Foto: Mutualité Française
Evropi je potreban Zapadni Balkan, sada možda po prvi put u istoriji
Ne vrti se ceo svet oko Balkana. Mada se možda i vrti. Ponekad.
Ceo Balkan i dobar deo Evrope se digao na noge kada je Makron rekao NE Severnoj Makedoniji i Albaniji. Tokom protekle dve nedelje smo mogli da pročitamo različita tumačenja kakve sve mogu biti dugoročne posledice i zašto je uopšte došlo do takve odluke. Ova vest je na Balkanu, gde je podrška evropskim integracijama na istorijskom minimumu, samo doprinela još većoj sumnji u iskrene namere Evropske unije da naš deo sveta uključi u zajednicu demokratskih, razvijenih i civilizovanih država.
Međutim, ono na šta smo propustili da obratimo pažnju je malo šira slika od Zapadnog Balkana, ali i Evropske unije.
Makron greši u pristupu prema Zapadnom Balkanu
Već neko vreme nas sve prati osećaj da sa svetom nešto nije u redu, bar ne sa svetom kakav mi poznajemo i kakvom težimo. I nije. Rast populizma u Americi, rast desnice u Evropi, ekonomsko jačanje Kine, kao i odluke u međunarodnoj politici koje nas potpuno šokiraju, sve ukazuje na to da svetski poredak u kom smo do juče živeli više ne postoji. Iako ovakva konstatacija izaziva nelagodu, što pre prihvatimo da se svet promenio, pre ćemo moći da počnemo da gradimo novi sistem. I nije ovo posledica jednog lošeg američkog predsednika, jer se svet neće popraviti ni sledeće godine niti za 6 godina, ko god da bude izabran za predsednika Amerike.
Kada razgovaramo o Makronovoj odluci da kaže ne daljem proširenju Evropske unije, moramo uzeti u obzir i ovu nelagodnu istinu. Jer ono što izgleda da Makron odlično razume je činjenica da je ovo prvi put od pada Berlinskog zida da Evropa ima šansu da se osamostali i da preuzima moć za koju smatra da joj pripada u svetu. Ali i da ukoliko želi, Francuska mora da se izbori za poziciju lidera Evrope. I u tome nema ničeg lošeg, štaviše to je fer igra u međunarodnim odnosima.
Kada Makron kritikuje NATO i kada kaže da Evropska unija mora da se promeni, transformiše i ojača, pa tek onda da razmišlja o proširenju, on to radi jer razume da u svetu punom nesigurnosti i neizvesnosti, promene vode oni koji vide šanse. I ko prvi preuzme odgovornost za promene, biće onaj koji će kreirati novi svet. I to je šansa za sve: i Ameriku i Kinu i Evropsku uniju i Rusiju.
Međutim, ono u čemu Makron greši je pristup prema Zapadnom Balkanu, konkretnije greši u svom stavu o proširenju Evropske Unije na zemlje Zapadnog Balkana, a evo i zašto.
Zapadnom Balkanu je, možda više nego ikada, potrebna evropska budućnost
U okolnostima u kojima Amerika (iako i dalje najmoćnija zemlja na svetu) polako gubi svoju moć i okreće se ka sebi i svojim građanima, dok Kina sa druge strane politički, ekonomski i vojno jača svaki dan, dolazi do promena u celokupnom sistemu na kome je baziran današnji svet. Iako svet nema puno iskustva u ovako velikim promenama, mislim da je fer reći da je ovo vreme nepredvidivo koliko i nestabilno. I svašta može da se dogodi.
Takođe, uzimajući u obzir da je trenutno nemoguće proceniti dokle će ići borba titana za novi svetski poredak, ništa se ne može isključiti kao nemoguće. Na talasu promena velike sile traže svoje mesto u novom sistemu, dok se male države opredeljuju za različite strane i udružuju se u nova partnerstva i savezništva. A istorija nas je naučila da se nekada sukob svetova i ideja ne dešava (ili bar ne počinje) između velikih sila, već na periferiji sveta. I zato se vraćamo na Makrona i njegovu pogrešnu procenu da isključi Zapadni Balkan iz evropskog savezništva. U ovako nesigurnom svetu, blizu sebe treba da držiš one najranjivije i one koje će tvoji neprijatelji prve okrenuti protiv tebe, posebno ako se sa njima graničiš.
Zapadnom Balkanu je potrebna evropska budućnost sada možda više nego ikada. Evropi je potreban Zapadni Balkan sada možda po prvi put u istoriji. Ako Evropska Unija ovo ne bude shvatila uskoro, vrednosti i politike autoritarnih zemalja će vrlo lako osvajati jednu po jednu zemlju, već ionako ranjivog i slabog Zapadnog Balkana. A ukoliko Evropska unija hoće da se izbori za svoje mesto pod suncem, biće joj potrebna svaka država koju može da ima na svojoj strani. Iako se ne vrti ceo svet oko Balkana, možda se i vrti. Ponekada. A na Balkanu su se često u istoriji lomila koplja velikih sila i to ne treba zaboraviti, već iz toga učiti.
Stavovi izraženi u kolumnama na Slobodnom uglu predstavljaju isključivo lične stavove autora, a ne stavove uredništva Talasa.