"Toplo smo dočekali one koji su došli" – o danu kada je pao Berlinski zid

Autorka

Vreme čitanja: 4 minuta

Foto: NatalyaLucia

Pad Berlinskog zida je jedan od istorijskih događaja koji će zauvek u istorijskim udžbenicima ostati zapamćen kao početak kraja ere komunizma u Evropi, ali ovaj događaji ima najrazličitije implikacije i za sadašnju političku situaciju u različitim zemljama. Pored političkog značaja, Berlinski zid je i svojevrsni simbol borbe za slobodu, a njegov pad izaziva jake emocije i danas.

O političkoj situaciji koja je prethodila ovom događaju, savremenim političkim podelama između Istočne i Zapadne Nemačke, ali i uticaju koji je pad Berlinskog zida imao na njegov život za Talas je govorio Mihael Roik, direktor Kancelarije za Zapadni Balkan fondacije Fridrih Nauman.

Roik: “U to vreme niko još nije govorio ni o mogućnosti pada Berlinskog zida, a kamoli o ponovnom ujedinjenju”

Тalas: Kako se sećate političke klime u Nemačkoj neposredne pre pada Berlinskog zida?

Roik: Retrospektivno, 1989. godina je sigurno bila „najdramatičnija od 1945. godine“, kako je to rekao istoričar Andreas Viršing. Sećam se jednog sastanka na temu bezbednosti u Berlinu, maja 1989. godine kome sam prisustvovao. Jedan austrijski general doneo je komad žičane ograde sa granice, koji je demontiran tog meseca na zahtev mađarske vlade. Tako je nastala neka vrsta “zelene granice”. Do kraja avgusta, već je nekoliko hiljada građana NDR-a iskoristilo tu mogućnost za masovni beg na Zapad.

Sablasna proslava 40. godišnjice DDR-a početkom oktobra, čuvena Gorbačovljeva rečenica da „onoga ko dođe prekasno, kažnjava život“, te narastajuće demonstracije sa stalnom pretnjom mogućeg nasilja od strane državnih organa držale su posmatrače sa zapadne strane u grču. Međutim, u to vreme niko još nije govorio ni o mogućnosti pada Berlinskog zida, a kamoli o ponovnom ujedinjenju. Kancelar Kol bio je na dan pada Berlinskog zida na dugo planiranom putovanju u Poljskoj, koje je naglo prekinuo.

 

Gde ste bili i šta ste radili tog dana kada je pao zid? Da li imate neki detalj koji specifično pamtite u vezi sa tim danom?

I te kako! U to vreme sam već nekoliko godina živeo u Zapadnom Berlinu, prateći sa prijateljima i poznanicima tokom nekoliko sedmica događaje u Istočnom Berlinu, kao i u celom DDR-u. Te večeri sam, kao i mnogi drugi, na televiziji gledao čuvenu konferenciju za štampu sa članom Politbiroa Ginterom Šabovskijem. Pred kraj konferencije oko 19 časova spomenuo je – onako uzgred – novi zakon o putovanju DDR-a. Na pitanje novinara kada ti propisi stupaju na snagu, odgovorio je – mucajući i očigledno ne znajući sve detalje: “Stupa na snagu … koliko znam … trenutno, od sada”. Zapadne novinske agencije su odmah stavile akcenat na to i nekoliko minuta kasnije stigla je i prva vest o “otvaranju” zida.

Granični organi GDR-a u to vreme još uvek nisu imali bilo kakve informacije o tome. Šabovski nije pri sebi imao nikakve informacije o tome kada zakon počinje da važi i kakva je uopšte procedura podnošenja zahteva za putovanje. Ali u tom trenutku više nije bilo zaustavljanja. Kako se sve više i više ljudi okupljalo na različitim graničnim prelazima iz Istočnog u Zapadni Berlin, prvi od njih je otvoren pola sata pre ponoći, a ubrzo i nekoliko drugih. Živeo sam u blizini jednog prelaza koji nije bio otvoren to veče, ali jeste već sledećeg dana. Mnogi građani zapadnog Berlina – uključujući i mene – toplo su dočekali one koji su došli. Podignutim rukama formirali smo lukove ispod kojih su ljudi prolazili. Bio je to sjajan i opijajući osećaj. Nije uzalud reč “ludilo” bila najčešće korišćena tog, kao i narednih dana i nedelja.

