Foto: iStock
Taksi udruženja koja zahtevaju specijalne privilegije nam stalno stavljaju do znanja da u ovom sukobu postoje dve jasne ideološke strane. Vreme je da te signale uvažimo.
Sprega države i taksi udruženja pojačava pritisak na građane i privredu
Poslednji incidenti izazvani lobiranjem taksi kartela idu u smeru eskaliranja situacije i još većeg ulaženja u džepove svih građana. Sa jedne strane, taksi udruženja žele da održe specijalne povlastice koje uživaju a koje nema ostatak privrede Srbije. Ove povlastice plaćaju svi građani kroz veće cene i lošiji kvalitet usluge, o čemu smo već pisali. Sa druge strane, taksi udruženja su svojim nasilnim blokiranjem grada nagovorila Vladu Srbije da im ponudi novac da bi se sklonili sa ulica. Pogađate – ovaj novac dolazi iz poreza koji plaćaju ostali građani.
Na sve ovo, možemo dodati akcije policije kojima se oduzimaju vozila vozačima Car:Go – ovo je direktna posledica lobiranja kontroverznih taksi biznisa za ukidanje konkurencije i održavanje njihovog specijalnog položaja.
Taksi udruženja više se ni ne pretvaraju da rade nešto što ide u korist svim građanima, za razliku od prethodnih izlazaka u javnost gde su ovakve argumente, koliko god bez osnove, stavljali pred javnost. Njihov pristup sada je sasvim ogoljen – dajte nam specijalne privilegije i novac, kažnjavajte i hapsite svakoga ko nije mi, ili ćemo vam blokirati grad i dodatno usporiti već spor saobraćaj.
Svaka aktivnost koja dolazi iz taksi tabora, sada je kristalno jasno, radi za kratkoročnu korist tih taksi udruženja, a na štetu svih ostalih. Koliko god se pozivali na „poštovanje zakona“ (uzgred, zakona koji su izlobirali sličnim pretnjama u prošlosti, i koji je suprotan svim pravilima po kojima radi ostatak privrede), sve se svodi na to da građani Beograda iz svog džepa njima daju više novca. To može biti kroz veštački napumpane cene, kroz ograničavanje konkurencije, ili kroz najavljene subvencije za kupovinu vozila. Za uzvrat, taksisti neće blokirati ulice, a ponudiće vam neopravdano skupu i često krajnje prosečnu uslugu.
Opasne pretnje eskalacijom
U poslednjih nekoliko dana videli smo više pretnji eskalacijom. Prvo su taksisti pretili blokadom još većih saobraćajnica, na primer mosta Gazela, od čega su odustali posle reakcije policije. Tokom blokada grada došlo je do ivice sukoba samih građana sa taksistima koji blokiraju grad. A u ponedeljak ove nedelje, policija je oduzela vozilo jednom vozaču Car:Go, što je ponovo dovelo do ivice sukoba na ulici a priveden je vozač Car:Go i sedam drugih osoba.
Kompanija Car:Go oglasila se i sa podatkom da je tokom oduzimanja bilo prisutno više neidentifikovanih lica koja su nosila crvene kačkete, kao i sa tvrdnjom da ljudi iz kompanije primaju pretnje ubistvom. S obzirom da su se ubistva u taksi industriji događala (primer je ubistvo bivšeg vlasnika Pink taksija, koji je inače bio osuđivan za ubistvo), ovakve pretnje bi trebalo procesuirati kao kredibilne.
Trebalo bi da prestanemo da se pretvaramo
U ovom sukobu postoje dve strane.
Jedna strana želi da prevozi građane po ceni koju oni žele da plate i nudi uslugu kakvu građani žele. Ovu kompaniju podržavaju i njeni zaposleni i građani koji je koriste. Ova strana ne blokira grad, ne preti nasiljem i koristi sve dostupne pravne mehanizme da se zaštiti u svojoj nameri da ponudi kvalitetnu uslugu za nižu cenu.
Druga strana želi specijalne privilegije koje joj omogućavaju veštačko visoku zaradu. Kvalitet usluge ih ne zanima i, da bi svoje privilegije sačuvali, oni blokiraju grad, prete i pogađaju se sa političarima. Oni žele da vas voze za višu cenu, bez odgovornosti za kvalitet i bez interesovanja za kvalitet saobraćaja u gradu.
U ovom sukobu opredeljujemo se kako želimo da funkcioniše srpska privreda. Na jednoj strani to su pravila tržišta, logika po kojoj već funkcioniše veliki deo privrede – ponuđači se takmiče da kupcima ponude što nižu cenu za što veći kvalitet, a cena se odlučuje između građana (koji imaju pravo da biraju) i ponuđača (koji uvek moraju da budu bolji od konkurenta). Ovakav pristup spušta cene i stimuliše inoviranje.
Na drugoj strani je burazerska privreda po modelu iz devedesetih – cene se određuju između ponuđača i političara u zakulisnim dilovima, a zatim se to proglašava „zakonom“. Privreda po modelu „ja tebi – ti meni“, „koliko sam ja tu dobar“, „hajde uradi i ti nešto za mene“.
Kako prvi model radi, vidimo u uspešnim srpskim firmama i uzornim razvijenim zemljama sveta. Kako drugi model radi videli smo istorijski – to je model močvare u kojoj izniču burazerski tajkuni, korumpirani političari i koji se zove „nedovršena tranzicija“.
Podrška konkurenciji u oblasti prevoza građana je prilika da se širi krug građana uključi u završavanje tranzicije u Srbiji. Suprotstavljanje taksi udruženjima je hladan tuš i veliki šamar močvarnom pristupu privredi i onima koji zarađuju preko leđa drugih.