Šta povezuje Cecu, Arkana i Mandelu - o efektu lažnih sećanja

Autorka

Vreme čitanja: 5 minuta

Foto: Kavkaz13

Željko Ražnatović Arkan, poznati kriminalac i osnivač paravojne formacije Srpska dobrovoljačka garda, i pevačica Svetlana Ražnatović Ceca su par koji je inspiracija za mnogobrojne urbane legende, a jedna od njih nedavno je zaokupila pažnju javnosti.

U pitanju je gostovanje Arkana i Cece u emisiji Minimaksovizija, koju je vodio poznati voditelj Milovan Ilić Minimaks. Arkan i Ceca su više puta bili u ovoj emisiji, a neki tvrde da se u jednoj emisiji dogodilo uključivanje gledateljke u program koja je svojom izjavom šokirala goste. Iako postoje različite verzije ovog događaja, u većini verzija žena preko telefona kaže da je dijamantska ogrlica koju Ceca nosi Arkan ukrao od njene mrtve sestre(mada neki tvrde da je u pitanju bila ćerka), nakon čega u studiju nastaje „tajac“.

Problem sa ovim događajem je što snimak emisije nije moguće pronaći gotovo nigde, iako postoje snimci drugih izdanja Minimaksovizije u kojima Ceca i Arkan gostuju. Dodatno, postoji toliko različitih verzija ove priče da je gotovo pa izvesno da je u pitanju samo još jedan urbani mit.

Međutim, veliki broj ljudi na društvenim mrežama tvrdi da se ovaj događaj izvesno desio, a neki od njih su sigurni da su čak i gledali emisiju. Iako je zdravorazumski pomisliti da je nemoguće da se toliko veliki broj ljudi pogrešno seća nekog događaja, primeri ovoga postoje širom sveta, a efekat kolektivne zablude usled netačnog sećanja naziva se Mandela efekat.

Šta je Mandela efekat?

Termin Mandela efekat prva je upotrebila 2010. godine Fiona Brum, koja je svojevrsni konsultant za „paranormalne aktivnosti“. Ona je inspiraciju za to pronašla u navodnoj smrti Nelsona Mandele, čuvenog borca protiv aparthejda i političara u Južnoj Africi.

Postoji veliki broj ljudi koji su ubeđeni da je on umro 1980-ih u zatvoru, iako je on kasnije izašao iz zatvora i umro tek 2013. godine. Ljudi se živopisno sećaju naslova iz novina o njegovoj smrti, snimka sahrane i dirljivog govora njegove žene. Međutim, ništa od ovoga se zapravo nije dogodilo. Iako nije neobično da se jedna ili nekoliko osoba pogrešno sećaju nekog događaja, činjenica da hiljade ljudi mogu da se sećaju nepostojećeg događaja je zapanjujuća.

Brum je Mandela efekat pripisala „alternativnom univerzumu“, u kom se zaista odigrao događaj kog se sećaju ljudi, ali su oni zatim bili vraćani u drugi „paralelni univerzum“ u kom je Mandela preživeo u zatvoru. Ovo objašnjenje zahteva da poverujete u mogućnost postojanja paralelnih svetova, ali postoji i dosta jednostavnije objašnjenje koje pruža psihologija – u pitanju je obično lažno sećanje.

Ova lažna sećanja postaju uvećana lažnim informacijama koje jedna osoba prenosi drugoj, ali i kroz prenos ovih informacija internetom i putem društvenih mreža. Naša pažnja tokom primanja informacija često je podeljena, pa ih pamtimo selektivno, a moguće je i da je u pitanju “šematska greška“. Greška ovog tipa odnosi se na sposobnost mozga da organizuje naša sećanja u određene šeme, koje kasnije mogu izmeniti i samo sećanje.

U slučaju Nelsona Mandele, nije teško uvideti zašto je toliko veliki broj ljudi bio ubeđen u njegovu smrt. On je mnogo vremena proveo u zatvoru u lošim uslovima, u jednom trenutku je čak i bolovao od tuberkuloze, što je podstaklo mnoge domaće i strane medije da spekulišu o njegovom zdravstvenom stanju. Dodatno, Stiv Biko, takođe poznat po borbi protiv aparthejda u Južnoj Africi, umro je 1977. godine u zatvorskom pritvoru. Njegova sahrana je bila prva sahrana koja se pretvorila u protest protiv vlasti u Južnoj Africi, a sahrani je prisustvovalo oko 20,000 ljudi. O Bikou je 1987. godine snimljen i film, što je sigurno doprinelo razvoju zablude o smrti Mandele.

