Foto: N1
Ko tebe tenkom, ti njega traktorom. Tako bi ukratko mogla da se opiše najnovija nacionalistička igrarija na relaciji Beograd – Zagreb.
Tenk i traktor kao makete nacionalizama
Iako je ministar Stefanović demantovao da se radi o pravom tenku, rekavši da je to maketa, što je samo po sebi smešno, ovaj tenk i traktor koji je stigao kao odgovor iz Zagreba zajedno predstavljaju maketu srpsko-hrvatskih nacionalizama.
I umesto da ulazak Crvene Zvezde u Ligu šampiona bude vest koja će otići u svet, još jednom nismo propustili priliku da se dičimo primitivnim nacionalizmom pod državnim pokroviteljstvom simbolizujući ratna stradanja iz devedesetih godina.
Slavlje ratne ili fudbalske pobede
Da li je postavljanje tenka ispred stadiona Crvene Zvezde odgovor na napad koji se pre nekoliko dana desio u Kninu ili nije kako tvrde navijači, više nije ni bitno. Danas je jedino bitno da se država još jednom povukla pred navijačima ili je čak inicirala ovako nešto.
Da u pitanju nije slučajnost ili incident sa postavljanjem tenka pokazuje i jučerašnje slavlje Zvezdinih fudbalera i navijača koji su se oklopnim vozilom sa šlemovima na glavi provozali beogradskim ulicama. Gledajući snimak sa jučerašnje proslave na trenutke mi se učinilo da se slavi kakva ratna pobeda, a ne pobeda u fudbalskoj utakmici.
Država je stala na stranu huligana
I sada bi velike patriote i nacionalisti svakoga ko osuđuje ovakvo ponašanje nazvali izdajnikom. To se dešava svaki put i ovde i u Hrvatskoj bez ikakve razlike. Svako ko pokuša bilo tamo ili ovde da dovede u pitanje rat, odnosno da razbije neke od mitova, biva optužen za izdajnika i skrnavitelja nacionalnog identiteta.
Sa druge strane, država više ne samo da pokazuje da nije u stanju da se izbori sa huliganama i ljagom koju oni bacaju i na sport i na ugled naše zemlje, već je odsustvom bilo kakve reakcije stala na njihovu stranu. Iako je ovaj događaj glavna tema u našoj javnosti, ipak mislim da se ovaj tenk ne sviđa nikome osim onima koji su ga postavili.
Navijači u Srbiji i Hrvatskoj na istom zadatku
Nakon više od dvadeset godina od završetka krvavih obračuna, prolivene krvi sa svih strana, svih izbeglih i proteranih, kome taj tenk može da se svidi? Jedino onima koji su se uvek izdavali za velike patriote dok su drugi ratovali i ginuli.
I nakon toliko godina utisak je da je koegzistencija Srba i Hrvata najveći problem uzimajući u obzir sve ono što se dešava u današnjoj Hrvatskoj. Ipak, ta koegzistencija je i najvažniji preduslov rekonstrukcije tih socijalnih odnosa.
Isto je tako primitivno i ponižavajuće postavljanje traktora ispred stadiona u Zagrebu kao odgovor navijača Dinama. I u Srbiji i u Hrvatskoj navijači zapravo rade za istu službu sa istim ciljem.
Strah nacionalista od novih generacija
Postavlja se pitanje da li je hrvatski nacionalni identitet danas u krizi? Oni koji su rođeni devedesetih godina, rata se i ne sećaju. Ako je identitet izgrađen na Domovinskom ratu, kako tim identitetom obuhvatiti i nove generacije? Te nove generacije verovatno ni nemaju osećaj za rat, jer nemaju ni sećanje na njega.
Ta činjenica ne ide na ruku nacionalistima jer nisu sigurni da li su nove generacije spremne da u potpunosti prihvate narativ koji im se servira. Zato se paralelno u Hrvatskoj radi na reprodukciji mita o ratu.
Međuljudski odnosi bolji od političkih, političke elite ujedinjenje u ratnom huškanju
Od ovakvih postupaka srpskih i hrvatskih huligana niko ne može da profitira, osim njih samih koji dobijaju na značaju i pažnji. Njihovo urlanje uvek ima većeg odjeka od svih drugih pozitivnih primera ekonomske i druge saradnje između dve bivše jugoslovenske države odnosno njihovih građana.
Zagrepčani, Splićani, Riječani i mnogi drugi rado dolaze u Beograd, isto kao što beograđani normalno odlaze u Zagreb, Rijeku, Rovinj…
Muzičari iz Srbije redovno pune dvorane i klubove širom Hrvatske, isto kao što hrvatski muzičari pune dvorane ovde. Srpska i filmska kinematografija sarađuju kao da su deo jedne iste države. Srpski i hrvatski reperi su ujedinjeni u ismevanju naših prostora, političara i nacionalizama.
Kako onda neki događaj uspe da baci u senku sve ovo navedeno? Zato što su srpske i hrvatske političke elite isto ujedinjene. Ali nisu ujedinjene u postizanju mira, već u ratnom huškanju i kreiranju društvene klime koja za posledicu ima i fizičke i verbalne napade kojima su izloženi obični građani koji samo žele da žive u miru.
A da bi se do tog mira došlo političke elite pre svega moraju da se odmaknu od devedesetih. Kako uopšte možete da stvarate mir ako stalno govorite o ratu? Jedini način ako želite mir jeste da napravite jasan otklon od svih događaja iz prethodnih ratova.