Foto: European Parliament
„Naša kuća se raspada, a naši lideri moraju početi da se ponašaju u skladu sa tim“, rekla je u emotivnom govoru pred evropskim liderima Greta Tunberg, šesnaestogodišnja aktivistkinja za prava životne sredine.
Tunberg je prošle godine gotovo svakog petka protestovala ispred švedskog parlamenta, zahtevajući da se poslanici ozbiljnije pozabave problemom klimatskih promena. Ovo je inspirisalo preko milion mladih širom sveta da 15. marta odsustvuju iz škole kako bi učestvovali u protestima protiv trenutne ekološke politike.
Fridays for future. The school strike continues! #climatestrike #klimatstrejk #FridaysForFuture pic.twitter.com/5jej011Qtp
— Greta Thunberg (@GretaThunberg) September 16, 2018
Iako su namere koje se nalaze iz ovih protesta podstaknute istinskom zabrinutošću za budućnost planete, upitno je koliko ovi napori doprinose debati o klimatskim promenama i pronalasku rešenja za izazove koji dolaze.
Anksioznost u vezi klimatskih promena je stvarna
Postoji nekoliko ključnih razlika između generacije Z(rođeni posle 1997. godine) i ranijih generacija, ali je jedna od većih razlika stav o klimatskim promenama. Ne samo da mlađe generacije prihvataju potrebu da se preduzmu radikalni potezi u oblasti ekološke politike, već je nedavno nastao i izraz „klimatska anksioznost“, koja opisuje strahove mladih u vezi sa klimatskim promenama.
Sama činjenica da postoji verovatnoća da će deo sveta biti poplavljen ili da će blago povećanje temperature doneti radikalno drugačiju klimu stvara strah kod mladih, koji ih motiviše na akcije poput protesta i odsustva iz škole. Upravo su zato serije kao što je Černobilj privukle masovnu publiku – pored maestralne dramaturgije, ova serija priziva poznati strah od nepopravljivih prirodnih katastrofa izazvanih akcijom ljudi.
Ono što stvara još veću frustraciju kod mladih jeste njihova isključenost iz demokratskih procesa. Oni su ili premladi da glasaju, ili ako imaju zakonski pravo ne vide političara koji smatra da je zaustavljanje klimatskih promena politički prioritet.
Međutim, iz straha i frustracije stvara se jedan iskrivljen pogled na politiku i političare, koji zapravo sprečava normalnu debatu o rešenju za klimatske promene. Mladi aktivisti poput Grete Tunberg smatraju da „odrasli“ žele samo da ignorišu problem klimatskih promena jer ne vide njegov značaj, ili su pod uticajem lobista raznih industrija koje ne žele da se država bavi ovim pitanjem. Iako je ovo delimično tačno, razlog zašto danas nema radikalnijih pristupa ekološkoj politici je to što su u pitanju užasno kompleksni problemi, koji gotovo nikad ne uključuju samo klimatske promene.
School strike week 56.
Washington DC. #FridaysForFuture #ClimateStrike #schoolstrike4climate pic.twitter.com/dDDmYavowA— Greta Thunberg (@GretaThunberg) September 13, 2019
Dodatno, iako su prema svim dostupnim podacima klimatske promene izazvane ljudskom aktivnošću, upitno je i dalje na koji način ih možemo zaustaviti i da li imamo trenutno tehnološke kapacitete za to. Klimatske promene nisu pitanje u kom jednostavno imate “dobre“ i “loše“ ljude, već je to kompleksna rasprava koju aktivisti poput Tunberg žele da predstave kao puki “nedostatak volje i vizije“ političara na vlasti.
Demagogija postoji i na levici
Ukoliko pogledamo rečnik koji koriste aktivisti za klimatske promene otkrićemo da je on jako sličan rečniku koji koriste populisti na desnici. „Napravimo svet Greta ponovo“ (Make The World Greta Again) je naslov dokumentarca o protestima mladih zbog klimatskih promena, što je direktan odgovor na čuveni slogan iz predsedničke kampanje Donalda Trampa. Ovaj slogan zapravo pokazuje nešto dublje u ideologiji ovih protesta, a to je stav da je završeno sa raspravom o klimatskim promenama.
Just 16, @GretaThunberg is already one of our planet’s greatest advocates. Recognizing that her generation will bear the brunt of climate change, she’s unafraid to push for real action. She embodies our vision at the @ObamaFoundation: A future shaped by young leaders like her. pic.twitter.com/VgCPAaDp3C
— Barack Obama (@BarackObama) September 17, 2019
Ono što Tunberg često ističe jeste da je nauka u vezi sa klimatskim promenama dosta očigledna, i da je jasno šta su rešenje za potencijalnu klimatsku katastrofu. Međutim ne samo da nije jasno šta su rešenja, već i porez na ugljen dioksid na svetskom nivou, za koji se zalaže većina ekoloških aktivista, sa sobom povlači mnogobrojna pitanja o zemljama u razvoju i budućnosti njihovog ekonomskog razvoja ukoliko se primeni ovakav porez.
Pored odbijanja da se vodi rasprava o uzrocima i rešenjima za klimatske promene, aktivisti koji su inspirisani Gretom često pokušaju da stave na stub srama one koji ne primenjuju životni stil koji proizvodi manje ugljen dioksida. Koliko je ovo daleko otišlo govori i švedska reč flygskam, koja opisuje sramotu zbog letenja, zbog toga što letenje zagađuje životnu okolinu. Upravo ovakav stav u kom nema rasprave, već se koriste minijaturne emotivne ucene kako bi se postigao željeni rezultat su pokazatelj demagogije koja je često prisutna u ekološkom aktivizmu.
Tunberg je na nedavno održan samit o klimatskim promenama u Njujorku došla jahtom koja se napaja solarnom energijom, kako ne bi dalje zagađivala planetu. Ovakvi potezi su odlična promocija drugačijeg načina života, ali su suštinski samo to – promocija i demagogija koje zapravo ne rešavaju suštinsko pitanje globalnog zagrevanja.
Trud koji su uložili aktivisti koje predvodi Tunberg je sigurno za pohvalu. Oni su aktuelizovali temu klimatskih promena i privukli pažnju na važnost donošenja ekoloških politika, ali ne možemo očekivati da nam srednjoškolci donesu i rešenje za ovaj problem. Promena stila života je nešto što je definitivno potrebno da bi se smanjila količina ugljen dioksida u atmosferi, ali ovo nije celo rešenje. Demagogija nema mesto u produktivnoj javnoj debati, a ukoliko ne volimo demagogiju na desnici ne treba da je tolerišemo ni kada ona dolazi od srednjoškolaca sa najboljim namerama.