Da li Monopol čovečuljak nosi monokl?

Od kada je prvi put upotrebljen ovaj naziv zabeleženi su brojni primeri Mandela efekta.

Za Mikija Mausa, popularnog lika iz crtaća, većina bi rekla da nosi crvene pantalonice sa tregerima zakačenim za dva bela dugmeta, ali ukoliko pogledamo kako on zapravo izgleda nećemo nigde videti tregere.

 

View this post on Instagram

 

#geburtstagsgeschenk #geschenkideen #mikimaus

A post shared by melicious (@meli_cious._) on

Tu je i čuveni Diznijev crtani Snežana i sedam patuljaka, u kom se zla kraljica obrati čarobnom ogledalu sa : „Ogledalce, ogledalce što visiš na zidu(Mirror, mirror on the wall). Međutim, ovo je takođe lažno sećanje, a rečenica koju ona zapravo izgovara je: „Čarobno ogledalce što visiš na zidu(Magic mirror on the wall)“.

Mandela efekat se pojavljuje i kada posmatramo logo kompanije Ford, koji ima malu kukicu na početnom slovu F. Međutim, veliki broj ljudi se ovog loga seća bez tog dodatka na prvom slovu, iako kompanija nije menjala svoj logo od 1990-ih.

Poznat je i primer čovečuljka koji je svojevrsna maskota društvene igre Monopol, za koga veliki broj ljudi misli da nosi monokl. Ukoliko na internetu potražite kako on izgleda videćete da monokl nije deo njegovog izgleda ni na jednoj fotografiji.

Zašto se sećamo uključenja gledateljke u Minimaksoviziju?

Iako nije potpuno isključeno da se zaista dogodilo sporno uključenje gledateljke u emisiju gde su gosti bili Arkan i Ceca, najverovatnije je ovo primer kolektivnog lošeg sećanja. Ceca i Arkan su bili česti gosti u ovoj emisiji, a nekoliko puta gostovanje i nije prošlo bez incidenata.

Jedan od incidenata je uključivao pevačicu Jelenu Karleušu, a postoje glasine i da je Arkan fizički nasrnuo na voditelja Milovana Ilića, što govori da je postojalo plodno tlo da se razvije priča o kontroverznom uključenju gledateljke. Takođe, u nekoliko verzija ovog događaja je gledateljka rekla da je u pitanju ogrlica njene sestre, u nekim verzijama njene ćerke, a nejasno je i šta se dogodilo nakon ovog uključenja. Neki tvrde da je bilo prekinuto filmom, a neki da je Arkan kasnije uništio snimak emisije, što sve budi sumnju u istinitost samog događaja.

Sećanje je jedno od jako bitnih kognitivnih funkcija čoveka, i veliki deo svog identiteta ljudi formiraju na osnovu toga kako se sećaju prošlih događaja. Koliko je sećanje ljudima važno može se videti i u reakcijama ljudi koji veruju da se ovaj događaj zaista i odigrao. Kad su pojedinci na Tviteru pokušali da ukažu da je ovaj događaj jako malo verovatan, oni koji veruju u njegovu autentičnost postali su defanzivni.

 

Bez obzira na konkretno gostovanje Arkana i Cece, važno je da budemo jako svesni ograničenosti pamćenja, pogotovo ako uzmemo u obzir da živimo u svetu gde smo gotovo stalno povezani sa drugim ljudima. Zbog ovoga je i širenje svake kolektivne zablude i teorija zavere mnogo brže, jednostavnije i efikasnije. Ako ne budemo gajili skepsu prema sopstvenoj percepciji nekog događaja iz prošlosti postoji šansa da lako postanemo žrtve lažnih vesti i netačnih informacija sa društvenih mreža, što nam dalje otežava komunikaciju i šteti demokratiji koja se zasniva na informisanim građanima.