Foto:
Prošle godine UN Women u Srbiji napravio je VR (virtuelna realnost) film sa istim nazivom kao i naslov ovog teksta, koji se prikazivao na nekoliko lokacija tokom svih 16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama. Danas, godinu dana kasnije, ponovo sam se setila tog filma, a verujem da su ga se setili i mnogi drugi koji su ga pogledali.
Čini mi se da su veći utisak od samog filma na mene ostavile reakcije publike. Kako sam igrom slučaja bliska ekipi koja je radila na kreiranju filma, bočno sam pratila nekoliko aspekata samog procesa, te su mi stoga posebno zanimljive ove, za mene, neočekicane reakcije. Ali, da krenemo od početka…
Virtuelnu realnost možemo da posmatramo kao neku vrstu “medija na stereoidima”
Virtuelnu realnost možemo da posmatramo kao neku vrstu “medija na stereoidima”. Osim što obezbeđuje potpuni fokus onog koji gleda, jer od opreme na glavi ni ne može da vidi ili čuje ništa drugo, posebno obrađeni zvuk i slika koji se prostiru u svih 360 stepeni čine da ono što nam je prikazano doživimo intenzivnije.
Upravo zbog toga, kada su krenuli da osmišljavaju priču koja će skrenuti pažnju na nasilje nad ženama, očekivala sam da će iskoristiti tu interaktivnost virtuelne realnosti da prenesu elemente fizičkog nasilja i da će tako sve nas gledaoce poistovetiti sa žrtvom i pogurati da odreagujemo sledeći put kada doživimo ili svedočimo nasilju.
Oni koji su ovaj film pogledali znaju da je ova moja pretpostavka potpuno pogrešna. U njemu ipak nema niti jedne scene fizičkog nasilja. Tokom svih 5 minuta filma vidimo samo ženu u svom stanu i čujemo njen unutrašnji dijalog kojim opravdava grubo ponašanje svog partnera.
- “Umoran je, a ja sam morala baš sad da otvorim tu temu…”
- “Ma, ja sam kriva”
- “Sve je u redu”
- “Izvini, ljubavi”
I očigledno se u tom unutrašnjem dijalogu pronašao veliki broj ljudi — i to ne mislim samo na žene od kojih su mnoge ostale ukočene nakon završetka filma, već i muškaraca. Značajan deo njih je odlučio da dođe ponovo, ovaj put sa drugim bliskim osobama iz svog života — sestrama, majkama, prijateljicama. A bilo je i onih koji su odmahivali da to što nam je prikazano nije nasilje.
Čini mi se da smo se kao društvo već “navikli” da temu nasilja nad ženama pokrivamo kroz najokrutnija prikazivanja nasilja i brojanje žrtava i mrtvih žena iz godine u godinu. I da većina nas već ima i pripremljenu reakciju — odmahujemo glavom i sažaljevamo neke tamo žene i odnose koji nisu naši, jer u svojoj blizini još nismo primetili neki koji je toliko ekstreman. Međutim, izlaženjem iz okvira očekivanog i prikazivanjem jedne scene psihičkog nasilja dolazimo do potresa zato što smo skoro svi u manjoj ili većoj meri svedočili tome nekada u životu.
Emocionalno nasilje
Ne želim ovim tekstom da zanemarim fizičko nasilje, već da samo dodam još jednu temu koju često u ovim razgovorima preskočimo. Ne uključuju svi nasilni odnosi fizičko nasilje i ne treba da čekamo da nas, naše sestre, drugarice i mame neko udari da bismo tu osobu nazvali nasilnikom.
To što nema modrica, ne znači da nema zlostavljanja.
Nažalost, emocionalno zlostavljanje se često zanemaruje i previđa, čak i od strane onog ko ga doživljava. A ono vodi do ozbiljnih i dugoročnih posledica — psihičko nasilje češće vodi do posttraumatskog stresnog poremećaja nego fizičko.
To što nema modrica, ne znači da nema zlostavljanja
Cilj psihičkog zlostavljanja je gubljenje osećaja vlastite vrednosti i nezavisnosti, čime žrtva postaje još više vezana za svog zlostavljača i veruje da bez njega nema ništa.
Dakle, emocionalno nasilje “vezuje ruke žrtvi” da se brani i ode. I to čak i onima koje mogu sebi da obezbede ekonomsku nezavisnost. Da, dobro ste pročitali — žene koje su finansijski stabilne nisu imune, čak potpuno suprotno. One koje zarađuju 65% ili više ukupnog dohotka domaćinstva će češće biti emocionalno zlostavljane od onih koje zarađuju manje.
I još jedna neočekivana, a važna statistika — ovakav tip zlostavljanja u odnosu sa partnerom je doživela svaka druga osoba, a zanimljivo je da je skoro podjednako zastupljeno kod oba pola.
Zašto onda posebno obeležavamo nasilje nad ženama?
Ako sam već napomenula da su žrtve psihičkog zlostavljanja često i muškarci, zar nije nasilje nasilje, bez obzira na pol?
Odgovor je jednostavan — žene i dalje trpe znatno više nasilja od muškaraca:
- 1 od 3 žene i devojke tokom života dožive fizičko ili seksualno nasilje, najčešće od strane intimnog partnera,
- 1 od 2 žene ubijene širom sveta ubili su njihovi partneri ili porodica u 2017. godini, dok je samo 1 od 20 muškaraca ubijen pod sličnim okolnostima,
- 71% svih žrtava trgovine ljudima širom sveta su žene i devojke, a 3 od 4 ove žene i devojke su seksualno iskorišćene,
- Nasilje nad ženama je jednako ozbiljan uzrok smrti i nesposobnosti među ženama reproduktivnog doba kao i rak, a veći uzrok lošeg zdravlja od saobraćajnih nesreća i malarije u kombinaciji,
- Samo 52% žena koje su u braku ili u partnerskom odnosu slobodno donose sopstvene odluke o seksualnim odnosima, upotrebi kontracepcijskih sredstava i zdravstvenoj zaštiti,
- Širom sveta skoro 750 miliona žena i devojaka koje su danas žive bile su u braku pre svog 18. rođendana; dok je 200 miliona žena i devojaka prošlo sakaćenje ženskih genitalija.
I, šta sad?
Nemojte da sležete ramenima na nasilje koje doživljavate vi ili osoba iz vaše blizine. Ako svedočite nasilju ili ste i sami žrtva, na ovom sajtu nalazi se zaista velika količina informacija i preporuka za reakcije.
O pravnoj zaštiti za žrtvu, i kako pokrenuti krivični postupak predlažem da krenete od ovog teksta.
U našoj zemlji, nasilje možete prijaviti na posebnu telefonsku liniju koja je besplatna i radi 24/7 – 0800-100-600 – prema saopštenju MUP-a, policija reaguje odmah po pozivu u saradnji sa lokalnom samoupravom i savetovalištima za borbu protiv nasilja u porodici.
Autonomni ženski centar je nevladina organizacija koja nudi različitu podršku za žrtve nasilja — od SOS telefona preko 1-1 i email konsultacija, grupne pomoći do pravne podrške. Više informacija možete pronaći ovde.
Postoji i veliki broj drugih organizacija koji pružaju podršku širom naše zemlje, a spisak ko je sve aktivan u ovom domenu možete pronaći ovde.
Ako vas više zanima ova tema, pogotovo u Srbiji predlažem da pročitate izveštaj OEBS-a o dobrobiti i bezbednosti žena u našoj zemlji.
I za kraj, ako ste novinar koji prati i izveštava o ovim temama, obavezno pročitajte ovaj OEBS-ov vodič.