreativni i podsticajni.

“Samim tim postaju svesni svoje nove budućnosti, koja bi nakon odsluženja kazne mogla da im pruži mogućnost za život u skladu sa pozitivno-pravnim normama, iz čega bi korist imali osuđenici, članovi njihovih porodica, s obzirom da su neki od njih roditelji male dece, kao i društvo u celini”, kaže Kovačević.

 

“Zapisi iz podzemlja” i Alan Ford

Marina Kovačević je sa osuđenicima Okružnog zatvora u Beogradu radila na izvođenju pozorišne predstave po motivima iz romana Fjodora Dostojevskog „Zapisi iz podzemlja“, dramatizaciju stripa „Alan Ford“, predstave „Paris i Helena“ sa štićenicima bolnice „Dr Laza Lazarević“, kao i predstave u ženskom zatvoru u Požarevcu.

“Zapisi iz ćelije broj 12“, dramatizacija dela Dostojevskog ‘’Zapisa iz podzemlja’’, izvedena je čak sedamnaest puta u najvećim srpskim kazneno-popravnim zavodima, kao i za širu javnost u Domu omladine. O ovoj predstavi snimljen je istoimeni dokumentarni film koji je premijerno prikazan na međunarodnoj konferenciji u Njujorku krajem septembra 2016. godine, a film je posle premijere krenuo na turneju po američkim zatvorima. On je bio prikazan i u federalnim zatvorima u Mičigenu, Kentakiju i Sen Kventinu, kao deo programa rehabilitacije za američke osuđenike.

“Na ovo sam jako ponosna, jer su se po prvi put povezale srpske i američke institucije na ovom nivou. Pored toga što sam promovisala uspešnu zatvorsku praksu u srpskim zatvorima, u federalnim zatvorima u Sen Kventinu i Kentakiju sam bila edukant njihovih uspešnih programa”, navodi Marina Kovačević.

Komentarišući razlike između srpskih i američkih zatvora, Kovačević kaže da ni po čemu ne zaostajemo za njima. “Mi ni u jednom pogledu ne nazadujemo za američkim zatvorima u poštovanju ljudskih prava. Oni imaju strožu hijerarhiju kazni, a mi imamo humaniji pristup” dodaje Kovačević.

Kao primer inovativnog pristupa rehabilitaciji u Srbiji, Kovačević je navela resocijalizaciju osuđenika uz pomoć pasa, program koji se sprovodi u samo nekoliko američkih zatvora i svega tri zatvora u Evropi, od kojih je treći KPZ Sremska Mitrovica. “Zavod u Sremskoj Mitrovici je jedini na svetu koji ima prihvatilište za pse u okviru zatvora i program kreativnog pisanja na ove teme”, ističe Kovačević. O ovom projektu snimljen je dokumentarni film „Komanda ljubav“ koji prati osuđena lica uključena u projekat resocijalizacije pomoću rada sa psima. Sličan model rada se primenjuje i u vaspitno-popravnom domu u Kruševcu. “Štićenici rade sa psima, u planu je i program šišanja pasa, takođe na mojim radionicama verbalizuju osećanja koja ostvaruju u interakciji sa psima, prepravljaju grčke tragedije u pozitivan ishod, sve sa porukom ‘uzeti život u svoje ruke’, pozitivan ishod je moguć i mi ga određujemo”, naglašava Kovačević.

Da bi ovakvi projekti mogli da zažive, pored dobre volje, potrebna je i pomoć nadležnih institucija. U razgovoru za Talas, Kovačević navodi da je Uprava za izvršenje krivičnih sankcija pri Ministarstvu pravde od samog početka pokazala razumevanje za ovakve vidove resocijalizacije. “Bez njihove dozvole ovi programi ne bi mogli da zažive i u tom smislu je pokazana i ogromna hrabrost”, dodaje ona. Podršku programima pružili su i Misija OEBS-a u Srbiji, nemačka organizacija HELP, kao i Evropska unija.

 

“Osuđena lica su takođe ljudi”

“Verovala sam da će ih stvaralački proces privući, uvući u igru i pozitivno transformisati i to se zaista dogodilo. Oni prihvataju ulogu i kroz nju bivaju ono što možda nikada nisu imali priliku da budu”, kaže Marina Kovačević. Ona ističe da učesnici pomenutih programa često dolaze iz disfunkcionalnih porodica i da im umetnost omogućava da osmišljavaju i grade nove priče. “Nije na nama da sudimo o njihovim delima, već da probudimo ono dobro u njima, a kreativni rad i ovakvi programi su put u takve promene”, dodaje Kovačević.

Resocijalizacija je kao koncept značajna za celokupno društvo, ne samo za lica koja su osuđenici.

“Osuđena lica su takođe ljudi, deo su ovog društva i kao takve ih moramo prihvatiti. Mi se zalažemo za davanje šanse da, kroz postojanje ovakvih programa, osuđena lica razviju nove osobine i kreativne veštine, a samim tim i drugačiji pogled na svet, čime povećavamo šansu da se vrate u društvo bolji. Svima je u interesu resocijalizacija, jer ti ljudi su naše buduće komšije”, poručuje Kovačević.

Predstavu štićenika vaspitno- popravnog doma u Kruševcu “O bogovima, herojima i ostalim vitezovima” beogradska publika imaće priliku da vidi u Domu omladine 11. decembra u 19h, a ulaz je slobodan.