Foto: Vesna Lalić
Svakom je svoja muka najteža. Svi smo kao klinci imali duboka unutrašnja neslaganja sami sa sobom. Neki su se tokom svog odrastanja suočili sa pritiskom roditelja da budu vredniji, bolji, fokusiraniji. Neki sa komšijskom osudom. Ili vršnjačkim maltretiranjem. Nekima na detinjstvo i život utiču najširi egzogeni faktori kao što je generalni pritisak društva zbog toga što su pogrešne nacije, religije ili neke treće lične karakteristike.
Neki ljudi među nama suočavaju se sa pritiskom na svim pomenutim poljima, često istovremenim. Jer neki ljudi među nama nisu strejt.
Nije lako biti duga
Udruženje „Da se zna!“, koje je poslednjih godina među najaktivnijim promoterima poboljšanja položaja LGBT+ ljudi (a poslednjih godinu dana, sa Prajd info centrom kod Starog dvora, i sveprisutni beogradski komšija), u svom izveštaju za 2018. dokumentuje 42 primera protivpravnog delovanja motivisanog predrasudom prema stvarnoj ili pretpostavljenoj seksualnoj orijentaciji, rodnom identitetu i izražavanju (SORI).
Za potrebe ovog teksta ovo delovanje ćemo nazvati jednostavno – bezumnim nasiljem nad LGBT+.
Odmah treba naglasiti da u ovom dokumentu nema slučajeva pretnji i govora mržnje u medijskom prostoru, kao i da su mogućnosti svakog udruženja, pa i ovog, ograničenog dosega, te da je izvesno sam broj slučajeva bezumnog nasilja nad LGBT+ značajno veći. Nažalost, zvanične brojke ne postoje.
Kompletan izveštaj, naravno ne baš prijatan za čitanje u delu iskaza žrtava, možete da pročitate na portalu ove organizacije. Ovde ću izdvojiti nekoliko uvida koje smatram posebno ilustrativnim za stanje LGBT+ osoba u našoj zemlji:
90% (38/42) dokumentovanih slučajeva bezumnog nasilja nad LGBT+ su krivična dela.
Ovo nije šala. Ovo su ozbiljni slučajevi ugrožavanja integriteta ličnosti ljudi oko nas. Da, postoje i druga krivična dela, postoji nepravda na svakom koraku naših života, ali ovde je reč o krivičnim delima nastalim zbog toga što bezumnima smetaju tuđe lične preferencije koje ni na koji način ne utiču na nasilnike. Pakao.
Žrtve bezumnog nasilja često više veruju udruženjima nego državnim institucijama uspostavljenim i plaćenim da nas sve pod zakonom štite.
U 2017. je samo udruženju „Da se zna!“ prijavljeno 50% više slučajeva zločina motivisanih predrasudom prema LGBT+, nego što ih je država prijavila nadležnoj kancelariji OEBS-a. Teško da može da se kaže da je razlog ovakvog nepoverenja žrtava u tome što ne znaju da okrenu broj telefona ili odu do policijske stanice. U pitanju je strah od sopstvenih institucija, motivisan pređašnjim slučajevima nereagovanja, neefikasnosti ili čak dodatnog pritiska na same žrtve.
Najveći broj dokumentovanih žrtava pripada udelu populacije do 30 godina.Godine u kojima nestrejt čovek (kao i svaki drugi, uostalom) postavlja sopstvenu ličnost u formativnom emotivnom, obrazovnom i poslovnom smislu, upravo su one kada je u najvećem riziku od bezumnog zločina. Ovo su ujedno i godine kada najveći broj ljudi odlučuje o tome da li će svoju sreću ostvariti u Srbiji ili u nekoj drugoj zemlji. A ova zemlja plače za stotinama hiljada koji su je napustili. Neki i zbog ovog pritiska.
Kako promeniti crnu statistiku?
Izdvojeni problemi su sublimirana ilustracija svih sa kojima se neki ljudi među nama suočavaju na dnevnom nivou, godinama. Za poimanje ovih problema ne treba ispustiti iz vida da je homoseksualnost bila kriminalizovana u Jugoslaviji sve do 1994. Promena odnosa ljudi i društva prema LGBT+ se dešava, ali se dešava previše sporo. Iako Srbija ima gej premijerku, koja sa svojom partnerkom danas odgaja dete, ostali gej ljudi nemaju mogućnost da žive u legalnoj zajednici, niti da legalno odgajaju dete. Iako godinama unazad Prajdovi prolaze uspešno organizovani, oni su kordonima daleko od bezbedne festivalske atmosfere. Iako su danas manje-više svi politički akteri deklarativno za jednaka prava svih ljudi, nasilje i problemi i dalje postoje i protiv njih se treba boriti svakodnevno.
