Bajsom kroz Beograd - kako se Grad odnosi prema saobraćaju

Suosnivačica Startita i direktorka za startap ekosistem u Inicijativi "Digitalna Srbija"

Vreme čitanja: 4 minuta

Foto: iStock (Kritična masa)

Nešto više od godinu dana moje osnovno prevozno sredstvo je bicikl, koji osim što me drži fizički aktivnijom i manje pogubnom po ovu planetu, najčešće i vremenski pobedi. Pogotovo što su gužve na mojoj relaciji vrlo česte, jer prelazim reku svakog dana u istom smeru kao i većina Beograđana.

Kako su oblasti koje najviše pratim tehnologija, preduzetništvo i inovacije, ovaj tekst je vrlo amaterski — nisam saobraćajni inženjer, niti ekspert. Međutim, transport i saobraćaj su vrlo često u podskupu tema koje pratim, jer će zaista transformisati svet u kom živimo. Na čelu ove kolone su svakako autonomna vozila, ali dobar kontekst o odnosu zemlje prema inovacijama možemo da vidimo i na primeru Ubera, ili u Srbiji CarGo-a.

 

Kakve veze bicikl ima sa inovacijama?

Bicikl kao prevozno sredstvo postoji više od 200 godina, a čak je i električni bicikl u značajnijoj komercijalnoj upotrebi već više od 20. Međutim, vožnja bicikla daje jednu specifičnu perspektivu — zahteva od vas da pažljivo pratite saobraćaj oko sebe, i pešake i vozače, idete dovoljno sporo da to možete da uradite, a pređete dosta u jednom danu da vremenom nešto iz tih observacija možete da naučite.

A inovacija se najbolje može definisati kao rešavanje problema na nov način. To ne znači samo izumeti tehnologiju, već osmisliti novi proces, iskoristiti postojeće elemente i od njih napraviti nešto bolje i funkcionalnije. Ovo je tekst o tome kako se naš Grad odnosi prema inkrementalnim inovacijama — “sitnicama” kroz koje može da unapredi saobraćaj u našem gradu.

 

4 ogledna primera

Svaki grad bi trebalo da podrži građane koji žele da se prebace sa vožnje automobila ili korišćenja gradskog prevoza na hodanje ili bicikl. Ova dva nemotorizovana načina prevoza imaju tri pozitivna efekta koji moraju biti važni gradskoj upravi — unapređuje zdravlje građana jer doprinosi većoj fizičkoj aktivnosti, vodi ukupnom manjem zagađenju i stvara manje gužve u saobraćaju i više prostora za pešake ili zelene površine, jer se smanjuje potreba za prostranim parkingom.

Dodatno je zanimljivo da, čak ni u periodu kada se saobraćaj grada nalazi u kolapsu zbog velikog broja istovremenih rekonstrukcija, nema nikakvih drugih korektivnih intervencija koje bi smanjile pritisak. Nego, da krenemo sa konkretnim primerima.

 

1) Lift na Brankovom mostu

Čak i kada bi Beograd imao sjajnu infrastrukturu za bicikliste, on je i dalje izazovan za ovaj vid saobraćaja pre svega zbog mnogo uzbrdica i nizbrdica. Zato je lift za bicikliste na Brankovom mostu posebno važan, jer omogućava da stignete na posao uredni i mirišljavi.

Ovaj lift je specifičan na više načina. Za početak, ima svoje radno vreme, tako da, tokom proleća i leta, ne možete da ga koristite pre 8 i posle 20 časova. Kad dođe hladnije vreme, situacija se još komplikuje, jer most radi do 16 časova. Iako je ovo jedan prilično standardan lift, radno vreme ima zato što možete njime da upravljate samo ako imate poseban ključ, koji drži zaposlena osoba na poziciji “upravljača lifta”. Rekla bih da u 2019. godine sigurno imamo pametnije načine da rešimo ovo.

 

 

Pored toga, lift je ove sezone imao bar mesec dana kada uopšte nije radio. Pored više sitnih popravki za koje je trebalo nekoliko dana, nakon velikih kiša, lift je bio u višenedeljnom zastoju. Ovo govori samo o tome na kojoj poziciji su gradu biciklisti.

 

2) Staze za bicikliste

Glavna infrastruktura za bicikliste su staze — one omogućavaju svima ugodniju vožnju, i vozačima automobila, autobusa i kamiona i samim biciklistima. U Beogradu smo tu veoma tanki. Izuzev Novog Beograda, malo gde postoji mreža biciklističkih staza koja bi vam omogućila da se smisleno krećete po gradu.

Mnogi će reći da je izazovno proširiti postojeće ulice da bi se ubacio taj element, ali zapravo često ima mesta za biciklističku stazu. Ali, naši sugrađani to mesto zauzmu takozvanim zaustavljanjem u desnoj traci (a češće je samo potpuno divlje parkiranje).

 

Foto: Z. Bukvić, Ulice za bicikliste

 

Dakle, za ovo nisu potrebni veliki infrastrukturni radovi, samo da saobraćajna ili komunalna policija počne da radi svoj posao. I da se utroši malo farbe. Međutim, biciklističkih staza nema ni na novim, rekonstruisanim, delovima grada. A kada ih ima, potpuno su neintuitivne i komplikuju odnos pešaka i biciklista.

 

3) Ivičnjaci

Ovo je važno za osobe u kolicima, roditelje sa decom, ljude na trotinetima, pa i nas bicikliste. I mislim da nije potrebno da trošimo mnogo reči, jer ni svi renovirani delovi grada nemaju spuštene ivičnjake za točkove svih vrsta.

 

 

4) Dodatak za prevoz

Od ove godine, uvedene su izmene za zaposlene u Beogradu i njihove naknade za prevoz. Naime, da bi zaposleni dobio novac za prevoz, mora da preda račun za mesečnu kartu za gradski prevoz ili za gorivo.

S obzirom da je isplata ove nadoknade zakonski obavezna, jasno je da Grad Beeograd smatra da niko drugačije ni ne treba da ide na posao.

 

Nije problem samo sa biciklistima

Dok sa jedne strane renoviramo saobraćajnice i slušamo aktuelnu verziju decenijskog obećanja o metrou, sličan nepromišljen model ponašanja poput ovog sa infrastrukturom za bicikliste, grad primenjuje na mnogim drugim primerima. Ove godine došlo je do velikog skoka u električnim trotinetima, više od 35.000 ih je već prodato u Beogradu. Međutim, mi još uvek nismo regulisali ovo prevozno sredstvo.

O slučaju CarGo smo već ranije pričali, ali je takođe zgodan pokazatelj toga da Grad nije spreman da se uhvati u koštac sa novinama, koje mogu da unaprede kvalitet života u gradu.

A da ne pričamo o podsticajima koji ne postoje ni za električna vozila, bicikle, niti bilo šta slično.

Ako ste došli do kraja teksta, evo jedan konkretan predlog. Udruženje “Ulice za bicikliste” skreće pažnju na ove, ali i mnoge druge teme i značila bi im podrška za aktivnosti. Možete ih podržati na Patreonu i pomoći im da lakše i uspešnije sprovode svoje inicijative.