Foto: US DoD
Kada se u akademskim krugovima vodi rasprava o uticaju i značaju pada Berlinskog zida, često je fokus na političkim, istorijskim i ekonomskim implikacijama ovog događaja. Ono što se zaboravlja jeste da je Berlinski zid tokom 28 godina postojanja značajno uticao na živote građana Zapadne i Istočne Nemačke, a da su upravo ti obični ljudi bili i zaslužni za njegov pad.
Priča o Berlinskom zidu je priča o porodicama koje su bile razdvojene, ljubavnim parovima koji su morali da nelegalno prelaze granicu između Istočne i Zapadne Nemačke, kao i o čuvarima koji su na dan pada zida morali da odluče da li će da poslušaju komande nadređenih ili da puste ljudi koji su očajnički želeli da pobegnu iz komunističkog režima u Istočnom Berlinu. Tim povodom, izdvojili smo neke od najzanimljivijih priča ljudi čiji su životi zauvek promenjeni Berlinskim zidom.
“Otvorite prelaz”
Harold Jager je bio jedan od čuvara graničnog prelaza kod Berlinskog zida, a takođe je bio i deo obaveštajne službe Istočne Nemačke, poznate kao Štazi. Kada se hiljade ljudi okupilo 9. novembra 1989. godine ispred prelaza na kom je radio, Jager je bio taj koji je trebalo da odluči da li će ih pustiti u Zapadni Berlin.
Za okupljanje velikog broja ljudi odgovoran je Ginter Šabovski, portparol komunističog režima Istočne Nemačke, koji je ranije tog dana rekao novinarima da odmah stupa na snagu odluka da su dozvoljena privatna putovanja u Zapadnu Nemačku bez posebnih preduslova. Ovo je iznenadilo čuvare na prelazima koji nisu bili obavešteni, a ubrzo se okupio i veliki broj ljudi na prelazima, zahtevajući da im se dopusti da odu u Zapadnu Nemačku.
U intervjuu za nemački list Spiegel iz 2009. godine, Jager je rekao da je bio iznenađen kada je na televiziji video ovu objavu, ali da su ljudi ubrzo počeli da dolaze na prelaz. Kada je Jager objasnio nadređenima da se okupila velika grupa ljudi, oni su mu odgovorili da pokuša da ih otera, što čuvari na prelazu jednostavno nisu mogli da urade. “Viknuo sam preko telefona: “Ukoliko mi ne verujete, samo slušajte”, nakon čega sam slušalicu telefona pomerio ka prozoru”, rekao je Jager u pomenutom intervjuu. Nakon što je sa kolegama odbacio ideju pucnjave na okupljene građane, Jager je dao naredbu da se dopusti prelaz u Zapadni Berlin, nakon čega su nastale istorijske fotografije proslava na ulicama Berlina.
Zid koji je razdvojio porodice
Ursula Bah je imala samo 18 godina 1961. godine kada je saznala da je započeta izgradnja Berlinskog zida sa ciljem da se hermetički zatvori granični prelaz između Zapadnog i Istočnog Berlina. Ona je tada bila trudna, a odlučila je da pobegne iz Istočne Nemačke zbog sve veće opresije komunističkog režima. Međutim, ovo je značilo da više nikada neće videti svog partnera koji je ostao u Istočnoj Nemačkoj. Njen sin Andreas je svog oca upoznao tek nakon pada zida 1989. godine, kada je već bilo kasno da sa njim izgradi odnos.
Ljubavna priča sa srećnijim ishodom je priča Regine i Ekharda Albrehta. Ekhard je studirao pravo u Zapadnom Berlinu, dok je Regina živela u Istočnom Berlinu. Upoznali su se 1967. godine u Istočnom Berlinu, a nakon toga su počeli da razmenjuju pisma, sve dok nisu ustanovili da oficiri obaveštajne službe Štazi čitaju njihovu prepisku.
Regina je bila uhapšena, a zatim su je agenti obaveštajne službe ispitvali da li planira da pobegne iz Istočne Nemačke. Ona je tada imala samo 18 godina, a nakon nekoliko godina Regina i Ekhard su se sreli u Mađarskoj, gde su dogovorili da će pronaći način da budu zajedno. Ekhard je 1971. godine platio jednom krijumčaru da Reginu dovede u Zapadni Berlin kroz tajni tunel ispod zida, ali je taj pokušaj propao. Njih dvoje su konačno mogli da budu zajedno nakon što je 1971. godine Regina otputovala u Rumuniju, odakle je u prtljažniku automobila preko Jugoslavije došla do Austrije. Iz Austrije je avionom otišla u Zapadnu Nemačku. Ona i Ekhard su već 47 godina u braku.
Berlinski zid je takođe poremetio život Sigrid Paul, koja je 1961. godine rodila sina koga je nazvala Torsten. On je zbog komplikacija prilikom rođenja morao da bude u bolnici u Zapadnom Berlinu, iako je Sigrid bila državljanka Istočne Nemačke. Međutim, nakon podizanja zida, svaki odlazak u Zapadni Berlin gde se nalazio Torsten je postao komplikovan zato što je Sigird morala da nabavlja vizu za svaku posetu.
Kada je on izašao iz bolnice, čuvari na graničnom prelazu joj nisu dopuštali da unosi potrebne lekove iz Zapadnog Berlina kojih nije bilo u Istočnoj Nemačkoj. Torstenu je ubrzo postalo loše, nakon čega je ponovo transportovan u Zapadni Berlin uz pomoć falsifikovanih dokumenata. Sigrid je nakon toga dve godine provela u zatvoru zbog navodnog pomaganja grupi studenata da pobegnu iz Istočne Nemačke. Tokom njenog boravka u zatvoru, Torsten je bio u bolnici u Zapadnom Berlinu, gde su ga odgajali doktori i medicinske sestre. Torsten se vratio kući kada je napunio 4 godine, ali je tek tada zaista upoznao svoje roditelje.
Snaga ljudske volje prevazilazi sve prepreke
Ukoliko pogledamo snimke neposredno nakon pada Berlinskog zida, jasno se vidi euforija koja je posledica dugogodišnje veštačke podele. Berlinski zid je moćan simbol borbe ljudi za slobodu, ali i pokazatelj koliko su ljudski odnosi bili pod uticajem tadašnjeg političkog režima.
Istorijski događaji nikada nisu produkt samo političkih ili ekonomskih prilika, već i emotivnog naboja i stanja ljudi koji su akteri tih događaja. Svi ljudi koji su devetog novembra 1989. godine pohrlili na administrativni prelaz između Istočne i Zapadne Nemačke gotovo sigurno su tamo krenuli iz duboke lične frustracije. Čuveni zid je razdvajao porodice, prijatelje, parove, ali je i razdvajao građane Istočne Nemačke od boljih ekonomskih prilika na Zapadu. Stoga je važno da pad Berlinskog zida posmatramo ne samo kao istorijski značajan dan, već kao dan kada je nestao zid koji je na različite načine remetio živote običnih ljudi.