To možemo da radimo kroz društveni ili politički aktivizam bilo kog intenziteta, kroz vaspitanje novih naraštaja, ali i kroz tržišne aktivnosti. Nažalost, zbog straha od negativnih reakcija, većina kompanija u Srbiji i dalje zazire od javne podrške LGBT+ ljudima. Sa izuzetkom vrlo diskretne primene globalne dobrotvorne kampanje H&M-a koji ima Pride kolekciju, trke trkačkog kluba BURT i robne podrške Kabinet pivare, ni ove godine nije zabeležena javna podrška kompanija ovom pitanju.
To tako ne mora da bude – stotine hiljada ljudi u Srbiji pripada LGBT+ populaciji i svi oni su istovremeno i potrošači. Često natprosečno društveno aktivni, prisutni u šoubiznisu ili popularni na društvenim mrežama. Osim što su potrošači, oni su i trenutno ugrožena društvena grupa i čestito je pomoći njihovu emancipaciju. Uostalom, baš to su uradile i Mira Karanović i Jelena Karleuša, i Bojana Vunturišević i Sara Jo i serija drugih, u dobroj meri različitih javnih ličnosti. Ipak, etablirani brendovi imaju mogućnost većeg dometa i zato je njihova podrška posebno važna. Takvi brendovi u svetu uveliko komuniciraju svoje proizvode i usluge kroz obraćanje LGBT+. Evo i par primera.
Tržišna borba za LGBT+ prava (i kupce)
VOLVO – Drive with pride
Švedski gigant Volvo je prošle godine lansirao novi model porodičnog automobila V60. U jednom od londonskih tržnih centara, u sklopu launch kampanje poslali su poruku da je skoro 2/3 londonskih porodica netipično u odnosu na tradicionalnu, nuklearnu percepciju porodice. Parking mesta u ovom tržnom centru obeležili su tako da prikažu da je porodica svaki odnos u kom ljudi odluče da mirno žive i u njemu odgajaju svoju decu. Pa tako i onaj čiji učesnici nisu strejt.
Cars don't drive the world forward.
People do.
Drive with #Pride.
— Volvo Car UK (@VolvoCarUK) July 7, 2018
Ben&Jerry’s – The Unbreakable Rainbow
Na varšavskom Trgu spasitelja 2012. je postavljena velika duga, u znak podrške miru, ljubavi i LGBT+ ljudima. U prilično konzervativnoj Poljskoj, ovaj spomenik su uništavali protivnici civilizacije. Nakon što je na kraju i spaljena, trajno je uklonjena 2015. godine sa ovog trga.
Brend sladoleda Ben&Jerry’s je u saradnji sa lokalnim udruženjem koje se bavi ljudskim pravima dan pred Prajd 2018. napravio odgovor na ovu destrukciju – neuništivu dugu kreiranu u hologramskoj formi uz pomoć svetala i vode. Svetlom protiv vatre, ova instalacija je glasno odjeknula u poljskim medijima a trgu vratila šarenilo ljubavi.
U nizu drugih primera, ovakve kampanje nailaze na podršku javnosti – naravno, što je država liberalnija, to je i podrška veća. Ponekada je ipak nedovoljno jaka.
Coca Cola – Sziget, Love is love
Coca Cola je u svojoj kampanji pred ovogodišnji Sziget festival na oglasnim materijalima uz poruku #loveislove imala i dva zagrljena muškarca. Visoki funkcioner Orbanovog Fidesa pozvao je građane Mađarske na bojkot ovog pića zbog promocije antihrišćanstva, nemorala i drugih stvari koje u ovakvom oglasu vidite kada konzumirate drogu krokodil.
U ovom slučaju, brend je, uprkos svom saopštenju da stoji iza zahteva za jednakost među ljudima, na neki način ustuknuo i povukao svoje printove. Ipak, ovi oglasni materijali zamenjeni su drugima na kojima se promovisala njihova flašica sa etiketom u duginim bojama, koja se ekskluzivno prodavala na jednom od najboljih festivala u Evropi.
Ponos ostaje
Suština borbe za jednakost prava je da ona bude konstantna, a da front na kom se ta borba odvija bude širi od kota koje drže posvećena udruženja građana i entuzijastični pojedinci. U borbi za slobodnu, pravednu i bogatu Srbiju potrebna je pomoć svih koji su u mogućnosti da je daju. U toj borbi posebno važnu ulogu mogu da odigraju i akteri u privatnom sektoru zbog finansijskih mogućnosti koje su stvorili uspešnim poslovanjem.
U mnogim drugim poljima, „bezbednijim“ za podršku ugroženim grupama, razne srpske kompanije su već itekako prisutne. To je nešto što treba glasno podržati svaki put kada na takav slučaj naiđemo. U narednim godinama, bilo bi dobro da kompanije naprave iskorak ka LGBT+ zajednici i podrže njihov trud barem na posredan način, omekšavajući srca drugih ljudi i svojih brojnih potrošača. Da citiram kolege iz konkurentske agencije i parafraziram njihov dobar slogan za ovogodišnji Prajd – ne odričite se LGBT+ dela svojih potrošača samo jer ćete doživeti poneki neprijatan komentar od bezumnih.
Jer, kada se podvuče saldo, profit mora, jeste i treba da bude cilj broj 1. Ali i ponos ostaje.