 

Da li smatrate da je ovaj događaj uticao na Vaš život? Ako jeste, u kojoj meri i na koji način se to dogodilo?

Za mene i moj budući život je to bio jedan presudan događaj. Kao prvo, polovina moje rodbine je živela u DDR-u. Početkom pedesetih godina moj otac je sa samo jednim koferom otišao na Zapad iz svog zavičaja u Brandenburgu. Otišao je u posetu svojoj tetki i nije se vratio. Njegovi roditelji i četiri brata i sestre ostali su u DDR-u. Tokom mojih redovnih poseta dok sam bio dete, upoznao sam DDR. U vreme pada Berlinskog zida, bio sam stipendista Fondacije Friedrich Naumann. Fondacija je 1990. godine zaposlila takozvane “poverenike za obrazovanje”, za pet novopriključenih saveznih država. Jedan od njih, za Meklenburg – Predpomeraniju sam bio ja. Špartao sam po njoj do kraja 1990, predstavljajući fondaciju i organizujući seminare. Za sedam meseci prešao sam oko 60.000 km. To vreme između stvaranja “ekonomske i monetarne unije” 01.07.1990. godine (uvođenje zapadnonemačke marke i u istočni deo buduće jedinstvene zemlje), dana  ujedinjenja 03.10.1990.godine  i prvih saveznih izbora u Nemačkoj 02.12.1990. godine spada u najintenzivnija iskustava mog života.

 

Koliko mislite da je pad Berlinskog zida uticao na današnju unutrašnju politiku Nemačke? Da li mislite da Zid i dalje stvara podele i kakve su podele u pitanju?

Ovo pitanje uključuje mnogo aspekata. Mogu vam nekolicinu ovde naznačiti. Na brzinu može reći: Bez pada Berlinskog zida i ponovnog ujedinjenja ne bismo imali kancelarku sa Istoka, koja vlada već 14 godina. Vrlo pojednostavljeno, u principu se može reći da su kolaps DDR-a i reorganizacija zemlje nakon ponovnog ujedinjenja ostavile ekonomske, socijalne i političke strukture novih saveznih država manje otpornima, odnosno bez otpornosti i sposobnosti suočavanja s novim problemima. Poverenje u sistem i elite, kao što pokazuju sve studije, manje je izraženo nego u Zapadnoj Njemačkoj. Primer toga je relativno češća pojava i veći porast desničarskog populizma i ekstremizma u novim saveznim državama.

Slikajući razlike između istoka i zapada, skovan je pre mnogo godina izraz „zid koji postoji u glavama“. Mislim da to nije dobar izraz, jer jača predstavu o razlikama, kao o nečem nepromenljivom. S druge strane, jasno je da je menjanje mentalnih struktura dugotrajnije i teže nego što su promene na poljima politike i ekonomije. Ideja da će se te razlike nivelisati  ili čak „nadrasti“, bila je i ostala iluzija.

 

U čemu se najvise ogleda razlika između Istoka i Zapada Nemačke danas? Da li Vas te razlike brinu? Koji su najbolji načini da se one prevaziđu?

Savezna vlada objavljuje godišnji izveštaj o stanju jedinstva nacije. U najskorijem izveštaju za ovu godinu, navodi se da je proces srastanja između Istoka i Zapada još uznapredovao. Međutim, još je dug put do prevazilaženja postojećih, pre svega ekonomskih razlike između Istoka i Zapada, između strukturno slabijih i strukturno jačih regiona. Izveštaj je svake godine gotovo identičan, od reči do reči. Iako se istočnoevropska ekonomija nastavila pozitivno razvijati u pojedinim oblastima, ako privredu posmatramo u celini, nivo novostvorene vrednosti po zaposlenom na Istoku već duže vreme stagnira na oko 75 procenata zapadnonemačke uporedne vrednosti.

Prema mišljenju naučnika i eksperata do poboljšanja bi moglo doći “stvaranjem centara znanja oko univerziteta i istraživačkih institucija“, “prebacivanjem javnih institucija u nerazvijene regione“, kao i olakšavanje okvirnih uslova poslovanja za preduzeća  i angažovanje privatnog sektora. Ovo se naravno odnosi samo na područje ekonomije. O političko-kulturnim i mentalnim razlikama bi se moralo posebno diskutovati.